Zašto se Ukrajina vraća upotrebi nagaznih mina

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio je da bi njegova zemlja uskoro mogla izaći iz Otavskog sporazuma kojim se zabranjuju protupješačke mine usred rata njegove zemlje s Rusijom.

„Rusija nikada nije bila potpisnica ove konvencije i koristi protupješačke mine s krajnjim cinizmom“, rekao je Zelenski.

Ovo nije bio samo retorički ukras. U augustu 2023. godine ruski vojnici su na tijela svojih poginulih suboraca postavili protupješačke mine dok su se povlačili kako bi ubili ukrajinske inženjerce koji su ih otkrili.

Ukrajina treba izjednačiti bojno polje, rekao je Zelenski, jer „protupješačke mine vrlo često nemaju alternativu kao sredstvo za odbranu.“

Koja je posebna uloga protupješačkih nagaznih mina? Zašto su zabranjene u mnogim zemljama? Zašto Ukrajina sada napušta ugovor i što će joj to omogućiti da učini u vlastitoj odbrani?

Šta je Otavski ugovor?

Otavski ugovor iz decembra 1997. godine zabranjuje upotrebu protupješačkih nagaznih mina, kao i mogućnost „razvoja, proizvodnje, na drugi način stjecanja, skladištenja, zadržavanja ili prijenosa bilo kome, direktno ili indirektno, protupješačkih mina“.

Sporazum je ratificiralo više od 160 zemalja i dio je međunarodnog prava utemeljenog u Ujedinjenim narodima. Kao što mu i samo ime govori – cilj mu je ukidanje nagaznih mina.

Velike sile poput Kine, Rusije i Sjedinjenih Američkih Država nikada ga nisu potpisale, iako se SAD složio da prestane gomilati protupješačke mine u vrijeme predsjednika Baracka Obame, što je njegov nasljednik Donald Trump poništio.

Razlog zabrane nagaznih mina je taj što su one neselektivne ubice.

„Nagazne mine se razlikuju po tome što, nakon što su posijane, nakon što se vojnik udalji od oružja, mina ne može razlikovati vojnika od civila – žene, djeteta“, rekla je Jody Williams, koja je koordinirala Međunarodnu kampanju za zabranu nagaznih mina, što je dovelo do potpisivanja Otavskog sporazuma.

„Iako bi upotreba oružja mogla biti vojno opravdana tokom dana bitke, nakon što se proglasi mir, mina ne priznaje taj mir“, rekla je Williams kada je 1997. prihvatila Nobelovu nagradu za mir. „Rat završava. Mina nastavlja ubijati“, rekla je tada.

Nagazne mine nisu prvo oružje koje je zabranjeno. Hemijski agensi zabranjeni su nakon Prvog svjetskog rata Ženevskom konvencijom iz 1925. jer je upotreba plinovitog hlora od strane Nijemaca dovela do razorno bolnih povreda.

Zelenski je također optužio Rusiju za kršenje zabrane upotrebe hemijskog oružja, što je Moskva odbacila.

Kako će izlazak iz sporazuma pomoći Ukrajini da se brani?

Sporazum zabranjuje upotrebu, proizvodnju i gomilanje protupješačkih mina. Ukrajina, koja je ratificirala sporazum 2005. godine, već se vratila njihovoj upotrebi. U novembru je SAD opskrbio Ukrajinu nagaznim minama. U to vrijeme, to je bilo zbog pada ruske upotrebe mehaniziranog oklopa i povećanja upotrebe pješadije.

„Više ne napreduju svojim mehaniziranim snagama. Napreduju pješadijskim snagama koje se mogu približiti i učiniti stvari kako bi utrle put mehaniziranim snagama“, rekao je Lloyd Austin, tadašnji američki ministar odbrane, objašnjavajući odluku. „Dakle, to je ono što Ukrajinci trenutno vide. I trebaju stvari koje mogu pomoći u usporavanju tog napora Rusa.“

Napuštanje sporazuma omogućit će Ukrajini proizvodnju i skladištenje nagaznih mina. Taj potez ukazuje na povećanu i trajniju upotrebu.

Učinkovitost nagaznih mina postala je očigledna u junu 2023. godine kada je Ukrajina pokrenula protuofanzivu sa ciljem vraćanja dijelova teritorija koji je okupirala Rusija.

Protuofanziva je propala uglavnom zato što su se ruski borci ukopali u rovove, ali i zato što su postavili minska polja koja su se protezala nekoliko kilometara ispred njihovih položaja.

Ruski general-major Ivan Popov, komandant 58. kombinirane armije Južnog vojnog okruga, rekao je da su ruska minska polja odigrala „vrlo važnu ulogu“ u porazu početnog ukrajinskog napredovanja.

Tadašnji šef Vojnog odbora NATO-a, nizozemski admiral Rob Bauer, potvrdio je da su mine bile glavna prepreka.

Do jula, Ukrajina je odustala od napora da probije mehanizirane kolone kroz rusku odbranu i fokusirala se na iscrpljivanje ruskih boraca tokom vremena.

Zašto Ukrajina sada napušta sporazum?

Ovaj potez Ukrajine dolazi usred niza odstupanja od sporazuma. Poljska i baltičke države (Estonija, Latvija i Litvanija) najavile su u martu da će napustiti sporazum, rekavši da se sigurnosna situacija u regiji “fundamentalno pogoršala”.

Finska je slijedila primjer sljedećeg mjeseca kako bi se “pripremila za promjene u sigurnosnom okruženju na svestraniji način”.

Sve dijele granicu s Rusijom ili s Kalinjingradom, ruskom eksklavom smještenom između Poljske i Litvanije na Baltičkom moru.

“Postoji niz zemalja koje već izlaze iz Otavskog sporazuma o korištenju ove vrste nagaznih mina. To je normalno”, rekla je Victoria Vdovychenko, stručnjakinja za odbranu u Centru za geopolitiku Univerziteta Cambridge, za Al Jazeeru. “To znači da te zemlje daju prioritet svojoj nacionalnoj sigurnosti i daju prioritet tome da se one mogu koristiti u kontekstu potencijalnog ratovanja”.

Keir Giles, stručnjak za Euroaziju u think tanku Chatham House, rekao je za Al Jazeeru da je članstvo ovih zemalja u Otavskom ugovoru način dokazivanja njihovih političkih kvalifikacija za pridruživanje zapadnim klubovima poput NATO-a i Evropske unije.

„Morale su se prijaviti kako bi dokazale članstvo u klubu“, rekao je. „Stoga su oklijevale učiniti bilo što što ih ne bi smatralo najnaprednijim, najliberalnijim i najprogresivnijim članovima tog kluba.“

„Svako ko je želio potpisati ono što se činilo ispravnim u očima globalne liberalne elite učinio bi ovakve stvari, bez obzira na to ima li to dugoročnog strateškog smisla ili ne“, rekao je Giles. „Naravno, morao je biti uvjeren od strane NATO-a da se žele fokusirati na ekspedicijske operacije i da Rusija više nikada neće biti problem.“

Vrijeme odlaska istočnoevropskih zemalja povezano je s procjenama prijetnji koje dijele zemlje NATO-a.

Bauer iz NATO-a rekao je u januaru 2024. da se Alijansa treba pripremiti za rat s Rusijom i da članice NATO-a žive u „eri u kojoj se sve može dogoditi u bilo kojem trenutku, eri u kojoj moramo očekivati neočekivano, eri u kojoj se moramo fokusirati na učinkovitost“.

Istodobno, njemački ministar odbrane Boris Pistorius rekao je da ruski napad na Njemačku više nije isključen. „Naši stručnjaci očekuju period od pet do osam godina u kojem bi to moglo biti moguće“, rekao je.

Od tada, druge istočne članice NATO-a rekle su da Rusija predstavlja prijetnju njihovoj sigurnosti.

Još jedan element vremena je intenzivirana ruska upotreba kombiniranih napada dronom i raketama na ukrajinske gradove, posebno Harkiv, Kijev i Odesu. To je impliciralo da se Rusija možda priprema usmjeriti kopneni rat prema dijelovima Ukrajine koji su trenutno daleko od prvih linija ratišta, rekla je Vdovychenko.

„Ne govorimo o prvim linijama. Zapravo govorimo o područjima u dubini teritorije, pa čak i stambenim područjima Ukrajine, dakle ne o takozvanim gradovima ili zajednicama crvene linije, već zapravo o žutim gradovima i zajednicama, što znači nešto dalje od zona crvene linije“, rekla je za Al Jazeeru.