Energetski ‘slom’: Ima li BiH alternativu za Južnu interkonekciju?

Južna plinska/gasna interkonekcija, koja se trebala početi graditi prije više od tri godine, kao jedini alternativni način snabdijevanje ruskim plinom koji dolazi preko Srbije, za Bosnu i Hercegovinu je postao prvorazredno geopolitičko pitanje. Iako bi se prvo trebali pitati energetičari i ekonomisti, glavnu riječ vode političari, a oni se nikada ne mogu složiti „na prvu“.

„Upravo me zvao predsjednik Republike Srpske (Milorad) Dodik. Uvažavajući predsjednikov zahtjev, preduzeće Sarajevo-gas iz Istočnog Sarajeva neće sutra isključiti gas susjedima. Sretnu Novu godinu Sarajlijama želimo uz ruski gas od predsjednika Dodika i kolektiva iz Istočnog Sarajeva”, poručio je Nedeljko Elek, direktor “Sarajevo-gasa” iz Istočnog Sarajeva i počasni konzul Bjelorusije u BiH, zadnjeg dana prošle godine, nakon što je najavio da bi isporuka mogla biti obustavljena zbog nepotpisivanja ugovora.

Time je prepao Sarajlije, ali i navukao bijes Amerikanaca, koji ovom temom korespondiraju više svojih interesa. Ne samo ekonomskih, jer bi u BiH prodali za njih male količine gasa. Eventualni ukapljeni gas dopremljen iz Sjedinjenih Američkih Država preko Hrvatske, na tako malom tržištu bi bio znatno skuplji. Pa ipak bi na geopolitičkom planu jasno stavili do znanja čija je ovo zona interesa i ko vodi glavnu riječ!

Propuštena šansa

Energetski forum koji se od 24. do 26. aprila održao u Neumu je bio prilika da se još jednom upute ozbiljne (in)direktne prijetnje da je pravo vrijeme za početak djelovanja.

“Odgađanje donošenja propisa, korupcija, ovisnost od ruskog plina, zastarjela infrastruktura i nadolazeći porezi na ugljik samo su neki od izazova koji prijete energetskoj sigurnosti zemlje i koji bi mogli izbaciti iz tračnica njezin energetski sektor u predstojećim decenijama”, poručio je Ambasador Sjedinjenih Američkih Država u BiH Michael Murphy, naglašavajući da je krajnje vrijeme diverzificirati izvore snabdijevanja i otkloniti ruske uticaje kroz ucjene u opskrbi prirodnim gasom.

“Kako bi to bilo moguće, Vlada FBiH bi trebala donijeti zakon o Južnoj interkonekciji i aplicirati za sredstva za finansiranje tog projekta prije nego što prilika za izgradnju nove plinske infrastrukture bude zauvijek izgubljena. Političari vođeni vlastitim interesima moraju se skloniti s puta ovom projektu koji uživa širok konsenzus i koji će osigurati alternativni izvor prirodnog plina, otvoriti nova, dobro plaćena radna mjesta, omogućiti ekonomsku revitalizaciju Hercegovine i biti podrška ekonomskom rastu cijele Federacije BiH“, oštro je upozorio Murphy.

Forum u Neumu je podržan od strane Ambasade Velike Britanije i Evropske unije, a Ambasador Njemačke u BiH Thomas Fitschen potvrdio je kako je i njegova zemlja direktno zainteresovana za energetsku sigurnost BiH, ali i cijelog zapadnog Balkana.

Pojasnio je da je upravo stoga Vlada u Berlinu državama regije ponudila saradnju kroz projekt energetskog i klimatskog partnerstva vrijednog 1,5 milijardi eura u razdoblju do 2030. godine.

Cilj je primijeniti “zelenu agendu” Evropske unije i podržati proces evropskih integracija na planu energentske i klimatske politike u ovoj regiji.

Fitschen je istakao kako je dostupnost čiste energije centralni kriterij za njemačke firme koje planiraju poslovati u BiH. Međutim, osnovno pitanje je ko će vodite posao i hoće li se pojaviti neki novi „ucjenjivač“ koji bi kao još jedna posrednička ruka u procesu transporta cjenovno vršio pritisak ili čak prijetio obustavama snabdijevanja prirodnim gasom?

„Južna interkonekcija je strateški interes BiH, pa hrvatskog naroda u BiH jer prolazi kroz HNK, ZHK, SBK, Kanton 10. Naš prijedlog je bio vrlo jasan, zakon o južnoj interkonekciji je već u proceduri od prije par godina, na koji se osporilo puno stvari. Osnovna dvojba oko tog zakona je BH Gas. Ja sam rekao, kao što imamo BH Gas, imat ćemo i južnu plinsku interkonekciju i na to se ne može niko ljutiti. To će također biti u vlasništvu Vlade FBiH, pa se ne može govoriti ni o kakvim interesima. Ja tu nikakvih primarnih interesa nemam“, odgovarao je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH.

BiH zakasnila?

Izuzmemo li sigurnosno pitanje u pogledu transporta i isporuke, ostaje nejasno šta vodi lidere Hrvatskog narodnog sabora u BiH?

Odgovore nudi Almir Bečarević, energetski stručnjak i jedan od autora Zakona o južnoj interkonekciji:

„Oni koji pokušavaju izdejstvovati zakon u kojem se po prvi put spominje javno-privatno partnerstvo u izgradnji gasovoda i koji traže formiranje nove transportne kompanije su promotori stranačkih interesa, a ne izgradnje za opće dobro. Oni ne razumiju na koji način funkcioniše transport gasa i kako je napravljena matematika za kreditno zaduženje. To njih ne interesuje i stoga predlažu novu kompaniju za transport gasa, a realizacija izgradnje gasovoda u Hrvatskoj je povjerena jedinoj transportnoj gasnoj kompaniji u Hrvatskoj-Plinacru i koja je u potpunom vlasništvu države. Tamo jedna, državna kompanija, a ovdje HDZ predlaže dvije?

U Hrvatskoj ni ne pomišljaju na javno-privatno partnersvo, koje se ovdje predlaže.

U Hrvatskoj jedan vlasnik transportnog sistema, ovdje HDZ predlaže dva. Iz ovoga je sve jasno o čemu se radi, a kome nije jasno onda ima neki interes u svemu ovome“, stava je Bečarević.

Trenutno se u zemlji najviše gasa troši na potezu od Sarajeva do Zenice. Infrastrutura u ostalim dijelovima nije ni izgrađena, pa oni i nemaju prevelike prijetnje, ali ni spoznaje i vrijednosti ovoga energenta. Stoga je BiH u potrošnji gasa „patuljak“. Pitanje je i da li zemlja zakasnila sa projektom koji će se morati gasiti 2050. godine?

„U 2023. godini BiH je uvezla i potrošila svega 132 miliona m3 gasa. Potrošnja gasa u BiH opada i u zadnje dvije godine pala je za 15 posto, U potrošnji gasa domaćinstva učestvuju sa 36, a industrija sa 64 posto. BiH se obavezala da će u potpunosti prestati koristiti fosilna goriva (ugalj, naftu i prirodni gas) u slijedećih 25 godina, pa se opravdano postavlja pitanje zašto se u takvim uslovima niskog korištenja prirodnog gasa, opadanja potrošnje i potrebe za dekarbonizacijom potrošnje insistira na pravljenju još jedne gasne koncekcije? Sa čisto ekonomskog stanovišta to nema mnogo smisla, pogotovo u situaciji kada je industrija pritisnuta uvođenjem CBAM mehanizma pri izvozu u EU i najavama uvođenja oporezivanja CO2, pa prelazi na alternativna goriva, a domaćinstva na toplotne pumpe, dok se sistemi centralnog grijanja prebacuju na geotermalnu energiju i toplotne pumpe“, stava je Damir Miljević, ekonomista, ali i član Centra za održivu i energetsku tranziciju RESET.

Poskupljenja

Smatra da sa ekonomskog stanovišta nema nikakvih predvidivih uslova da se ta investicija može pravdati ekonomskom isplativošću, pa se sve svodi na političku odluku i motivaciju da se BiH udalji od ruskog plina. Samo po sebi to nije sporno, ali bi oni koji zagovaraju tu geopolitičku opciju i čiji je to vitalni geopolitički interes trebali da novu gasnu interkonekciju isfinansiraju svojim sredstvima, a ne da se ta investicija na kraju otplaćuje sredstvima građana i privrede BiH. To mišljenje dijeli i Bečarević.

„Evropa više niti jedan euro ne daje za gasne transportne sisteme. Sada svi novi transportni gasovodi moraju biti prilagođeni transportu hidrogena. Ovo znatno poskupljuje projekat koji više ni teoretski ne može koštati 100 miliona eura, nego na preko 150 miliona eura. Ovo vam je rezultat mrcvarenja od tri godine. Za ovo bi se trebalo ići u zatvor. Neko želi da gradi gasovod od 150 miliona eura i nema potrošača gasa… besmisao. Prvi ste medij kome govorim koliko sada projekat košta i niko, ali niko, to nije pitao. Jedino rješenje je odmah usvojiti zakon, pevećati iznos granta, ispregovarati kreditne uslove i krenuti u izgradnju. Ko želi da shvati ovaj argument shvatit će, a ko neće neka se i dalje valja u blatu stranačkih interesa“.

Pa ima li BiH onda alternativu za Južnu interkonekciju, a da ne dođe pred energetski slom?

„To je nekorektno pitanje. BiH nema ozbiljnih problema u snabdjevanju gasom i nije zemlja koja je suštinski zavisna od prirodnog gasa, kao što su to bile i još uvijek jesu zemlje zapada i nije nam potrebna kratkoročna alternativa. Za BiH je jedini ispravan scenario prelazak sa fosilnih goriva, pa time i gasa na obnovljive izvore energije. Suštinsko pitanje sa energetskog i sigurnosnog aspekta u BiH je pitanje zašto se ne ide ubrzano u energetsku tranziciju, a ne pitanje još jedne konekcije za korištenje fosilnig goriva“, pita se Damir Miljević.