Građane Sarajeva u rano jutro dočekala je – noćna mora.
Niko nije ni slutio da će do posla s jednog na drugi kraj grada putovati doslovno satima i da će mnogi dobar dio jutra provesti za volanima svojih automobila u kilometarskim kolonama prema centru grada u potpunoj nervozi, uz negodovanja, pa i sočne psovke. Nije da ljudi u Sarajevu nisu navikli na gužve i saobraćajne kolapse, ali ovo danas po mnogo čemu je jedinstveno.
Ovaj saobraćajni haos posljedica je početka rekonstrukcije dijela tramvajske pruge u neposrednoj blizini zgrade državnih institucija na Marin Dvoru. Mehanizacija je na saobraćajnici, vozila se preusmjeravaju u susjedne ulice, kolone su nepregledne, ljudi bijesni…
I tako će, prema najavama iz nadležnih institucija, otprilike izgledati život građana u narednih četrdesetak dana, koliko bi trebalo da traje rekonstrukcija. Iz Vlade Kantona Sarajevo napominju da je ovo prva rekonstrukcija u posljednje 42 godine i mole građane za strpljenje.
Nekada se po noći radilo
Kad čovjek prošeta kroz vozila, koja se, zarobljena u gužvi, protežu sve do naselja Čengić –Vila u novom dijelu grada, shvati da građani nikako nemaju sluha za pozive za strpljenje.
Slične rekonstrukcije obično su se radile noću, kad javni prevoz nije u funkciji, kad je saobraćaj mnogo manje intenzivan i kad ti radovi građanima ne stvaraju probleme. Raditi ih usred dana, kažu ogorčeni vozači, ne može se shvatiti nikako drugačije nego kao čisto maltretiranje stanovnika glavnog grada.
„Pogledaj, molim te, već sat i po idem sa Ilidže i nisam ni blizu Skenderije. Hajde što mi kasnimo, ali ne daj Bože da nekome život dođe u opasnost. Gledam prije pola sata, ambulantna kola zavijaju, a niko nema gdje da se skloni i da ih propusti. Sramota, kažu da rade po danu zbog nekakvih ušteda!“ , bijesno govori jedan od građana za volanom, koji je izgubio svaku nadu da će se nekako dokotrljati do posla.
Dnevno noćna mora u Sarajevu (Al Jazeera)
I doista, mediji prenose da se rekonstrukcija vrši danju zbog ušteda koje će na taj način postići izvođači radova!!! Takva pojašnjenja posebno iritiraju građane koji javno pitaju Vladu zašto su interesi izvođača takav prioritet da se doslovno desetine hiljada ljudi dovode u poziciju talaca takvih prioriteta.
Ko je i kad, pita se jedan od zatočenika u nepreglednim kolonama vozila, uzeo olovku i papir i izračunao koliko će građane koštati te uštede, na kolikom gubitku će biti brojne kompanije zbog kašnjenja njihovih uposlenika, ko će biti odgovoran ako saobraćajne gužve ugroze ljudske živote u ambulantnim i vozilima hitne pomoći.
S druge strane, legitimno je pitanje zašto bi građani – a već su u takvoj situaciji, i to na samom početku rekonstrukcije – snosili teret ušteda izvođača radova, ne samo svojim novcem nego očigledno i vremenom i živcima.
Primjeri iz razvijenog svijeta
Ima mnogo većih metropola i neuporedivo širih građevinskih zahvata, koji se u njima izvode. Ko god je imao priliku da putuje po svijetu, onom razvijenom, teško bi se mogao prisjetiti da je negdje tamo vidio nešto slično.
Amsterdam, Beč, Berlin ili neki drugi veliki zapadni grad sigurno ne čekaju na rekonstrukcije četrdesetak ili više godina, ali radovi na njihovim saobraćajnicama su dobro planirani, izvode se uz mjere koje ne stvaraju gužve, pa se čak ni turisti ne nađu u bezizlazu jer se svaka sanacija bilo koje ulice istog trenutka nađe na uređajima za navigaciju.
Zašto nadležni u Sarajevu jednostavno ne prouče te uspješne načine prevazilaženja problema, dilema je koja se pojavljuje svaki put kad neki izvođač radova prekopa saobraćajnicu i krene u rekonstrukciju nekog dijela glavnih saobraćajnica u Sarajevu. Iz Vlade zasad nema nikakvog službenog odgovora na mnogobrojna slična pitanja ogorčenih građana.
Pred stanovnicima Sarajeva očito je vrlo težak period. Nisu ugroženi samo oni koji putuju svojim automobilima, nego i desetine hiljada ljudi, koji svakodnevno koriste vozila gradskog saobraćaja. Jutarnji put do posla tim ljudima doista je mukotrpan. Sa Ilidže i iz novih dijelova grada najprije putuju tramvajem do Željezničke stanice, a onda presjedaju na autobuse, koji bi u teoriji trebalo da ih prevezu u centar grada i dalje do Baščaršije.
Ti autobusi, međutim, nemaju kud na drugu stranu nego među već formirane kilometarske kolone vozila, što znači da se kreću doslovno metar po metar i da putnici u vozilima gradskog saobraćaja dijele sudbinu nesretnika u privatnim automobilima. Pored toga, cijeli ovaj saobraćajni urnebes dešava se upravo u vrijeme kad sarajevski Gradski saobraćaj radi smanjenim kapacitetom zbog blokade računa i stalne prijetnje gašenja preduzeća.
Bijes i ogorčenje
Sa svih strana stižu negodovanja, nervoza, bijes i ogorčenje.
Ko je i zašto donio odluku o ovakvom tajmingu sanacije pruge u samom srcu grada niko jasno ne želi reći, ali je još zagonetnija činjenica da niko iz nadležnih institucija ne nagovještava neko bar prelazno rješenje.
Haotična saobraćajna situacija u velikoj mjeri je blokirala život u bosanskohercegovačkoj prijestolnici i građani su u svojevrsnoj panici – kako preživjeti narednih četrdesetak dana rekonstrukcije.
Za to vrijeme, oni koji svoje slobodno vrijeme provode po kafanama na vrhu prodajnih centara i zgrada od Skenderije do Zemaljskog muzeja, imaju priliku da vide jedinstven prizor – hiljade automobila, koji s te visine izgledaju doslovno kao igračke koje je neko poredao, a onda zaboravio na njih, valjda privučen nekom drugom, interesantnijom igrom…
Izvor: Al Jazeera