Zašto se veze između Azerbejdžana i Rusije pogoršavaju

Godine 2001. muškarac je izboden na smrt u blizini restorana uz jezero u Jekaterinburgu, urbanom centru u ruskoj regiji Uralskih planina.

Lokalni mediji su tvrdili da je umirući šapnuo policiji imena svojih navodnih ubica.

Muškarac i njegove navodne ubice bili su etnički Azeri, muslimani koji govore turkijski, čije su porodice pobjegle u Rusiju 1990-ih nakon rata u Nagorno-Karabahu, azerbejdžanskoj regiji u kojoj dominiraju etnički Armenci.

Međutim, ruskim vlastima trebalo je 24 godine da identificiraju i pritvore navodne osumnjičenike – iako su oni vodili restoran i nikada se nisu skrivali.

Dvojica navodnih osumnjičenika umrla su tokom hapšenja u petak. Jedan je pretrpio “srčani udar”, dok se uzrok smrti drugog osumnjičenika “utvrđuje”, prema ruskim tužiteljima.

Također su tvrdili da su osumnjičenici bili dio “kriminalne grupe” navodno umiješane u druga ubistva i prodaju krivotvorenog alkohola koji je 2021. godine ubio 44 ljudi.

Tužitelji nisu dali odgovore zašto su navodni “kriminalci” tako dugo bili na slobodi, i nisu detaljnije objasnili očito brutalan način na koji su pritvoreni.

Smrti su izazvale diplomatsku oluju koja bi mogla doprinijeti tektonskom pomaku u strateškoj regiji Južnog Kavkaza, bivšem ruskom središtu, gdje je Azerbejdžan osvojio Gorski Karabah 2020. godine, a Turska ponovno dobija svoj stoljetni utjecaj.

Azerbejdžan kritizira ‘neprihvatljivo nasilje’ Rusije

Spor je do sada rezultirao hapšenjem dvojice ruskih obavještajnih oficira u Azerbejdžanu, zatvaranjem medijske kuće koju finansira Kremlj i otkazivanjem “kulturnih događaja” koje je sponzorirala Moskva.

Ruski policajci i obavještajni službenici upotrijebili su “neprihvatljivo nasilje” u kojem su ubijena dva brata, Ziyaddin Safarov i Gusein Safarov, a njihova rodbina teško povrijeđena, saopćilo je u subotu azerbejdžansko Ministarstvo vanjskih poslova.

Jedan od povrijeđenih muškaraca navodno je rekao da su maskirani policajci u zoru počeli provaljivati ​​njegova ulazna vrata, plašeći njegovu djecu.

Policajci su “prevrnuli kuću naopačke i nastavili nas tući sat vremena ne pitajući ništa”, rekao je Mohammed Safarov za web stranicu MediaAzNews.

Rekao je da je i njegov stariji otac satima premlaćivan i podvrgnut strujnim udarima te je tvrdio da je od obojice zatraženo da se “dobrovoljno” bore u ruskom ratu u Ukrajini.

Drugi azerbejdžanski mediji objavili su fotografije modrica i rana za koje muškarci tvrde da su ih nanijeli ruski policajci.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je u ponedjeljak, odgovarajući na pitanje o reakcijama Azerbejdžana: “Iskreno žalimo zbog takvih odluka.”

“Vjerujemo da je sve što se događa u Jekaterinburgu povezano s radom agencija za provođenje zakona i to ne može i ne bi trebao biti razlog za takvu reakciju“, dodao je.

No, Emil Mustafayev, politički analitičar sa sjedištem u glavnom gradu Azerbejdžana, Bakuu, rekao je da incident istaknuo ksenofobni naboj u Rusiji.

„Ubistvo Azerbejdžanaca karika je u lancu tendenciozne politike gdje se etničke manjine koriste kao gromobran“, rekao je. „Ovo nije samo tragedija, ovo je simptom duboke bolesti ruskog društva.“

Azerbejdžanska dijaspora u Rusiji broji najmanje dva miliona ljudi, ali suočavaju se s diskriminacijom, policijskom brutalnošću i napadima iz mržnje.

„Kremlj je odavno savladao trik – kada raste domaće neslaganje, potrebno je preusmjeriti pažnju na ‘neprijatelje iznutra’, bili to Ukrajinci, Tadžici, Uzbeci ili, kao sada, Azerbejdžanci“, dodao je Mustafayev.

Kremlj koristi državnu propagandu, policijsku brutalnost i prešutno odobravanje visokih dužnosnika kako bi stvorio atmosferu nasilja nad migrantima koja se „smatra normalnom, neizbježnom“, rekao je.

Devedesetih godina prošlog stoljeća, azerski migranti gotovo su monopolizirali trgovinu voćem i prevoz minibusom u ruskim urbanim centrima.

Mnogi još uvijek vode bezbrojne trgovine koje prodaju povrće i cvijeće.

„Mi smo bauci, policajci uvijek moraju provjeravati naše dokumente i ne treba im izgovor da nas uznemiravaju i vrijeđaju čak i nakon što vide moj ruski pasoš“, rekao je za Al Jazeeru etnički Azerbejdžanac, vlasnik cvjećare u blizini glavne željezničke stanice u Moskvi, pod uvjetom anonimnosti.

Do ranih 2000-ih, Azerbejdžanci su „nesumnjivo bili najomraženija etnička manjina u Rusiji, sve do dolaska radnih migranata iz ruskog Sjevernog Kavkaza i bivše sovjetske centralne Azije”, rekao je Nikolaj Mitrohin, istraživač s njemačkog Univerzitet Bremen.

Od tada su se neki ultranacionalisti i skinheadsi koji su Azerbejdžance smatrali svojim glavnim neprijateljima pridružili agencijama za provođenje zakona, dodao je.

„Dakle, okrutnost u Jekaterinburgu možda je uzrokovana“ višedesetljetnom mržnjom, rekao je Mitrohin za Al Jazeeru.

Zategnute veze

Drugi geopolitički faktori pridonijeli su antiazerbejdžanskim osjećajima u Rusiji.

Azerbejdžan je 2020. godine okončao naizgled nerješiv politički zastoj oko Nagorno-Karabaha.

„Uspjeh je nesumnjivo postao moguć zahvaljujući turskoj vojnoj pomoći“, rekao je za Al Jazeeru Alisher Ilhamov, voditelj londonskog think tanka Central Asia Due Diligence.

Baku je kupio napredne dronove Bayraktar turske proizvodnje koji su mogli lako pogoditi velike grupe armenskih i separatističkih vojnika, zajedno s njihovim rovovima, tenkovima i kamionima.

Pojavio se azerbejdžansko-turski savez, „omogućujući Bakuu da se riješi nametljive ‘mirovne’ misije Moskve i lišavajući ga prilike da manipulira azerbejdžansko-armenskim sukobom kako bi zadržao i Azerbejdžan i Armeniju u svojoj političkoj orbiti“, rekao je.

Savez je okaljao utjecaj Moskve na Južnom Kavkazu, dok je Baku simpatizirao Kijev u rusko-ukrajinskom ratu, rekao je.

Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev također je optužio Rusiju da opstruira istragu o rušenju azerbejdžanskog putničkog aviona iznad Čečenije prošlog decembra.

Avion su očito pogodile panične ruske snage protuzračne odbrane tokom napada ukrajinskog drona na Grozni, administrativnu prijestolnicu Čečenije.

Alijev je također odbio učestvovati u paradi 9. maja na kultnom Crvenom trgu u Moskvi u spomen na ulogu Rusije u pobjedi nad nacističkom Njemačkom 1945. godine.

Baku se žestoko opire kampanji Kremlja da prisilno regrutira azerbejdžanske radne migrante kako bi se pridružili ruskim ratnim naporima u Ukrajini.

Ilhamov je rekao da je nasilni napad u Jekaterinburgu postao dio napora Kremlja da “zastraši azerbejdžansku zajednicu u Rusiji”.