SAD od Libana traži razoružanje Hezbollaha: Sve što treba znati

Libanski predsjednik Joseph Aoun primio je u Bejrutu američkog diplomatu Thomasa Barracka i predao mu odgovor libanske države na prijedlog SAD-a o razoružavanju Hezbollaha.

Barrack, američki ambasador u Turskoj i posebni izaslanik za Siriju, rekao je da je stav Libana bio “nešto spektakularno” i da je “nevjerovatno zadovoljan” odgovorom, koji još nije objavljen.

Posjeta je uslijedila u periodu kontinuiranih izraelskih napada na navodne ciljeve Hezbollaha u Libanu, u kojima su ubijeni civili.

Evo šta treba znati o posjeti i šta ona znači za Liban i Izrael.

Zašto je američki izaslanik posjetio Liban?

Barrack je otišao primiti službeni odgovor libanske države na američki prijedlog o razoružavanju Hezbollaha, dostavljen Libanu 19. juna.

Prema uslovima sporazuma o prekidu vatre s Izraelom od prošlog novembra, Hezbollah je trebao povući svoje borce južno od rijeke Litani – koja teče kroz južni Liban i ulazi u dolinu Bekaa – te predati tamošnju vojnu infrastrukturu i baze.

Međutim, prema diplomatskim i političkim izvorima upoznatim sa sporazumom, formulacija je namjerno nedefinirana, ostavljajući je otvorenom za tumačenje s obje strane.

SAD i Izrael odlučili su protumačiti prekid vatre kao uslovljen potpunim razoružanjem Hezbollaha u cijeloj zemlji.

Barrack je u izjavi nakon sastanka insinuirao da će podrška Libanu biti uslovljena djelovanjem libanske vlade u skladu s onim što je, kako je rekao, “regija koja se kreće brzinom maha”, iako nije precizirao prema čemu se kreće.

U posljednje dvije godine Izrael je vodio ratove protiv Gaze, Irana, Libana, Sirije i Jemena, uz punu podršku SAD-a.

Događaji su često predstavljani kao pobjede nad Iranom i njegovim saveznicima u regiji.

Kakav je bio odgovor libanske vlade na američki zahtjev?

Odgovor još nije javno objavljen.

No, izvještaji govore da je vlada zahtijevala da se Izrael povuče sa svih libanskih teritorija, uključujući pet lokacija koje je okupirao tokom nedavnog primirja i područja u kojima je ostao nakon povlačenja iz južnog Libana 2000. godine.

Liban je također navodno pozvao SAD da izvrši pritisak na Izrael da se:

• pridržava primirja,
• vrati libanske zarobljenike
• pridržava Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1701, koja poziva na prekid neprijateljstava, povlačenje Hezbollaha južno od rijeke Litani te na finansijske i ekonomske reforme, među ostalim odredbama.

Barrack je rekao da je od Aounovog tima primio odgovor na sedam stranica i da ga još nije imao vremena proučiti, ali da je zadovoljan.

Njegovi komentari također sugeriraju da Liban mora ispuniti određena očekivanja ako želi američku podršku, govoreći o tome da Liban okreće novi list, slično susjednoj Siriji, koja je sugerirala da je spremna na mirovni sporazum s Izraelom.

„Ako ne želite promjene, nema problema“, rekao je Barrack, prije nego što je dodao: „Ostatak regije kreće se velikom brzinom.“

Barrack nije precizirao hoće li američka podrška biti u obliku finansiranja obnove (Svjetska banka tvrdi da Libanu treba jedanaest milijardi dolara za oporavak nakon najnovije izraelske agresije) ili u smislu obuzdavanja Izraela, koji nastavlja sa svakodnevnim napadima na južni Liban, a povremeno i Bejrut i njegovu okolinu.

Koji su zahtjevi za razoružavanje Hezbollaha?

Postoje vanjski i unutrašnji zahtjevi.

Vanjski zahtjevi uglavnom dolaze od SAD-a i Izraela. Prije nego što je Hezbollah desetkovan u najnovijem ratu i izgubio veliki dio svog vojnog vodstva, Izrael je tu grupu vidio kao vojnu prijetnju.

Mnoge zaljevske zemlje također su se protivile uticaju Hezbollaha i njegovog saveznika Irana na Liban i Levant.

Na unutrašnjem planu, libanski predsjednik i premijer, kao i razne političke stranke i osobe, žele da se Hezbollah razoruža te da libanska vojska i država kontroliraju upotrebu sile i odluke o ratu i miru.

U većem dijelu perioda nakon građanskog rata u Libanu (od 1990. pa nadalje), Hezbollah je bio politički i vojni hegemon Libana. Ima podršku uglavnom od šiitske zajednice, a većina izabranih šiitskih zvaničnika su članovi Hezbollaha ili njihovi saveznici, pokret Amal.

Kritičari grupe tvrde da je stranka izolirala Liban od dobrih odnosa sa regionalnim i međunarodnim zemljama te da je od stranke koja je bila van korumpiranog libanskog političkog sistema izrasla u zaštitnika tog istog sistema.

Kakvi su pritisci na libansku vladu da se povinuje zahtjevima?

Čini se da je SAD postao jedina sila koja može obuzdati izraelske napade na Liban, koji potkopavaju napore nove vlade na reformama i pomaganju dijelu stanovništva koji smatra da nema odgovarajući podršku države.

Historijski gledano, Hezbollah je ispunio rupu koju je ostavila država, dok je ponekad i potkopavao pokušaje države da popuni tu prazninu.

Dodatni pritisak na zemlju je to što joj je prijeko potrebno strano ulaganje i pomoć za obnovu, a SAD signalizira da bi to moglo biti povezano sa razoružavanjem Hezbollaha.

Ovdje se čini da se Hezbollah slaže sa libanskom vladom i izrazio je određenu spremnost na saradnju, jer zna da mnogim njegovim pristalicama treba sloboda ili obnova domova ili sela.

Koje su prepreke razoružavanju Hezbollaha?

Ima ih nekoliko.

Jedan od njih su kontinuirani izraelski napadi i prisutnost u južnom Libanu, na pet lokacija koje je izraelska vojska okupirala tokom prekida vatre i kontinuirana okupacija farmi Shebaa i brda Kfarchuba.

Malo ko u Hezbollahu ili među njihovim pristalicama vjeruje da bi se grupa trebala razoružati sve dok je libanska teritorija pod okupacijom ili napadom.

„Ne može se od nas tražiti da ublažimo stav ili položimo oružje dok se [izraelska] agresija nastavlja“, rekao je vođa Hezbollaha Naim Qassem pristalicama u južnim predgrađima Bejruta.

Hezbollah tvrdi da nije voljan razoružati se dok je Izrael prisutan na jugu zemlje i dok postoji strah od invazije. Izrael je izveo invaziju na Liban 1978, a zatim ponovo 1982, okupirajući jug sve dok ih Hezbollah nije protjerao 2000. godine.

Ponovo su izveli invaziju prošle godine.

Hezbollah je također izrazio zabrinutost zbog libansko-sirijske granice, gdje su sukobi izbili ranije ove godine.

Iako su obje zemlje navele da žele razgraničenje, nije isključeno novo zaoštravanje.

Šta je s Izraelom?

To je veliko pitanje.

Hoće li izraelski premijer Benjamin Netanyahu poslušati bilo kakve pritiske SAD-a da prestane napadati Liban i da u potpunosti provede uslove sporazuma između dvije zemlje, ostaje da se vidi.

Nije jasno jesu li Barrackova posjeta Bejrutu i odgovor libanske države imali ikakav uticaj na sastanak američkog predsjednika Donalda Trumpa i Netanyahua u Washingtonu.

Ono što je jasno iz Libana je da se nada da će SAD natjerati Izraelce da prestanu napadati zemlju, provesti primirje i podržati libansku državu da pokuša obaviti zadatak stavljanja oružja Hezbollaha pod državnu kontrolu bez izolacije šiitske zajednice iz projekta izgradnje nacije.