Assadova strateška upotreba ISIL-a

Assadova pobjeda u sirijskom građanskom ratu bila bi dosta teža da nije bilo sila kakve su ISIL i Al-Kaida (Reuters)

Hay'et Tahrir al-Sham (HTS), bivši ogranak Al-Kaide stacioniran u sirijskom Idlibu, signalizirao je u nedjelju da bi se mogao povinovati odredbama sporazuma od 17. septembra između Rusije i Turske da se spriječi ofanziva sirijske vlade na ovu pokrajinu koju drže pobunjenici. Međutim, već sutradan, ova grupa je probila rok da ukloni svoje borce iz planirane tampon zone oko ove pokrajine određene u rusko-turskom sporazumu. „Mi nismo napustili svoj izbor džihada i borbe s ciljem implementiranja naše blagoslovljene revolucije“, rekli su iz HTS-a u izjavi.

Sirijske vlasti su brzo izrazile svoje nezadovoljstvo. U konferenciji za novinare u ponedjeljak, sirijski ministar vanjskih poslova Walid al-Muallem rekao je da je nacionalna vojska raspoređena u blizini Idliba, spremna da napadne, ako se pobunjenici ne povuku. „Nakon Idliba, naša meta je istočno od Eufrata“, dodao je ministar, referirajući se na teritoriju koju drže Kurdske sirijske demokratske snage (SDF), a koje podržava SAD. Njegova izjava je odražavala prizvuk ranijih komentara sirijskog predsjednika Bashara al-Assada da je rusko-turski sporazum oko Idliba samo „privremena mjera“ i da će se ova pokrajina s vremenom vratiti sirijskoj državi. Assadovi i Moallemovi komentari signaliziraju da je vojna ofanziva na Idlib došla uprkos uvjeravanjima ruskog predsjednika Vladimira Putina da u regiji nisu planirane daljnje vojne akcije.

Uprkos glasnom protivljenju zbog prisustva boraca povezanih sa Al-Kaidom, sirijska vlada ima dugu historiju korištenja grupa sličnih HTS-u – čijeg su prethodnika Front al-Nusra SAD, Velika Britanija, Francuska, Rusija, Turska, Iran i UN, između ostalih, proglasili terorističkom organizacijom – strateški da potkopa opoziciju i zauzme teritoriju. Zapravo, koristili su takve grupe, od kojih je glavna grupa Islamska država Irak i Levant (ISIL), za političku i vojnu prednost dosta često kroz osmogodišnji građanski rat u Siriji.

Prebacivanje boraca

Samo sedmicu dana nakon što su se Putin i njegov turski kolega Recep Tayyip Erdogan dogovorili da kreiraju demilitariziranu tampon zonu u Idlibu da odvrate predstojeću vladinu ofanzivu, Assadov režim je navodno prebacio stotine ISIL-ovih boraca preko noći u istočnu pokrajinu Deir az Zor u blizini iračke granice na obodu Idliba u sjeverozapadnoj Siriji.

„Režimske snage su transportovale više od četiri stotine ISIL-ovih boraca kasno u nedjelju u blizini grada Albu Kamala“, rekli su iz britanske nadzorne organizacije Sirijska opservatorija za ljudska prava. Ova kontroverzna mjera imala je dvije različite svrhe: raščistiti područje pored Al-Bukamala, gdje snažno prisustvo imaju milicije koje podržava Iran od ISIL-ovih boraca i, možda još važnije, izgraditi snažniji slučaj za ponovno zauzimanje Idliba.

U maju je Assadov režim transportovao 1.600 ISIL-ovih boraca i članova njihovih porodica iz distrikta Hajar al-Aswad i palestinskog izbjegličkog kampa Yarmouk – ISIL-ovo uporište u južnom Damasku od aprila 2015 – u regiju Badiya, veliki pustinjski predio u jugoistočnoj Siriji. Ovaj transfer je otvorio put za vladu da preuzme punu kontrolu nad glavnim gradom nakon mnogo godina.

Glavni vladini saveznici Iran i libanski Hezbollah također su podržavali takve aranžmane za vojne i političke dobitke u sirijskom građanskom ratu.

Kontraverzni sporazum

Možda najkontroverzniji od svih bio je sporazum između Hezbollaha i ISIL-a uz blagoslov Irana u augustu 2017. kada su stotine ISIL-ovih boraca i njihovih porodica otišle, pod sirijskom vojnom pratnjom, iz enklave na granici s Libanom u istočnu pokrajinu Deir az Zor. Prema riječima lidera Hezbollaha Seyeda Hassana Nasrallaha, ova grupa koju podržava Iran prihvatila je besprimjerni aranžman sa „terorističkim“ neprijateljem – koji je privukao rijetke kritike od iračke vlade između ostalih – da sazna sudbinu devet libanskih vojnika koji su u ISIL-ovom zarobljeništvu od 2014. godine.

Ovaj sporazum je, međutim, služio većem cilju, da očisti regiju sirijsko-libanske granice od ISIL-ovog prisustva i da donese mnogo potrebnu političku pobjedu Hezbollahu čija reputacija je propatila kod kuće zbog žrtvovanja libanskih interesa da bi se borili u građanskom ratu Bashara al-Assada. Trebao je također da ojača ISIL-ove redove u istočnoj Siriji u njihovoj borbi protiv kurdskih snaga koje podržava SAD i na taj način suprotstavi dva neprijatelja sirijske vlade jednog protiv drugog. Nije iznenadilo to što su američki vojni avioni gađali dijelove konvoja, blokirajući njegovo napredovanje prema Al-Bukamalu u Deir az Zori – navodno konačnu destinaciju boraca – i prisilivši ih da se preusmjere u manje naseljena područja u pokrajini Homs u centralnoj Siriji.

Strateška upotreba

Strateška upotreba grupa kao što su ISIL i HTS, naravno, nije bila ograničena na sirijsku vladu i njene iranske i sirijske saveznike. Turska i SAD, tradicionalni podržavatelji opozicije u sirijskom ratu, također su povremeno koristili prisustvo ovih grupa u državi da dobiju prednost nad sirijskim režimom.

Pa ipak, ne može se poreći da je Assadov režim bio akter koji je najviše profitirao od pojavljivanja grupa kao što je ISIL u Siriji. Njihovo prisustvo je učinilo Assadovu ireverzibilnu pobjedu u osmogodišnjem građanskom ratu mogućom. Jedna od najefikasnijih strategija koje su sirijska vlada i saveznici usvojili da unište sirijsku narodnu revoluciju bila je da osnaži ekstremističke elemente unutar opozicije.

Proračunati potezi sirijske vlade pomogli su grupama kao što su ISIL i Al-Kaida da zasjene legitimnu opoziciju u Siriji i postave uslove za kreiranje toksičnog sekularističkog-terorističkog dvojstva, gdje je Sirijska Arapska Republika pod Assadom promovirana da predstavlja prvo, a ISIL i Al-Kaida drugo.  

Vremenom, praktične i ideološke linije između ISIL-a i boraca Al-Kaide i uglavnom nacionalističkih pobunjenika postali su zamagljeni dok je revolucionarna opozicija težila tome da ostane relevantna u sve radikaliziranijoj pobuni, omogućivši Assadovom režimu da ih objedini kao „terorističku konstelaciju“ koja treba biti iskorijenjena. Međunarodna zajednica i posebno zapadne sile, koje su originalno bile suosjećajni spram sirijskog Arapskog proljeća, prihvatile su sirijski režim kao manje zlo i vremenom su napustile opoziciju.

Assadova pobjeda u sirijskom građanskom ratu bila bi dosta teža da nije bilo sila kakve su ISIL i Al-Kaida.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera