‘Činovi ponovnog ukopavanja’ – da se historija ponovno ne zakopa

Bosanskohercegovački režiser, scenarist i fotograf Harun Mehmedinović, čiji su radovi objavljivani u National Geographicu, New York Timesu i na BBC-u, pokrenuo je novi filmski projekt pod nazivom The Acts of Reburial | Činovi ponovnog ukopavanja. Ovaj dokumentarni film, kako sam autor kaže, nije samo umjetnički čin nego poziv na buđenje i suočavanje – ne samo sa zločinima koji su se dogodili tokom rata u Bosni i Hercegovini, već i s kolektivnim poricanjem koje je nastupilo nakon njih.

“Ovaj film je pokušaj da skrenemo pažnju na to kako zakopavamo sami sebe, kako bukvalno i metaforički pokopavamo vlastitu historiju”, kaže Mehmedinović.

Inspiraciju za naslov crpi iz prakse premještanja masovnih grobnica, što je čin koji su vojne i paravojne formacije činile nakon genocida, naročito u Srebrenici, u pokušaju prikrivanja dokaza.

Zaborav kao mehanizam poricanja

Projekt se fokusira na zaborav – kolektivni, institucionalni i politički. “Bošnjaci imaju kulturu zaborava, kulturu amnezije. I to nije nova stvar. Porodica moje majke je iz Foče. U Drugom svjetskom ratu većina ih je ubijena. Preživjeli su se vratili, kao da se ništa nije dogodilo. I ‘90-ih, opet se desilo isto – na istim mjestima, u istim ulicama, vjerovatno od istih ljudi”, priča Mehmedinović.

Za njega su Činovi ponovnog ukopavanja mnogo više od dokumenta o prošlosti. To je upozorenje.

“Ako nastavimo ovako, siguran sam da će se genocid ponoviti. Imamo kombinaciju opasnih faktora – unutrašnji zaborav, islamofobija u Zapadnoj Evropi je vjerovatno na najvišem nivou od krstaških ratova, imamo poricanje i rehabilitaciju ratnih zločinaca.”

Sve to čini jedan opasan koktel, koji bi mogao dovesti do brutalne eksplozije, kaže.

“Mi smo nekoliko puta upozoreni na tu eksploziju, to se mojoj porodici dogodilo ‘40-ih, dogodilo nam se ‘90-ih i opet će se dogoditi. Želim da ljudi to ozbiljno shvate i budu pripremljeni. Ne želim da budemo uhvaćeni nepripremljeni, zbunjeni i nespremni na ono što se događa.”

Mehmedinović navodi da za razliku od ‘90-ih, kada je međunarodna zajednica bila uključena u rat u BiH, “iako su u nekim slučajevima više odmagali, odnosno pomagali su na neki način u činjenju zločina”, kaže da bi u slučaju nekog novog sukoba ostali po strani, a glavni razlog za to je val islamobofije i uspon desničarskih pokreta na Zapadu.

“Plašim se da, ako se sada desi genocid u BiH, da će pustiti da nas sve pobiju. Da će pobiti sve Bošnjačke i da će samo podijeliti zemlju.”

Premještanje tijela ubijenih u genocidu u Srebrenici – iz primarnih grobnica u sekundarne, pa i tercijarne – jedna je od ključnih vodilja filma. “U oktobru 1995. iskopavali su tijela i prebacivali ih u 30 drugih grobnica. To je nešto što se ne smije zaboraviti “, kaže Mehmedinović.

Dodaje i konkretne primjere brisanja memorije. “U Kravici, gdje je ubijeno više od 1.300 ljudi, objekat je obnovljen. To je pokušaj brisanja. Neće meni neko reći da je to obnovljeno za neku korisnu funkciju – to je poricanje, to je poniženje.”

Umjetnost protiv amnezije

Harun Mehmedinović je do sada režirao i producirao niz zapaženih projekata, uključujući rad na filmu Ice on Fire s Leonardom DiCapriom kao naratorom i producentom, te serijal Skyglow, koji je izazvao svjetsku pažnju zbog borbe protiv svjetlosnog zagađenja. Osvajao je brojne nagrade i priznanja, ali priznaje da mu je najteži izazov upravo film o ratu u BiH.

“Nisam mogao raditi film o Sarajevu. Kad se sjetim šta smo preživjeli u ratu u Sarajevu, proradi mi posttraumatski stres. Previše je boli. Zato sam se okrenuo onome što se događalo izvan Sarajeva – u istočnoj Bosni, u Foči, Vlasenici, Kotor-Varoši.”

Navodi da je kroz razgovore s ljudima koji su preživjeli zločine počinjene na istoku BiH otkrio da su postojale liste za egzekucije.

“Postojale su liste ljudi koje je trebalo ubiti. Znalo se ko su, u kojim su kućama. Sve je to bilo isplanirano godinama ranije.”

Iako je prvih desetak godina bježao od razmišljanja o ratu u BiH, vremenom je shvatio da mora dati svoj doprinos svemu. A sve je kulminiralo kada je počeo posljednji izraelski rat protiv Palestinaca u Pojasu Gaze, u kojem je od oktobra 2023. ubijeno više od 57.000 ljudi, većinom djece i žena.

“Kad je krenuo izraelski rat u Gazi, to me dobro potreslo, sve me podsjetilo na ono što se događalo u Sarajevu. Pogotovo slike, bilo je kao da su te brutalne slike direktno preuzete iz Sarajeva.”

Prvobitna ideja bila je snimiti igrani film, ali je brzo shvatio da bi to moglo dovesti do eksploatacije tragedije. “Balans između istine i poštovanja prema žrtvama je nevjerovatno težak. I uvijek će neko biti nezadovoljan. Dokumentarni pristup mi se čini poštenijim.”

Zajednica bez kulture pamćenja

Za Mehmedinovića problem nije samo u onima koji negiraju genocid, nego i u šutnji unutar same zajednice. “Kad kažem da postoji negiranje unutar Bošnjaka, ne mislim da negiraju genocid, nego da ne žele da se time bave. Pustimo da nam brišu lokacije na kojima su počinjeni zločini, da nas prešutno ponižavaju i niko ne reagira. Zašto se pola Bosne ne digne na noge?”

On to objašnjava “kulturom amnezije” i nedostatkom refleksije. “Mi nismo kao Jevreji, koji imaju kulturu pamćenja. Mi bježimo od historije. A zaborav nas čini lakom metom. Historija se ponavlja.”

Mehmedinović je već kontaktirao veliki broj ljudi, ali priznaje da je reakcija mlaka. “Ljudi bježe od teme. Razočaran sam, ali i razumijem. Teško je. Ali ako se stvari ne promijene, imat ćemo istu situaciju za desetak godina.”

On sam je dugo bježao od teme rata u BiH, zbog trauma čije ožiljke i danas nosi duboko u sebi. Ali upravo zbog tih trauma, smatra da mora dati svoj doprinos za bolju budućnost.

“Kad sam krenuo razmišljati o tome šta mogu uraditi da doprinesem rješenju ovog problema, shvatio sam da svi moramo da se dobro pogledamo u ogledalo, jer sam i ja imao potrebu da bježim od svega toga i da se pretvaram da se nije dogodilo ili da kažem, dogodilo se, ali ne želim da razmišljam o tome.”

Svjestan da će projekt otvoriti brojne bolne rane, Mehmedinović naglašava da je cilj otvaranja dijaloga, da “mi kao Bošnjaci malo drugačije krenemo gledati na sebe i našu historiju i naše odnose s drugima i da podržavamo jedni druge malo više.”

“Treba naći balans. Treba nam ljubav i prema drugim i prema samom sebi, poštovanje samog sebe, vraćanje svog dostojanstva i to je ono što bih želio da to uradim.”

A on vjeruje u moć umjetnosti. “Film može napraviti most, pomoći da ljudi osjete empatiju. Ako možemo ljude dotaknuti, možda pokrenemo dijalog. Ovaj film je početak. Prvi korak. Ali i to je nešto.”

Film The Acts of Reburial | Činovi ponovnog ukopavanja trenutno je u ranoj fazi, a tim radi volonterski. Mehmedinović očekuje da će taj projekt biti početak novog dijaloga. “Mi kao narod se moramo pogledati u ogledalo. Da vidimo šta se desilo, ko smo postali, i šta nas čeka. Ako zaboravimo, opet će nas zakopati – ne samo fizički, nego i duhovno.”