Krajina između građanskih demonstracija i vanrednog stanja

Zastrašujuća migrantska navala, nikada tačna utvrđena brojka od više od 10.000 migranata čiji broj svakodnevno raste, nehumani uslovi boravka u tzv. migrantskom naselju u Borićima u centru grada, rastuća krivična djela (upadi u stanove i kuće, fizički obračuni), neprekidni migrantski talas koji se sa istočne strane “valja” prema zapadnom obodu zemlje, probudio je građane Bihaća i kompletan državni sistem od lokalne zajednice do vrha države stavio u “vrući pogon”.

Unsko–sanski kanton, posebno Bihać i Velika Kladuša posljednjih mjeseci, a ovih dana još žešće, sa prezirom komentiraju rad federalnih i državnih institucija koje su im, vjeruju, servirali migrantsku lavinu od 10.000 i više nesretnika, a sebe ležerno ekscerpirali iz nevjerovatno složene “materije” odnosa između migrantske populacije, lokalnih i kantonalnih vlasti i institucija i međunarodnih organizacija involviranih u pomoć migrantima.

Već danima i noćima mirni prosvjedi Bišćana, ali i presretanje dolazećih autobusa, talgo voza, taksi auta u manje-više nekontroliranim i stihijskim uvjetima stvorilo je klimu vanredne situacije.

Sporadični nepredvidljivi momenti kada se kod domaćih ljudi gubi elementarno rasuđivanje, stvara ksenofobičnu atmosferu koja prijeti da civilizacijsku tekovinu Krajišnika kao bešike gostoljublja pretvori u neželjenu stihiju. Praksu i “fenomen” građanskog otpora prate očigledno koordinirane aktivnosti migranata da prije zime koja bi stvorila nepodnošljive nedaće svoj očajni status riješe ili “probojem” na teritoriju EU preko hrvatskog koridora, što je njihov očigledni “legitimni” cilj, a ako ništa drugo, adekvatnim zbrinjavanjem.

Treća ‘buna’ migranata

Migranti u Velikoj Kladuši prave već treću “pobunu” ove godine zbog nesnošljivih uslova u kojima borave u tzv. migrantskom kampu u prigradskom naselju Trnovi. Panika pred zimu uz otežan uvjete za ilegalan prelazak granice, kao i nedostatak novca i hrane pokrenuli su migrante, njih 200-ak, prema Graničnom prijelazu Maljevac ali su blokirani od policije.

“Živim u prljavom kampu koji nije niti za životinje. Sljedeći puta na ovom mjestu će nas biti više i proćićemo granicu koliko god je čuvali jer ćemo pozvati migrante iz Sarajeva, Mostara, Bihaća i proći ćemo”, govori migrant iz Alžira.

Migrant iz Bangladeša želi u Italiju ili Englesku. Hrvatska ga ne interesuje. Pokušao je, kako kaže, više puta preći ali nije uspio, međutim, svaki puta je ostao bez novca, mobitela i drugih dragocjenosti.

Migrant iz Maroka kaže kako je 15 puta pokušao i nije uspio.

Nezvanično, u javnom prostoru je i teza kako Hrvatska ohrabruje načelnika općine Velika Kladuša Fikreta Abdića, osuđenog za ratni zločin u Krajini upravo od hrvatskog pravosuđa, da opstruira izgradnju migrantskog centra u ovom gradu koji bukvalno leži na graničnom pojasu.

Očajničke napore migranata koji se bespućima planine Plješevice i drugim pravcima nastoje uvući u “meki trbuh” Evropske unije ovih dana dočekuju službene informacije iz Hrvatske o potpisivanju ugovora o uspostavi stacionarnog sistema za nadzor državne granice sa BiH i Crnom Gorom, projekt vrijedan više od 28 miliona kuna (3,8 miliona eura) što je jedan od uvjeta za ulazak Hrvatske u šengensku zonu.

Mobilizacija građanskog otpora

Građanski aktivist i bihaćki vijećnik Sej Ramić organiziranjem mirnih demonstracija nastoji da “osvijesti” sve nivoe vlasti.

“Okupljamo se mirno i dostojanstveno sa porukom vlastima koje ništa ne čine po pitanju sigurnosti građana, naročito Ministarstvo sigurnosti BiH, potom organizacija IOM, Odjel za strance, Federalni MUP koji ne pomaže svoje kolege u MUP Unsko-sanskog kantona. Tražimo zaustavljanje invazije migranata, izmještanje migranata na lokaciju van Bihaća i proglašenje vanredne situacije”, kaže Ramić, inače akademski slikar.

Pokatkad “zapaljive” riječi “bihaćkog Demostena” kojima mobilizira građane izazivaju reakcije i poruke da se vrati svom zanatu koji dobro radi.

Banalizaciju opravdanog nezadovoljstva Bišćana pojačava javna šutnja iz “centra” države.

“Zašto je država dozvolila da Bihać postane migracioni centar? Zašto Dragan Mektić ne dolazi na posao od izbora? Zašto se niko iz vrha politike (Fadil Novalić, Bakir Izetbegović i Denis Zvizdić) javno nikada nisu oglasili o ovom pitanju? Zašto su IOM-u dozvolili da upravlja situacijom i pritom pere novac (sedam miliona eura za koje se zna) a koji je došao u BiH za rješavanje ovog pitanja? Zašto su dozvolili da MUP USK, jedina svijetla tačka u ovoj situaciji, bude izbačen iz privremenog prihvatnog centra u Borićima? Zašto je medijima zabranjen ulaz u Sedru, a odnedavno i u Boriće? Zašto je zapravo pokrenut Talgo voz? Zašto u Centrotransove autobuse prvo ulaze migranti i izbjeglice, a Bosanci tek ako ostane mjesta? Zašto niko nema m..a proglasiti vanredno stanje i angažirati vojsku? Zašto i čije letjelice kruže iznad grada dok traje mirni protest Bišćana?”

Ovako se oglasila bihaćka novinarka i društvena aktivistica Aldijana Hadžihajdarević i zamolila sve kolege da ova pitanja postave vlastodršcima. Hadžihajdarević ističe kako Bihać nije protiv ljudi, jer na sve načine nastoje pomoći nesretnicima, ali jeste protiv sistema koi ne brine o”građanima ove zemlje, a kamoli za nekim ko je došao iz Somalije”.

Zašto Krajina?

Bivši ministar unutrašnjih poslova i iskusni policajac Šefik Smlatić smatra kako je migrantska kriza “proizvod opstrukcija iz Republike Srpske koja radi na tome zajedno sa Beogradom”. Unsko-sanski kanton je ciljano izabran kao pogodan geopolitički prostor za manipuliranje destabilizirajućim “ljudskim materijalom”, kaže.

“Otvorene granice prema Srbiji, uz kombinaciju sa sistematskim ‘ohrabrivanjem’ na stalnom protoku i ‘izbacivanju’ migranata sa prostora RS-a uz skoro bizarno nesnalaženje ili opstrukciju državnih vlasti glavni generatori migrantske krize. Ne znam zašto migranti ne bi, recimo prelazili u Hrvatsku na ogromnom graničnom prostoru na području RS-a u Gradiškoj, Bosanskom Brodu itd? Zašto baš Krajina? Vjerujem kako će nova vlada moguće uz postojeće operativne aktivnosti i hitnu sjednicu Skupštine USK donijeti zaključke i mjere koje bi bile korektivni odgovor na neukroćenu migrantsku invaziju. Nisam siguran, jer ne posjedujem parametre za takvu tvrdnju ali moguće je da, ukoliko viši nivoi ostanu besplodni i inertni, da smo blizu uvođenju vanrednih mjera, punktova na granicama Kantona i vraćanju migranata”, ističe Smlatić.

“I još nešto…. Ako mi još jednom neko od pridošlica, kao prije nekoliko dana, bude nožem ganjao dijete od 10 godina po školskom igralištu ili, ne daj Bože, učini nešto gore, ja ću ga odstojati, a ne odležati. Koliko god”, poručila je hrabro Hadžihajdarević, ali i potcrtala da na Bihać ne smije pasti stigma ksenofobičnosti, jer to ovaj grad zasigurno ne gaji u svojim grudima.

Bišćani u očaju zovu i Željka Komšića da dođe, uvjeri se u zabrinjavajuću situaciju koja može eskalirati sa porukom “podrži Bihać kao što je Bihać podržao tebe”.

Mektić opet optimista

Očekivani i “isprovocirani” dolazak ministra sigurnosti Dragana Mektića u Bihać i Veliku Kladušu događa se u politički osvježenim okolnostima. Prije nekoliko dana smijenjena je vlada Huseina Rošića i državnog ministra dočekao je novi premijer Mustafa Ružnić sa novim ministrom unutrašnjih poslova Jasminom Karabegovićem, kao i Peter Van der Auweraert, šef IOM-a (Međunarodne organizacije za migracije u BiH). Premijer i komesar su uključeni u Operativnu grupu za aktivnosti i nadzor nad migrantskom krizom u USK. Novi Mektićev sagovornik iz sektora uniformirane policije je policijski komesar USK Mujo Koričić, kome je drugi mandat počeo 16 sati prije današnjeg rukovanja sa državnim ministrom.

“Na osnovu prikupljenih informacija i podataka o ovom problemu, a imajući u vidu broj migranata koji se iz dana u dan povećava stanje sigurnosti na USK nije zadovoljavajuće. Ukoliko se ne spriječi priliv migranata mi ćemo biti prinuđeni da ih vraćamo sa granica USK u skladu sa našim kapacitetima i resursima”, kaže policijski komesar Koričić najavljujući oštar gard u aktivnostima sa uklještenim problemom migrantske krize koji je u najvećoj mjeri spušten na “krajiška pleća”.

Ministar Mektić je istakao kako je bila loša komunikacija sa prethodnom vladom i lokalnim zajednicama. Kazao je kako od aprila nikako nije bilo moguće napraviti dogovor o prihvatnim centrima u Krajini gdje bi se, kako je rekao, nezakoniti migranti držali pod kontrolom i nadzorom. Uspjelo se.

“Mislim da smo došli do rješenja koja će se početi definitivno rješavati sa obje strane. Sutra ćemo imati konkretno rješenje za migrantski centar”, izjavio je državni ministar za sigurnost Mektić, ne otkrivajući tačnu lokaciju.

Ipak se čulo da se radi na izgradnji migrantskog centra u nekadašnjoj bihaćkoj fabrici “Bira” u čiju izgradnju je IOM uložio 500.000 eura, a u njega  bi se odmah smještali migranti sa ulice i oni koji se “kriju” po privatnim smještajima. Mektić je naglasio kako je pružanje usluga migrantima u vidu privatnog smještaja nezakonit čin. Takođe je informirao da će od srijede u funkciji biti prihvatni centar u kasarni Ušivak kod Hadžića sa značajnim kapacitetom. Ušivak će biti u funkciji redukcije migranata koji “zatrpavaju” Krajinu.

“Teško da ćemo kao država značajnije uticati na kompletnu migrantsku krizu na globalnom nivou, ali imamo obavezu i zadatak da je rješavamo na najbolji način na teritoriji BiH uvažavajući međunarodne konvencije i tako da se život u lokalnim zajednicama odvija normalno”, rekao je Mektić

Na tezu i uobičajenu formulaciju i opće mjesto “analitičara” i stručnjaka za sigurnost koju je nehajno pomenuo i Dragan Mektić o Krajini koja je dio međunarodne migrantske rute, reagirao je komesar Koričić protivpitanjem da li je ta “međunarodna ruta” neki međunarodni standard.

Izvor: Al Jazeera