Može li Evropa s više novca za odbranu zaustaviti Rusiju

Na samitu NATO-a, saveznici su se obavezali povećati svoje odbrambene izdatke na ekvivalent od pet posto bruto domaćeg proizvoda do 2035.

Najava da bi evropske članice NATO-a trebale povećati svoje odbrambene izdatke na pet posto BDP-a, izazvala je snažne reakcije u političkim i sigurnosnim krugovima.

Riječ je o historijskom pomaku u razmišljanju evropskih država o vlastitoj sigurnosti, ali i jasnoj poruci Rusiji da se Evropa ne namjerava vratiti na nivo potrošnje iz posthladnoratovskog razdoblja.

Ipak, upozoravaju analitičari, jedno je donijeti odluku, a nešto sasvim drugo pretvoriti je u stvarne odbrambene sposobnosti.

Snažan signal bez garancije

Profesorica Monika Sus s Instituta za političke studije Poljske akademije nauka ističe u analizi za Carnegie Europe da je ovaj cilj, u prvom redu, politička poruka.

„Signalizacija je moćan alat u međunarodnim odnosima“, kaže Sus, ali odmah upozorava da signal mora biti potkrijepljen djelovanjem. Potrebna su zajednička ulaganja evropskih država, uz korištenje novih instrumenata EU-a poput Sigurnosne akcije za Europu, ali i javna podrška, što bi moglo otvoriti prostor populistima na krajnjoj ljevici i desnici.

Tobias Bunde iz Minhenske sigurnosne konferencije smatra da je riječ o „buđenju uspavanih srednje velikih divova“. Najava Njemačke da će do 2029. gotovo udvostručiti svoj odbrambeni budžet, na čak 153 milijarde eura, važan je korak, posebno jer je iznos veći od ukupne odbrambene potrošnje cijelog istočnog krila NATO-a u 2024.

Međutim, upozorava: “Sami budžeti ne odvraćaju. Evropljani moraju pokazati volju za borbom ako bude potrebno.”

„Sve je to lakše reći nego učiniti i očito puno teže nego dogovoriti se o novom cilju potrošnje. Probuđeni divovi imaju malo vremena za protezanje nogu. Moraju se baciti na posao“, ističe.

Izazov pretvaranja novca u sposobnosti

Kathleen McInnis iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) poručuje da „bacanje novca na problem“ nije dovoljno.

“NATO mora napustiti zastarjele nabavne procedure, ubrzati isporuku vojne opreme i stvoriti zalihe kritičnih resursa poput municije. NATO-ova Agencija za podršku i nabavku može odigrati veću ulogu, a potrebna je i interna reorganizacija unutar Saveza za koordinaciju resursa“, kaže McInnis.

Industrijski partneri moraju pronaći bolje načine za komuniciranje svojih inovativnih i isplativih rješenja kako bi vlade diljem NATO-a bolje razumjele nove tehnologije koje se mogu iskoristiti za potrebe nacionalne odbrane, dodaje.

„Pristupi nabavke ‘tačno na vrijeme’ koji isporučuju minimalno potrebne proizvode moraju se odložiti u korist izgradnje zaliha kritične imovine. Potrebno je agregirati potražnju među različitim savezničkim vladama kako bi zemlje mogle zajednički nabaviti ključne sposobnosti“.

Jim Townsend iz Centra za novu američku sigurnost smatra da će cilj od pet posto imati učinka samo ako saveznici ispune precizno definirane stavke, a to su „3,5 posto za opremu i 1,5 posto za mobilnost i otpornost“. Time bi, kaže, NATO-ovi ratni planovi postali vjerodostojniji.

„Taj će novac saveznici morati koristiti za kupovinu opreme koju od njih traži Vrhovna komanda savezničkih snaga u Evropi i odbrambeni planeri NATO-a, a njihove će snage morati biti održavane u višem stanju pripravnosti nego što su sada“.

Vrijeme ističe

Direktorica za sjevernu Evropu u Atlantskom vijeću, Anna Wieslander, ističe da su Poljska, baltičke i nordijske zemlje već na dobrom putu. Međutim, upozorava da je „2035. možda prekasno“. Novi planovi odbrane NATO-a već danas pokazuju da je tri posto BDP-a minimalno potrebno za odbranu od ruske prijetnje.

„Obećanje o postizanju 3,5 posto do 2035. ne bi trebalo šokirati nijednog saveznika. Unutrašnji proces revizije odbrane u NATO-u vezan uz operativne planove za suprotstavljanje ruskom napadu prošle je godine pokazao da je savez morao potrošiti u prosjeku više od tri posto BDP-a kako bi osigurao potrebne kapacitete“, ističe.

Slično misli i Sophia Besch iz Carnegie Endowmenta. Ona ističe da je „5 za 5“ (pet posto za odbranu u zamjenu za američku posvećenost članku 5) poruka upućena američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, ali kreativan pristup brojkama nosi rizike.

„Kvaliteta je jednako važna kao i kvantiteta“, upozorava ona. Potrebna je koordinacija kako bi se izbjeglo nepotrebno udvostručavanje troškova i ovisnost o vanjskim izvorima“.

Hitnost umjesto samozadovoljstva

Erik Brattberg iz Atlantskog vijeća napominje da sve članice NATO-a ne doživljavaju rusku prijetnju jednako ozbiljno.

“Sukobi sa Španijom i mogućnost da i druge zemlje, poput Italije ili Belgije, zatraže izuzeća, mogu potkopati cijelu inicijativu, jer 2035. je previše samozadovoljan rok“, kaže Brattberg.

S obzirom na mogućnost da Rusija rekonstruira svoje vojne kapacitete za tri do pet godina, Evropa mora reagirati mnogo brže.

„Osim što će trošiti više, i to brže, evropske članice NATO-a moraju se fokusirati na pružanje stvarnih sposobnosti koje mogu suprotstaviti rastućoj ruskoj prijetnji.

Neke zemlje to već razumiju: Poljska i nordijsko-baltičke države kreću se odlučno. Druge, međutim, zaostaju“, zaključuje.

NATO treba jedinstvo i konkretan plan

Oana Lungescu iz Kraljevskog instituta zajedničkih službi podsjeća da „brojke ne pobjeđuju, sposobnosti pobjeđuju“.

„Cilj od pet posto nije proizvoljan, on proizlazi iz konkretnih potreba Saveza, uključujući jačanje protuzračne odbrane, izgradnju vojne infrastrukture i podršku Ukrajini, koja je „prva linija odbrane NATO-a“.

Rachel Rizzo iz Atlantskog vijeća upozorava da će ispunjenje cilja ovisiti i o političkoj hrabrosti lidera.

„Morat će uvjeriti građane da je povećanje odbrambene potrošnje važno, čak i ako to znači manje za druge društvene programe.“

Novac je nužan, ali ne i dovoljan

Povećanje odbrambene potrošnje na pet posto BDP-a svakako je korak u pravom smjeru. Međutim, stručnjaci upozoravaju da to neće biti dovoljno bez jasne strategije, političke volje, zajedničke nabave, javne podrške i spremnosti da se djeluje brzo.

Vrijeme nije saveznik, a fragmentacija unutar NATO-a mogla bi poništiti i najbolje namjere.

Ako Evropa želi biti istinski oslonac vlastite sigurnosti, ne može se osloniti samo na brojke – mora isporučiti sposobnosti.