Oglasi

Crnogorsko majmunisanje protiv Engleza

Navijači u Podgorici urlikali kao majmuni što je izazvalo žestoke reakcije Engleza i traženja kazne za rasističko ponašanje domaćina.
Crnogorski navijači su upućivali pogrdne usklike na račun tamnoputih igrača engleske reprezentacijeEPA-EFE

Nedavno je odigrana fudbalska utakmica u Podgorici između Crne Gore i Engleske. Ogromna se prašina digla, ali nije zbog fudbala, već iz drugih razloga, tolika prašina da je čak i premijerka Tereza Mej priprijetila Montenegru.

Crna Gora je povela 1:0 i činilo se u tom trenutku da su Crnogorci, a ne Englezi, izmislili fudbal. Ponijela je igrače Crne Gore atmosfera, zaigralo megalomansko srce na terenu, jer, nije mala stvar zabiti fudbalskoj velesili gol.

Ali, nije radovanje dugo trajalo. Englezi su nakrkali pet golova, a junačka Crna Gora osim tog jednog, nijedan više. Krajnji rezultat 1:5.

Bez odgovora

Međutim, poraz Crne Gore zasjenio je jedan sasvim drugi događaj, vansportska aktivnost koja se munjevito proširila kao glavna vijest sa utakmice.

Crnogorski navijači su upućivali pogrdne usklike na račun tamnoputih igrača engleske reprezentacije. Urlikali su kao majmuni, u svakom smislu, i tim činom zalijepili etiketu cijelom stadionu i navijačima da su rasisti. Istina je da je riječ o nekim budaletinama koje su napravile više štete nego koristi timu, svojim prisustvom i odsustvom svijesti.

Englezi nisu časili časa, reagovali su svi redom, pozvali UEFA da kazni reprezentaciju Crne Gore zbog rasističkih ispada sa tribina. Igrač Rahim Sterling nakon postignutog gola nije otišao do tribina na kojima su engleski navijači, već se držao za uši i bio je to gest upućen crnogorskim navijačima, koji su se majmunisali.

Ko je prvi počeo i ko je koga prvi provocirao je pitanje bez odgovora.

Bilo je britanskih novinara koji su izvještavanjem podgrijali atmosferu, navodeći da je stadion u Podgorici bio neprijatno i neprijateljsko mjesto za reprezentaciju Engleske. Crnogorci su govorili o relativizovanju i da su se na tribinama majmunisali pojedinci, da je bilo koja kazna zapravo nepravda i da ne treba većina da ispašta zbog pojedinaca.

Na uvrede i rasističke povike ukazivali su i žalili se selektor Engleske Geret Sautgejt, reprezentativci Rahim Sterling, Kalum Hadson-Odoji i Deni Rouz.

Lekcija sa Otoka

Međutim, možda bi se sve i smirilo i sleglo nakon nekoliko dana da se nije oglasila premijerka Britanije lično! Tereza Mej nikad jaču poruku nije poslala Crnoj Gori do sada, a ona je tražila od najvećih fudbalskih organa UEFA da preduzmu snažnu akciju protiv Crne Gore zbog rasističkih uvreda.

Ulje na vatru dolio je i Džejms Slek, glasnogovornik Tereze Mej, koji je rekao da zlostavljanje koje su Englezi pretrpjeli u Podgorici bilo odvratno i neprihvatljivo.

Crnogorci se izvinjavaju, trude se da slučaj podvedu kao da je riječ o pomahnitalim pojedincima sa tribina koji ne znaju što čine, ali kontrola štete im nikako ne polazi za rukom. Ono što se može naučiti od Engleza jeste kako se potencira tuđa greška, i naravno, kako suzbiti baš sve pojedinačne ekcese na tribinama.

Ako je neko imao problem sa huliganima, to je Engleska, ali ih je uspješno suzbila. Drakonskim kaznama i procesuiranjem i najmanjeg prekršaja.

Zato u Engleskoj nema ograda između tribina i igrača na terenima, jer odavno na terenima i tribinama nema onih koji prave probleme, jer su poznati policiji i jer im više ne pada na pamet da prave problem, čak ni da ostanu da stoje predugo kad je neka prilika ili gol, već svi moraju odmah da sjednu. Svi do jednog.

Problemi su van stadiona, u pabovima, podzemnim prolazima i na ulici.

Prazne tribine

Zato Crna Gora mora još da uči u tom smislu, da prihvati kritiku, da nauči kako da se nosi sa svojim navijačima.

Problem je što Crna Gora do sada nije igrala samostalno mnogo utakmica, pa su svi srećni kad se navija i kad se uopšte ustaje na himnu, te s toga se misli kako je sve oprošteno što se desi na tribinama i da je rasističko majmunisanje na račun tamnoputog igrača obična dječija bolest koja je prolazna.

Ali vidimo da Englezi ne praštaju ništa, naročito ako ima veze sa rasizmom. Zato su i osjetljivi na crnogorsko majmunisanje, s pravom. Oni znaju što su sve prošli da bi na stadionima bilo mirno i da niko ne bi uznemiravao tamnopute fudbalere, iako se i njima ponekad desi ekces.

Velika je vjerovatnoća da će sledeću kvalifikacionu utakmicu protiv Kosova, zbog rasističkih ispada Crna Gora igrati pred praznim tribinama. Možda će kazna biti plodotvorna, da se povede računa i da se u korijenu sasječu sve vrste rasizma ili budala koje prave probleme. Jer, „i manje zlo je zlo“, i ne postoji velika doza ili mala doza rasizma.

Kad god bi pomislili Crnogorci na to da nipodaštavaju ljude druge vjere, nacije ili boje kože, valja im se prisjetiti čuvene pjesme „Crnci i Crnogorci“ velikog pjesnika Janka Đonovića. Pjesma se tiče muka koje su preživljavali Crnogorci i Crnci radeći u američkim rudokopima jedni do drugih.

Tu prestaje i fudbal i rasizam, i nema ničeg osim slike ljudi koji se muče da prežive radeći jedan od najtežih poslova na svijetu.

Poseban aplauz

Baš zbog te pjesme i stihova što slijede, tamnoputi igrači iz Engleske zaslužili su poseban aplauz sa tribina, a ne majmunisanje.

U plamsaj jutarnjeg sunca

koje se toplo izdigne

nad američkim rudokopima,

prođu praznim, širokim ulicama,

između olistalih drvoreda,

ko sjenke suvi, koščati,

sa budacima na ramenu

i vrućim hljebom u torbi

Crnci i Crnogorci.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.