Prije nekoliko dana američki predsjednik Donald Trump je obznanio da su Ujedinjeni Arapski Emirati i cionistička okupacija postigli sporazum o normalizaciji odnosa među njima. Time je UAE postao prva zaljevska zemlja koja je sklopila dogovor s cionističkom tvorevinom.
Ovaj dogovor o normalizaciji odnosa nije prvi takav, a neće biti ni posljednji. Prethodila mu je lista arapskih zemalja koje su uspostavile odnose s cionističkom državom. UAE je na trećem mjestu država u arapskom svijetu, nakon dogovora koji je postigao Egipat 1979. godine i Jordan 1994. godine, a na listi čekanja su i druge države. Ovaj i slični sporazumi normalan su rezultat trenutnog pogoršanja situacije u arapskom svijetu i regiji, koja ne dozvoljava Palestincima i palestinskom pitanju da se uopće na njih oslanja.
Ovaj dogovor o normalizaciji dolazi kao kulminacija duge suradnje, koordinacije, kontakata i razmjene posjeta između Emirata i okupacijske tvorevine. UAE je godinama provodio sumnjivu politiku na arapskoj sceni. Politike ove zemlje izazivale su bijes i sumnju Arapa, a opisane su kao destruktivne i problematične, počevši od njene politike u Siriji, Iraku, Libiji i Jemenu, zatim sukoba s državom Katar i pritiscima na Jordan.
UAE je otvoreno pokušavao umiješati se u unutrašnja palestinska pitanja preko novca i finansiranjem nekih istaknutih ličnosti, kao i korištenjem svog utjecaja koji je širio i gradio ogromnim finansijskim sredstvima. Ali, na veliko iznenađenje i čuđenje, UAE nije ostvario uspjeh ni u jednoj od tih arapskih arena, uprkos ogromnom novcu koji je potrošen i rijekama arapske krvi koja je prolivena na tim poljima. Politike ove zemlje donijele su samo neuspjeh, sukobe, razaranje, rasparčavanje i prolijevanje krvi arapskog naroda. Kao da je ta zemlja uživala u spaljivanju novca kako bi zapalila vatru smutnje i proširila razaranje na arapskoj sceni.
Pažljivo odabran ‘tajming’
Možda će i druge zaljevske zemlje slijediti stope Emirata u narednim mjesecima i potpisati mirovne sporazume i dogovore s okupacijskom tvorevinom. To će biti jasan znak palestinskim vlastima da se arapski svijet više ne osvrće na njih niti ih čeka. Trebamo biti svjesni da je prijetnja koja dolazi od Irana i strah da bi se ta zemlja mogla pretvoriti u nuklearnu silu važnije pitanje za interese zaljevskih država od podrške palestinskom narodu.
Cionistička tvorevina će ponavljati svoje izjave da Palestinci i njihovo vodstvo propuštaju prilike za mir i da palestinski narod koristi metodu odbacivanja svih mirovnih inicijativa. Prema tome, cionističkoj tvorevini ne treba mir s Palestincima, jer je postala stručnjak za njihovo zaobilaženje i može sklopiti mirovne sporazume i dogovore s drugim arapskim zemljama. No, to je krnjavo razmišljanje na kratke staze, koje je ujedno i zavaravajuće. Aplaudiranjem sporazumu, time što se prezentira kao proboj na putu postizanja onoga što zovu mirom, mnogi učestvuju, bez obzira činili to namjerno ili nenamjerno, u promoviranju zablude o mogućnosti uspostave mira.
U dogovoru Emirata i cionističke tvorevine nema ništa novo osim tajminga koji su Amerikanci i cionistička tvorevina izabrali s velikom pažnjom i preciznošću, ne samo zbog Emirata i zaljevskih država, već i kako bi služio izbornoj kampanji Donalda Trumpa i povećao šanse Benjamina Netanyahua da nastavi voditi vladu.
Osim toga, odnosi između dvije strane održavani su već desetljećima na tajne i drugačije načine sve dok cionistička ministrica nije posjetila Abu Dhabi i obišla džamiju Sheikh Zayed. Tu su i prijemi upriličeni za cionističke sportske ekipe i drugi potezi, od kojih su neki procurili u javnost. Većina tih stvari odvijala se u tajnosti. Jednako bitna stvar je i zaljevska nafta, koja se daje u zamjenu za zaštitu njihovih prijestolja. Već duže vrijeme su zaljevska nafta i sudbina naroda Zaljeva stavljene u službu Sjedinjenih Američkih Država i okupacijske tvorevine. Zabranjuje im se i oduzima pravo na pružanje stvarne podrške i pomoći palestinskom pitanju, pored toga da se arapski narod slabi, rasipaju se njihovi redovi i narušava njihov regionalni i međunarodni položaj.
Plan o aneksiji nije nestao
Ovakva stvarnost omogućila je cionističkoj tvorevini da otvoreno i aktivno uđe duboko u elemente strukture arapskog sistema, u skladu s pojedinačnim interesima arapskih zemalja, ili preko uvjeta koji su im nametnuti. To je glavni motiv za ubrzavanje uspostavljanja odnosa s cionističkom državom, nakon što je palestinsko vodstvo iznenadilo arapski svijet 1993. godine sklapanjem Sporazuma iz Osla s cionističkom tvorevinom, individualno i daleko od arapske odluke. Time su arapskim zemljama širom otvorena vrata za sklapanje dogovora s cionističkom tvorevinom te otvoreni apetiti pojedinim arapskim režimima.
UAE otvoreno govori o svom odnosu s cionističkom tvorevinom i drsko brani normalizaciju odnosa s tvorevinom radikalnih desničara, čija je namjera provoditi judeizaciju i ekspanziju, ne priznavajući ni minimalna prava palestinskog naroda.
UAE se na sav glas hvali podudaranjem interesa s cionističkom tvorevinom, a ni ne znamo o kojim je to interesima riječ. Osim ako su to interesi korumpirane pesnice, koja drži vlast kroz nepravdu i diktaturu i koja je prodala sebe i utjecaj koji ima američkoj administraciji i cionističkoj tvorevini u zamjenu za zaštitu vlastitih pozicija. Isti ti vode neumorni rat protiv palestinskog naroda i daju slobodu plaćenicima da napadaju i uništavaju sve ono što je palestinsko i patriotsko u kontekstu sramotne i ponižavajuće međunarodne šutnje i sramnog arapskog zvaničnog stava.
Emirati tvrde da se ovim dogovorom zaustavlja plan neprijateljske cionističke tvorevine da pripoji palestinske teritorije, dok dužnosnici iz cionističke tvorevine tvrde da to nije tačno. Prema njima, plan o aneksiji je odgođen na Trumpov zahtjev i nema sumnje da će se nastaviti nakon američkih izbora i nakon što Netanyahuu završi svoje rasprave i unutarnje bitke. Očekuje se da će u narednim mjesecima doći do procesa normalizacije odnosa i postizanja dodatnih sporazuma između cionističke tvorevine i drugih arapskih zemalja, kao nečega što je politički nužno, jer im omogućava da urede unutrašnje odnose i riješe svoje političke i ekonomske krize, a na vrhu ove liste su Bahrein, Sultanat Oman, Maroko, Saudijska Arabija i Sudan.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera