Može li krajnja desnica zaista pobijediti na britanskim izborima

Krajnje desna, nacionalistička Reformska stranka bila bi britanska politička stranka s najviše osvojenih mandata kada bi se sada održali opći izbori, pokazuje nova velika anketa. To znači da bi njen osnivač, Nigel Farage bio potencijalni premijer.

Reformska stranka bi osvojila 271 od 650 mjesta u Donjem domu, a vladajuća Laburistička stranka bi bila druga sa 178 mjesta, objavila je nedavno agencija za istraživanje javnog mnijenja YouGov. To bi ostavilo parlament bez dovoljno glasova, gdje bi jedna stranka mogla formirati vladu samo u koaliciji s drugom.

Popularnost premijera Keira Starmera pala je od prošlogodišnje uvjerljive pobjede na općim izborima, zbog izazovne globalne situacije, sporog ekonomskog rasta i niza neugodnih političkih zaokreta u vezi s reformom socijalne zaštite.

Prošle sedmice je popis stanovništva bio prva “mega-anketa” YouGova otkako su laburisti došli na vlast. Osim što pokazuje brzi porast popularnosti Reformske stranke i promjenu naklonosti laburistima, također pokazuje pad podrške prethodno vladajućoj Konzervativnoj stranci.

Konzervativna stranka, koja je prošlog jula pretrpjela svoj najgori poraz na općim izborima, osvojila bi samo 46 mjesta na izborima, u odnosu na 120, ostavljajući stranku na četvrtom mjestu iza Liberalnih demokrata, naveo je YouGov.

Zeleni bi, u međuvremenu, osvojili 11 posto glasova, osvojivši nekoliko novih mjesta i ukupno ih držeći sedam. U Škotskoj bi se SNP dominantno vratio, osvojivši novih 29 mjesta i ukupnih 38.

Sljedeći izbori se ne očekuju prije 2029. godine.

Zašto je Reformska stranka porasla u popularnosti?

Osnovana kao Brexit stranka 2018. godine kako bi se zalagala za “tvrdi Brexit bez dogovora” – izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije – i otpisana u svojim ranim godinama kao stranka usmjerena isključivo na imigraciju, Reformska stranka pojavila se kao grupa koja bi mogla ozbiljno osporiti stoljetnu dominaciju glavnih britanskih političkih stranaka.

Farage je izjavio da je politička transformacija stranke sada završena. Stranka ima urede u Westminsteru, blizu Parlamenta, i privukla je interes novih birača i bogatih donatora.

Kako bi proširila svoju privlačnost, Reformska stranka je otpustila članove optužene za rasizam i maltretiranje te se pokušala distancirati od krajnje desničarskih pokreta u drugim evropskim zemljama, poput francuskog Nacionalnog okupljanja i njemačke Alternative za Njemačku.

Prema svom najnovijem stranačkom programu, Reformska stranka je upozorila da neto nulte ekološke politike „osakaćuju britansku ekonomiju“. Farage je obećao „ukinuti“ subvencije za zelenu energiju i početi ubrzano izdavanje dozvola za naftu i plin u Sjevernom moru.

Međutim, njegova glavna obećanja ostaju usmjerena na imigraciju. Obećao je zaustaviti prelazak malih brodova koji prevoze migrante i izbjeglice bez dokumenata preko Engleskog kanala te zamrznuti „nevažnu“ imigraciju. Većina Britanaca sada u velikoj mjeri vjeruje da je imigracija previsoka, prema istraživanju YouGova.

Na dopunskim izborima – glasanjima koja se održavaju radi popunjavanja upražnjenih mjesta u Donjem domu, a nastaju između općih izbora – u maju je Reformska stranka tijesno pobijedila laburiste u sjedištima Runcorn i Helsby u sjeverozapadnoj Engleskoj te osigurala niz pobjeda nad konzervativcima u ruralnim engleskim okruzima.

Zašto je popularnost Konzervativne stranke pala?

Djelimično, zato što su mnogi njezini članovi prešli u Reformsku stranku.

Od prošlogodišnjeg teškog poraza konzervativaca na općim izborima nakon 14 godina na vlasti, Reformska stranka je uspješno preotela najmanje 80 bivših kandidata, donatora i članova osoblja tradicionalne desničarske stranke, prema istraživanju Reutersa.

Jedna od njih bila je Anne Marie Morris, koju je tadašnja premijerka Theresa May 2017. ukorila zbog korištenja pogrdnog, rasističkog izraza tokom rasprave o Brexitu. Sada će voditi politiku socijalne zaštite Reformske stranke. Među ostalim istaknutim konzervativcima koji su prešli u Reformsku stranku su Ann Widdecombe, Lee Anderson, Ross Thomson, Andrea Jenkyns i Marco Longhi.

Torijevci čije su pristalice prešle u Reformsku stranku uzimaju to u obzir. Konzervativni gradonačelnik Tees Valleyja, Lord Houchen nedavno je za BBC rekao da će njegova stranka morati formirati koaliciju s Reformskom strankom na sljedećim općim izborima ako želi spriječiti laburiste da uđu u vladu.

Međutim, Kemi Badenoch, liderka konzervativaca, isključila je koaliciju s Farageovom strankom na nacionalnom nivou, tvrdeći da Reformska stranka želi uništiti konzervativce. Anketa YouGova provedena u aprilu pokazala je da bi samo 38 posto konzervativaca bilo za spajanje s Reformskom strankom.

Zašto su ljudi tako brzo nezadovoljni laburistima?

Uz nedavne pobjede Reformske stranke, Faragea je ohrabrio izazovan politički i ekonomski krajolik koji su laburisti naslijedili od konzervativaca. Starmer se bori s ekonomijom niskog rasta popraćenom izraženim fiskalnim ograničenjima – deficitom od gotovo pet posto bruto domaćeg proizvoda i omjerom duga blizu 100 posto. Također je zaokupljen spašavanjem posrnule Nacionalne zdravstvene službe (NHS).

U međuvremenu, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump preokrenuo je desetljeća globalne trgovinske politike 2. aprila – datum koji naziva “danom oslobođenja” – kada je najavio sveobuhvatne carine na američke trgovinske partnere, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo. Trump je kasnije pauzirao te carine na 90 dana, međutim taj rok istječe sljedeće sedmice.

Iako je Ujedinjeno Kraljevstvo od tada osiguralo prvi trgovinski sporazum sa SAD-om, održava carinu od deset posto na većinu britanskog izvoza – nešto što je Starmer bio prisiljen progutati kako bi postigao trgovinski sporazum. Druge zemlje imaju rok do sljedeće sedmice da postignu slične sporazume. Trumpov rat tarifama s prekidima i ponovnim pokretanjem usporio je globalni rast.

Međutim, laburisti su već prije Trumpovog stupanja na dužnost ograničili svoje investicijske planove. Kao rezultat fiskalnih pravila koje je sama nametnula ministrica Rachel Reeves, Ministarstvo finansija razmatralo je smanjenje potrošnje prije svoje najnovije objave budžeta u martu.

Starmer je predstavio sveobuhvatne reforme socijalne zaštite, uključujući pooštravanje uvjeta za isplate za ličnu nezavisnost (PIP) – vrstu naknade za invaliditet i bolest – kako bi se ljudi vratili na posao i vlada uštedjela 5-6 milijardi funti (6,8 do 8,2 milijarde dolara) godišnje.

Međutim, 1. jula drastično je ublažio kontroverzni britanski zakon o reformi socijalne zaštite u pokušaju da spriječi potpunu pobunu laburista u Donjem domu, ostavljajući ga s višemilijardnom rupom u javnim finansijama Ujedinjenog Kraljevstva i narušenom javnom slikom.

To se dogodilo nakon još jednog političkog zaokreta 9. juna, kada je vlada objavila da je poništila prijedlog za ukidanje zimske naknade za gorivo za milione penzionera nakon raširenih kritika, uključujući i kritike vlastitih zastupnika.

Sedmice nemira nedavno su naveli Johna McDonnella, bivšeg ministra finansija u sjeni, da u The Guardianu napiše kako „stranka koja je ovako disfunkcionalna i podijeljena ne može izbjeći gnjev birača na sljedećim izborima“.

Bi li Reformska stranka zaista došla na vlast u Velikoj Britaniji na općim izborima?

Porast Reformske stranke u anketama proizlazi iz dubokog razočaranja u britanske glavne političke stranke, koje dijele vlast više od stoljeća, kažu stručnjaci.

Međutim, i dalje su upitnici o sposobnosti Reformske stranke da vlada jer njihovim politikama nedostaju detalji, kažu analitičari. Naprimjer, u manifestu stranke tvrdi se da bi “kupila ilegalne migrante sa brodova i vraćala ih u Francusku”. Ipak ne objašnjava kako bi uvjerila Francusku da ih prihvati natrag.

Tony Travers, profesor na Odjelu za vladu na Londonskoj školi ekonomije, rekao je da je učinkovitost tih politika stoga “nepoznata”.

„S jedne strane, ove ideje bi se oslanjale na pristanak francuskih vlasti. S druge strane, oni također priznaju da je određena imigracija nužna“, rekao je Travers za Al Jazeeru, referirajući se na prijedlog Reformske stranke da se ustupci zdravstvenim radnicima naprave u predloženoj zabrani „nevažne“ imigracije.

„Donedavno, sve do maja, Reformska stranka je imala ogromnu prednost što nije bila testirana na vlasti. Gledajući u budućnost, bit će ocjenjivani po tome kako su se snašli u vladi“, rekao je. „Mnogo je lakše biti u opoziciji nego u vladi, jer noćne more s kojima se suočava Keir Starmer neće nestati“.

„Ako Reformska stranka pobijedi na sljedećim općim izborima, morat će pokušati popraviti problematični NHS, željeznice, zatvorski i obrazovni sistem, sve s manje novca nego što bi željeli“, ukazuje Travers.

U konačnici, rekao je Travers, daljnji uspjeh Reformske stranke u anketama ovisit će o sposobnosti laburista da se pozabave tim problemima.