Gjenero: Milanovićev povijesni revizionizam

U Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine prije tri dana glasalo se o tome da se poništi Zakon o zabrani negiranja genocida.

Inicijativa nije prošla, a osim delegata iz Kluba Srba, podržali su je i troje delegata iz reda hrvatskog naroda, članova Hrvatske demokratska zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović kaže da odluka donedavnog visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Valentina Inzka da donese taj zakon nije bila ni pametna, ni opravdana.

Politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero kaže da je potez Milanovića čista relativizacija genocida počinjenog u Srebrenici.

‘Plenković je politički talac Milanovića i Čovića’

“To je poruka koja relativizira dobru odluku bivšeg visokog predstavnika [Valentina Inzka] i u konačnici to je svojevrsni povijesni revizionizam kad je riječ o suočavanju s prošlošću u Bosni i Hercegovini.”

Smatra da je izazivanje napetosti između Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini jedan od ciljeva predsjednika Hrvatske, baš u vrijeme kada se vode pregovori o izbornoj reformi, koja je značajna za Hrvate u Bosni i Hercegovini.

“Reforma izbornog zakonodavstva je – i ustavno gledano, i politički, i pravno – vrlo osjetljiva i ovakvo izazivanje napetosti, koja se čini, prije svega, između Hrvata i Bošnjaka, bitno otežava postizanje dogovora, ali meni se čini da je to isto tako jedan od političkih ciljeva predsjednika Republike u Hrvatskoj.”

Gjenero kaže da nije bilo političke reakcije Vlade Hrvatske nakon što je predsjednik HDZ-a BiH i predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Dragan Čović podržao zaključke kojima se traži ukidanje Zakona o zabrani genocida, jer je predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću sužen manevarski prostor i da postaje politički talac Milanovića i Čovića.

‘Permanentno rade u korist štete ovog prostora’

“Predsjednik Vlade Andrej Plenković nema manevarskog prostora, niti snage za ozbiljnu, primjerenu reakciju na ovaj počinjeni skandal. Predsjednik mu sužava manevarski prostor, podjaruje nacionalističke radikale, dovodi u pitanje europsku politiku Hrvatske, relativizira europske vrijednosti.”

“Na taj način se Vlada našla u vrlo neugodnoj situaciji – tim više što Vlada radi veliki propust time što nije jasno definirala hrvatsku nacionalnu državnu politiku prema Bosni i Hercegovini, koja mora biti fokusirana na očuvanje stabilnosti, održivosti Bosne i Hercegovine kao dio europskog i euroatlantskog prostora – nego se pustila da govori isključivo o poziciji Hrvata u Bosni i Hercegovini i na taj način postane talac Milanovića, s jedne strane, i Čovića, s druge strane.”

Gjenero smatra da se u posljednjim izjavama Milanovića, kao i odlaskom člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda Srpskog naroda Milorada Dodika predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu vidi i međunarodni kontekst u kojem protivnici racionalne hrvatske politike i proitivnici konsolidiranja Bosne i Hercegovine permanentno rade u korist štete ovog prostora, podilazeći ruskom utjecaju destabilizacije evropskoga ruba.

‘Iscrtavao je granice trećeg entiteta u BiH’

Kaže da ne iznenađuju Milanovićevi potezi i da “nastavlja svoju protudemokratsku politiku, koju on vodi cijelo vrijeme, samo sada nastupa oslobođen bilo kakve stege i odgovornosti, pa su neugodne konzekvence njegovih poteza puno gore nego do sada”.

Najviše mu zamjera odlazak u Bosnu i Hercegovinu zaobilazeći legitimne institucije Bosne i Hercegovine, gdje je “iscrtavao granice trećeg entiteta”.

“A kada govorimo o njegovim katastrofalnim potezima, onda mene ipak mene najviše smeta činjenica da je on ove godine putovao u Bosnu i Hercegovinu, zaobilazeći legitimne institucije Bosne i Hercegovine, i svojim putovanjem zapravo iscrtavao nekakve granice hipotetskog trećeg entiteta, da ne kažemo onu ružnu riječ iz ‘93. godine – Herceg-Bosne.”