Srđan Aleksić – junak loših vremena

“Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost” – ovako je smrt svog sina, Srđana Aleksića, u januaru 1993. u rodnom Trebinju, okarakterisao njegov otac, Rade Aleksić.

Braneći prijatelja, Alena Glavovića, Bošnjaka, od četvorice vojnika Vojske Republike Srpske, Srđan Aleksić, Srbin, podlegao je od zadobijenih rana. Za razliku od gradova u regionu gdje ulice nose njegovo ime, Srđan Aleksić, za svoj ljudski gest u Trebinju nikada nije dobio takvo priznanje.

Alen je preživio i izbjegao u Švedsku. U Trebinje dolazi svake godine, sa porodicom, odnijeti cvijeće na Srđanov grob.

“Čovjek je dao život i poginuo, teško je to čovjeku koji je živ, a on leži radi mene. Dok god sam živ, dok mogu sa životom moja je ljudska i moralna dužnost otići dolje, moja kao moja, a svako ima svoju pozadinu, mada me malo strah jer to se tu desilo…” kaže Alen Glavović.

Priču iz Trebinja donosi Boris Gagić.