Posljednji Khashoggijev tekst: Za slobodu izražavanja u arapskom svijetu

S
Jamal Khashoggi, jedan od najistaknutijih saudijskih novinara, vodi se kao nestao od 2. oktobra, kada je ušao u saudijski konzulat u Istanbulu (Reuters)

Poruka Karen Attiah, urednice rubrike globalnih mišljenja Washington Posta:

Dobila sam ovu kolumnu od prevoditelja i asistenta Jamala Khashoggija dan nakon što je prijavljeno da je Jamal nestao u Istanbulu. Washington Post je odgodio objavljivanje kolumne jer smo se nadali da će nam se Jamal vratiti te da ćemo tekst Jamal i ja moći zajedno urediti. Sada moram da priznam: To se neće desiti. Ovo je njegov zadnji članak koji ću ja urediti za The Post. Ova kolumna savršeno oslikava njegovu posvećenost i strast za slobodom u arapskom svijetu. Slobodom za koju je očito dao svoj život. Zauvijek ću biti zahvalna što je izabrao The Post za svoj posljednji novinarski dom prije godinu dana i pružio nam priliku da zajedno radimo.

Nedavno sam na internetu čitao izvještaj “Sloboda u svijetu u 2018. godini” koju je objavio Freedom House i došao sam do mračnog zaključka. Postoji samo jedna zemlja u arapskom svijetu koja je označena kao “slobodna”. Ta nacija je Tunis. Jordan, Maroko i Kuvajt dijele drugo mjesto, sa oznakom “djelomično slobodni”. Ostatak zemalja u arapskom svijetu su označene kao “nisu slobodne”.

Posljedica toga je da su Arapi koji žive u tim zemljama ili neinformirani ili su pogrešno informirani. Nisu u prilici da adekvatno riješe, a ni javno raspravljaju, pitanja koja pogađaju regiju i njihove svakodnevne živote. Naracije koju plasiraju države dominiraju javnim stanjem svijesti, i dok mnogi ne vjeruju u to, ogromna većina javnosti su žrtve tih lažnih naracija. Tužno je to što je malo vjerovatno da će se ova situacija promijeniti.

Svijet pun nade

Arapski svijet je bio pun nade tokom proljeća 2011. Novinari, akademici i opća javnost su bili ispunjeni očekivanjima svijetle budućnosti i slobodne arapske zajednice u njihovim zemljama. Očekivali su da će biti emancipirani od hegemonije njihovih vlasti i dosljednih intervencija i cenzura informacija. Ova očekivanja su brzo razbijena; ova društva su se ili vratila na stari status quo ili su se suočili sa još oštrijim uvjetima nego ranije.

Moj dragi prijatelj, istaknuti saudijski pisac Saleh al-Shehi, napisao je jednu od najpoznatijih kolumni ikad objavljenim u saudijskim medijima. Nažalost, on izdržava neopravdanu petogodišnju zatvorsku kaznu zbog navodnih komentara koji su u suprotnosti sa saudijskim establišmentom. To što je egipatska vlada zaplijenila cjelokupno izdanje novina al-Masry al Youm nije razbjesnila kolege ili isprovocirala njihovu reakciju.

Ove akcije više nemaju za posljedicu reakcije međunarodne zajednice. Umjesto toga, ovi potezi mogu izazvati osude nakon kojih brzo uslijedi tišina.

Posljedica toga je da su arapskim vladama date odriješene ruke da nastave sa ušutkivanjem medija u sve većoj mjeri. Nekada su novinari vjerovali da će Internet osloboditi informacije od cenzure i kontrole povezane sa printanim medijima. Ali ove vlade, čije samo postojanje se zasniva na kontroli informacija, agresivno su blokirale Internet. Također su uhapsile lokalne reportere i pritisnule oglašavače da naškode prihodima određenih izdanja.

Postoji nekoliko oaza koje nastavljaju da utjelovljuju duh Arapskog proljeća. Katarska vlada nastavlja podržavati međunarodno izvještavanje, za razliku od napora njegovih susjeda, koji pokušavaju da održe kontrolu informacija kako bi podržali “stari arapski red”. Čak i u Tunisu i Kuvajtu, gdje se mediji smatraju barem “djelomično slobodnim”, mediji se fokusiraju na domaća pitanja, ali ne na pitanja s kojim se suočava širi arapski svijet.

Oni neodlučno pružaju platforme novinarima iz Saudijske Arabije, Egipta i Jemena. Čak i Liban, krunski dragulj arapskog svijeta kada je u pitanju sloboda medija, postao je žrtva polarizacije i utjecaja pro-iranskog Hezbollaha.

Željezna zavjesa

Arapski svijet se suočava sa svojom verzijom Željezne zavjese, koju ne nameću vanjski igrači, već domaće snage koje se bore za vlast. Tokom Hladnog rata, Radio Slobodna Evropa, koji je tokom godina prerastao u ključnu instituciju, igrao je značajnu ulogu u poticanju i održavanju nade za slobodom. Arapima treba nešto slično. New York Times i The Post su 1967. godine zajednički preuzeli vlasništvo nad listom International Herald Tribune, koji je postao platforma da se čuju glasovi ljudi iz cijelog svijeta.

Moj izdavač, The Post, poduzeo je inicijativu da prevede mnoge moje članke i objavi ih na arapskom jeziku. Zbog toga sam im zahvalan. Arapi trebaju da čitaju na vlastitom jeziku, kako bi razumjeli i diskutirali o različitim aspektima i komplikacijama demokratije u Sjedinjenim Američkim Državama i na Zapadu. Ako Egipćanin pročita članak u kojem se otkriva stvarna cijena građevinskog projekta u Washingtonu, onda će on ili ona biti u stanju da bolje razumiju implikacije koje nosi sličan projekt u njegovoj ili njenoj zajednici.

Arapski svijet treba modernu verziju starog transnacionalnog medija kako bi građani mogli biti informirani o globalnim dešavanjima. Još važnije, moramo pružiti platformu za arapske glasove. Patimo od siromaštva, lošeg upravljanja i lošeg obrazovanja. Stvaranjem nezavisnog međunarodnog foruma, izoliranog od utjecaja nacionalističkih vlada koje šire mržnju propagandom, obični ljudi u arapskom svijetu će biti u mogućnosti da rješavaju strukturne probleme s kojim se njihova društva suočavaju.

Jamal Khashoggi, jedan od najistaknutijih saudijskih novinara, vodi se kao nestao od 2. oktobra, kada je ušao u saudijski konzulat u Istanbulu.

Rođen je 1958. godine u Medini i nekada je bio blizak saudijskoj kraljevskoj porodici.

Saudijske vlasti tvrde da je Khashoggi napustio njihov konzulat istog dana, a Ankara tvrdi da novinar uopće nije izašao iz kompleksa.

U konzulat je ušao da bi izvadio dokument za vjenčanje.

Khashoggi je lani iselio u SAD iz straha od hapšenja, nakon kritike nekih odluka Mohammeda bin Salmana i vojne intervencije Rijada u Jemenu.

Poznat je po svojim tekstovima u kojima kritizira vlasti u Rijadu, a objavljivani su u američkom listu Washington Post.

Izvor: Agencije