Da znaš onoliko koliko putuješ, a vrijediš koliko znaš, uvjerih se po milioniti put i ovih dana u Novom Sadu, u Srbiji.
Ne znam koje su kosmičke energije baš mene dovele na stolicu predsjedavajućeg i moderatora najvećeg regionalnog foruma o provedbi Dunavske strategije Evropske unije, ali znam da sam se osjećao iznimno počašćenim.
Dunavska je regija prostorno, ekonomski i po broju stanovnika (oko 115 miliona) najznačajnija među četiri makroregije EU u koje se iz zajedničkog proračuna u Briselu troše milijarde eura. Više od 350 milijardi samo u tekućem investicijskom razdoblju od 2014. do 2020. godine, što je oko jedne trećine svih ulaganja EU u razvoj.
Podunavskoj makroregiji, razumije se, pripada i najmlađa članica EU, Hrvatska, uz još osam drugih članica Unije na prostoru od dunavskog izvorišta ispod Crne planine kod Freiburga u Njemačkoj do Crnog Mora na istoku Evrope. Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora su pridružene članice Dunavske makroregije zbog svojih sekundarnih pritoka najdužoj evropskoj rijeci, a Moldavija i Ukrajina su zemlje „bližeg susjedstva“ kako to danas vole kategorizirati evropski činovnici.
Na vrlo posjećenom tematskom panelu „Mediji između objektivnosti, konstruktivne kritike i senzacionalizma“ (bio sam i ostao ozaren odzivom mladih novinara i studenata žurnalizma) munjevitom brzinom se došlo do konsenzusa da bi prikladniji naslov medijskoj stvarnosti bio „Mediji između istine i laži“. Jer smo između ta dva pola, izgleda, zgurani svi sa sve većom nadmoći onih koji obmanjuju. Jer s dekonstrukcijom laži ne ide lako u vremenu supremacije globalnog korporativnog interesa nad umom pojedinca.
Detekcija medijskih laži
Ali, nije ni potop profesionalizma, vidjelo se i na ovom forumu, baš lako izvesti: najupornijima u odbrani ove časne profesije kičma je još zdrava. Stvorene su već prve socijalne mreže i internet-platforme za detekciju medijskih laži i dekontaminaciju javnog prostora. Takva je i vrlo efektivna grupa entuzijasta iz Novog Sada pod web-domenom www.fakenews.rs, na čijem je čelu iskusna medijska aktivistica i novosadska profesorka Duvavka Valić-Nedeljković.
I Evropska komisija je nedavno prvi put najavila da će se uključiti u borbu „protiv neistine u medijima“, a američki milijarder i filantrop George Soros već je odvezao kesu u istom cilju. Veliki svjetski printani mediji su, osim digitalnih tragača za lažnim vijestima, u svojim redakcijama instalirali i foto-forenzičku tehnologiju za detekciju izrežiranih fotografija u cilju prevencije lažnih objava. A sve su glasniji i oni zagovornici istine koji smatraju da nijedan kanal distribucije informacija ne može biti smatran medijem ako iza njegovog sadržaja ne stoji kompetentan urednik. Ne spava se, dakle, ni u taboru istine!
Da me kakve sotonske sile svojom zlom upornošću uspješe odvratiti od ovog događaja u Novom Sadu, ostao bih siromašniji za još mnoge spoznaje. Možda bih i zauvijek ostao u neznaju da je iz podunavskih krajeva poniklo baš toliko rimskih imperatora. Za cara Trajana, Aurelija i neke još sam znao. Ali učevniji od mene u ovoj tematici mi ovdje rekoše sedamnaest-osamnaest, od ukupno osamdesetak i nekoliko koliko ih je vladalo Rimskom carevinom u razdoblju od 27. godine p.n.e. do raspada Imperije 476. godine. Od cara Trajana Decija, preko Marka Aurelija, Maksimijana, cara Gracijana do cara Konstantina I Velikog.
Osim brilijantnih pobjeda i dužine vladanja (od 306. do 337.) ovaj zadnji, Nišlija po rodu, zapamćen je i kao tvorac historijskog Milanskog edikta iz 313. godine kojim je kršćanstvo postalo zvanična vjera cjelokupnog Carstva koje je upravljalo svim helenističkim državama na Sredozemlju, dijelovima Bliskog Istoka, sjevernom obalom Afrike, keltskim oblastima Sjeverne Evrope, cijelim Balkanskim poluotokom i dijelovima centralne Evrope. Većina od tih slavnih rimskih careva je, rekoše mi, podunavske krvi jer potjecaše iz plemena s područja tadašnjeg Sirmiuma, sadašnje Sremske Mitrovice u Srbiji.
Da ne bijah na 7. Dunavskom forumu o Dunavskoj strategiji, ne bih se prisjetio ni da je Hrvat, Ivan Vučetić (1858. – 1925.), patentirao otisak prstiju, Faust Vrančić (1551. – 1617.) padobran, a Eduard Slavoljub Penkal, penkalo. Ne bih znao da je hrvatski mladi inovator u „Advanced Multimedia Products“, Tomislav Uzelac, 1997. patentirao prvi MP3 Playback Engine za kompresovanje i brzi internet prijenos audio fajlova sa zanemarivim gubitcima na kvalitetu, bez kojeg bih danas i sam mučio muku dok bih do svojih radijskih kolega „dogurao“ kakvu važnu dnevnu audio vijest.
Nedostižna genijalnost NIkole Tesle
Ovo su samo oni kojima su predstavnici Hrvatske ilustrirali intelektualni potencijal Dunavske regije, a gdje su još srbijanski, bosanskohercegovački, njemački, mađarski, slovenački, bugarski, rumunski, crnogorski… „pametnjakovići“, da i ne govorim ponovo ovdje o natprirodnoj sposobnosti i nedostižnoj genijalnosti Nikole Tesle (1856. – 1943.), kao i velikog srpskog izumitelja Mihajla Pupina (1858. – 1935.), čije patente i doprinos civilizaciji jedan „univerzalni neznalica“ kao ja, ne može ni pobrojati.
I sve se ovo izdešava baš ovdje, na lijepom plavom Dunavu, kako bi se makar jednom godišnje umišljenom Zapadu, uključujući i EU, nepobitnim historijskim dokazima pokazalo da se na ovaj dio planeta mora konačno prestati gledati s visine, već kao na prostor posebnosti, postojbinu genija i raskošne inteligencije – bez čega ni oni tamo, kao razvijeniji, ne bi bili danas ovo što jesu.
Da nisam došao u Novi Sad ne bih upoznao ni izvršnog direktora Novosadskog sajma, uglađenog Nikolu Lovrića, od koga doznadoh više o ljepotama balkanskog prostora nego što se kazuje naraštajima tokom cijelog obrazovanja u našim školama. Da ne sretoh Nikolu ne bih znao ni da su kesteni s Učke toliko cijenjeni u Evropskoj uniji i da se svaki važe na grame.
Niti bih upoznao profesora emeritusa opatijskog Fakulteta za menadžment u turizmu, Vidoja Vujića, koji me uvjeri da je sladoled od vanilije s preljevom od maslinovog ulja najukusnija sladica koju sam ikada probao. A umjesto istarskog maslinovog, može i bučino (bundevno) ulje iz Međumurja! Ne znam koja je kombinacija grlu dražesnija.
Za dva dana sretoh još stotine stvarnih entuzijasta iz brojnih oblasti podunavske regije koji s ovog Foruma odoše s zaključkom da su podjele za svakoga zlo, a dijalog, razumijevanje i saradnja garant prosperiteta za sve.
Dođoh, vidjeh, upoznah i saznadoh. I postadoh bogatiji od svakog današnjeg tričavog oligarha koji i ne zna šta je bogatstvo!
Izvor: Al Jazeera