Oglasi

Otišla je Maja Perfiljeva: Sanjam da sam ja netko

Stvorila je jednu od najljepših i najplemenitijih pjesama ispjevanu na ovom jeziku, čuveni hit 'Indexa'.
Gdje god bi se pojavila, Maja Perfiljeva bi sa sobom donosila enormnu količinu šarma Borna Filić/Pixsell

Znate li ko je Maja Perfiljeva? Znate čak i ako tvrdite da ne znate!

Preminula je nedavno ta divna žena. Mnogima njeno ime ne odzvanja toliko jako i suviše poznato, a nesvjesni su ljudi koliko njenih stihova znaju napamet.

Uz koliko njenih stihova su se voljeli, plakali, vrištali i uživali. Slavili život, dozivali prelijepe uspomene i sigurno da ima i onih kojima su Majine pjesme najdraže u životu, a da ne znaju da ih je ona pisala.

Ne može se reći da je bila isključivo pjesnikinja, jer ona je zasigurno bila više od toga. Bila je čarobnica, a njena moć bile su riječi. Rođena Tivćanka, sa adresom u Zagrebu, uvijek otmjena gospođa puna dobrote i osoba koja je ljudima plasirala najljepše spojene riječi, kroz poeziju koja je udarala pravo u srce ljudi i odzvanjala generacijama.

Gdje god bi se pojavila ona bi sa sobom donosila enormnu količinu šarma. Sve boje su joj pristajale, sve ešarpe kao da su bile pravljene isključivo za nju. Kad ona sjedi u Tivtu ispod svog balkona i pije kafu, taj grad postaje Mediteran i ima smisla sve.

Stvarala je neponovljivo

Ali niko nije pisao kao ona. Kad su Indexi ispjevali i odsvirali njene stihove, stvorena je magija, jer, niko nije svirao i pjevao kao oni.

Maja Perfiljeva stvarala je stihove koji se pamte, od riječi koje nisu teške, ona je vezla duboke emocije. Pisala je naizgled jednostavno, sa lakoćom, a stvarala je neponovljivo.

Napisala je „Da sam ja netko“. Ona, takva, srdačna i skromna, stvorila je jednu od najljepših i najplemenitijih pjesama ispjevanu na ovom jeziku što ga svi razumijemo ali volimo ga zvati različito. Ta pjesma je simbol jednog, iz sadašnje perspektive neponovljivog vremena, dokaz da su nekad na ovim prostorima postojale generacije koje su šire posmatrale život i svijet, generacije koje su bile spremne da sanjaju velike snove a da pri tom budu skromni ljudi. I kad im se sve srušilo i skoro sve nestalo, ostale su pjesme, ostali su Indexi i Majine pjesme da održavaju plamen plemenitih misli.

Nazvati pjesmu „Da sam ja netko“ je pitanje stava, beskrajne skromnosti pred svijetom, odabir pozicije i posebna poruka svima. Da, ima ljudi koji bi mijenjali ovaj svijet, ima ljudi koji bi uredili stvari drugačije.

Da sam ja netko
ne bi, ne bi ljudi
život proklinjali
sve bi ruže zemlji poklanjali
kako bi se živjelo
i kako bi se voljelo
i kako bi dobro bilo
da sam ja netko!

Nakon što je prošao haos ratova iz devedesetih, nakon što je bezbroj majki zakukalo za sinovima, još više odzvanja Majina pjesma, naročito dio o majkama i herojima, dio koji u originalu glasi:

Da sam ja netko
svim majkama bih
izbrisala bore
i vratila im sinove heroje
neka opet kao prije
budu samo djeca
svoje majke
da sam, da sam ja netko!

Otac emigrant iz Rusije

Kakva je to veličanstvena ideja i stihovi vrijedni divljenja!

Za Indexe je Maja napisala i Baladu.

Kad ne bude mene
kada dođu drugi
dječaci ko ja
kad ne bude mene
ljubit ću je
pjesmama svojim
i tad

Pisala je i o svom ocu, emigrantu iz Rusije koji je rođen na istoku te daleke zemlje, pa se nuždom otisnuo bez povratka i stigao na obale Crne Gore i te Boke Kotorske u koju je ona bila zaljubljena.

Koliko su jaki stihovi posvećeni ocu u pjesmi „Balada o mladiću i ruži“:

Ode on da nikad, nikad se ne vrati
ode on i dugo majka će ga zvati
ode on, zbog čega, nikad neće znati
ode on i zauvijek primit će ga vlati.

Napisala je Maja i zadužila sve koji napamet znaju himnu Boke Kotorske, njenu pjesmu Bokeljska noć. Ta divna pjesma koja se ori Kotorom i koju u glas pjevaju sve generacija kad god je fešta posrijedi dokaz je njene svestranosti, pisala je Indexima, pisala Kotoru, Boki, moru, ocu, svima.

Svi oriđinali
i sve karampane
hodit će na feštu
za nas Kotorane!

Često grme ovi Majini stihovi među zidinama grada.

Ljubav iz pjesme 'Moja zemlja'

Nema tih današnjih „patriota na baterije“ koji se kite lažnim patriotizmom koji mogu jedno slovo učiniti svojoj zemlji, koliko je ljubavi Maja iskazala u pjesmi „Moja zemlja“, a sve sa malo po malo, stigla do mnogo:

To malo zemlje i to malo mora
te gole stijene pokraj modrih voda
i sivi kamen nekog starog dvora
taj leptir s mape - to je zemlja moja...

Ima na YouTubeu snimak, kada na koncertu Indexa u Zagrebu 1987. godine Maja Perfiljeva izlazi na binu i recituje svoje stihove. Publici koja je došla na svirku, ona recituje, a ljudi slušaju, upijaju i uživaju.

To je dokaz poštovanja tekstopisca, pjesnikinje koja je podarila te predivne stihove i Indexima i svim ljudima.

Mnogo godina kasnije će Adna Šestić pjevati Majinu pjesmu na takmičenju, pred žirijem i publikom, i mnogi će čistiti obraze od suza. Jer, to je Maja, osoba koja je znala da lansira emociju, pravu, neokrnjenu, iskrenu i jaku.

I za kraj, valja se prisjetiti još jedne njene božanstvene pjesme, pjesme "Sanjam" i nekih od najboljih stihova na ovim prostorima, zbog kojih svi moraju biti zahvalni Maji Perfiljevoj:

Sanjam da mi kažeš - vrati mi se, draga
ako treba pobjegni od svega
jer je život samo ovaj jedan
nema ništa, ništa izvan njega...

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.