Oglasi

Djeca i književnost: Ivo Andrić izgradio most na Ćupriji

Nakon interneta i odgledanog filma, koga briga još i o knjizi i lektiri da razmišlja.
Mi kao narod smo poznati da se uvijek liječimo kad zaboli, piše autoricaEPA

"Mladi neće ništa da rade...", "Hoće sve da im samo od sebe s neba padne....", "Samo traže, a neće da rade, eeee u naše vrijeme je to bilo drugačije..."

Ove rečenice mogu nastaviti svoj niz, jer paljba na mlade kako su nezainteresovani za sve, ama baš sve, konstantna je. Prije nekoliko dana, kao trešnjica na vrhu torte, objavljen je tekst kako petina mladih nikad nije pročitala knjigu, ali - pazite sad!, baš nikad u životu do kraja jednu knjigu nisu pročitali. E to su mnogi objavili kao poražavajuću činjenicu. I jeste poražavajuća činjenica, pa i da je jedna osoba, a ne petina.

Istraživanje je urađeno na uzorku od 1.000 mladih osoba, od kojih su 45 posto iz seoskih i 55 posto iz gradskih sredina. Podatak da u Bosni i Hercegovini više od 18 posto mladih nije pročitalo nijednu knjigu, koje je pokazalo prošlogodišnje istraživanje njemačke fondacije Friedrich Ebert Stiftung, neke je samo još više navela da komentarišu mlade i njihove navike ka mobilnim telefonima i aplikacijama koje svakodnevno koriste. Tako da mnogima ova činjenica nije ni bila baš veliko iznenađenje.

Knjiga nema gdje ih treba biti

Ako se mene pita – ok, jeste veliki procenat onih koji nikad nisu pročitali knjigu, ali ni uzorak nije toliko veliki da se mora baš crveni alarm paliti. To sam pomislila u sebi, naravno. Dok me nije stvarnost malo ošamarila po licu i rekla da ima tu i drugih problema, nije samo čitanje problem, odnosno nečitanje. Problem ima i svoj uzorak, da tako kažem.

I kako hajka oko svega toga i danas traje, portali na sve strane ne prestaju sa objavama o ovim tmurnim činjenicama i podacima. Izgleda da ljudima pada mrak na oči i prosto im je nemoguće da neko baš nikad nije pročitao knjigu. I meni je isto to u prvi mah bilo nemoguće. E sad, kako je prošao Međunarodni beogradski sajam knjiga i fotografisanje knjiga na društvenim mrežama i da se knjiga ima, ipak knjiga nema. Kako mislim kad to kažem? E pa lijepo, nema ih. Barem tamo gdje ih najviše i treba da bude, a to su biblioteke.

Akcija koju je udruženje građana eTrafika organizovalo raznježilo je građane Banjaluke, ali i povuklo ih da i oni odreaguju i budu ti koji će pomoći. O čemu je riječ? U Banjaluci, u ruralnim područjima kao što su osnovne škole iz Vrbanje, Kola, Dragočaja, Zalužana, Bistrice te Šargovca, nedostaje 2.543 primjeraka knjiga koje su lektire za mlade osnovce. Ako uzmemo u obzir da mnogi u tim krajevima nemaju novca da kupe knjige za osnovne potrebe i školovanje, kako će onda da kupe za lektiru?

Zamislite spisak knjiga i na njemu brojke kojih knjiga treba i koliko, a recimo na spisku knjige koje su vama bile omiljene u mladosti i kojih se i danas sjećate i prepričavate? A to vaša djeca, komšije od djece ili bilo koga drugog nemaju da pročitaju. Jednostavno ne mogu da pročitaju jer - nema.

Prava mala riznica profila

E tu ako nekog ne zaboli oko srca, onda je baš tvrdica! Vjerujte da postoje djeca koja vole čitati. Sjetite se samo vas, garantujem da je i u vaše vrijeme bilo onih koji jesu i onih koji nisu voljeli da čitaju. I vi koji volite da čitate nemate tu mogućnost.

Ova i slične akcije treba da zažive u svim krajevima Bosne i Hercegovine, pa da se problem rješava iz korijena, a ne da se kruži oko njega. Doduše, mi kao narod smo poznati da se uvijek liječimo kad zaboli, rijetko kad odemo u bolnicu kad ne boli. Mada i nije sve tako crno, ne znam da li mnogi prate društvene mreže, Instagram konkretno, ali tamo je prava mala riznica profila posvećenih knjigama.

Profili koji rade recenzije na knjige koji se trude da pokažu da ima i onih koji čitaju, a iza profila su mahom mlade osobe koje ih vode i održavaju. A u zadnje vrijeme, valjda u pokušaju da navedu ljude, a ne samo mlade, organizuju i razne nagradne igre. Pa tako postoje profili koji daruju jednu ili više knjiga. Moja zamjerka u većini tih profila je što se daruju knjige čiji naslovi nisu toliko poznati. Pa onda nije ni čudo kad se viralno pojave testovi iz škola gdje su djeca napisala da je Ivo Andrić izgradio most na Ćupriji.

Repa se iščupati mora...

Nastavnici negoduju i često možemo vidjeti da kažu kako se lektire ne čitaju i da se preuzimaju prepričane verzije sa interneta, jer danas je na nekoliko klikova sve dostupno, pa i to. A za one koji, ipak, vole da znaju "više", pogledaju film. Pa bili oni osnovci ili srednjoškolci, smatraju sebe upućenim. Ne znam da li znate, ali postoje i one rekla-kazala priče da se neke knjige trebaju da "sklone" iz lektira i da se "ubace" neke poput Harija Potera, ali to je druga priča. Nakon odgledanog filma, koga briga još i o knjizi da razmišlja.

Znate, problem je kao repa. Iščupati se mora. Sjećate se one priče o repi: deda za repu, baba za dedu? Ne znate? E pa počnite da čitate knjige. Tako se treba čupati problem. A repa se iščupati mora.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.