Zašto je sukob u Iranu pokrenuo nova pitanja o kredibilitetu IAEA-e

Izrael je 13. juna pokrenuo napad bez presedana na iranske vojne i nuklearne objekte, dan nakon što je Odbor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) donio rezoluciju u kojoj se navodi da Teheran ne poštuje svoje obaveze u vezi s nuklearnim zaštitama.

Iako Izrael nije iskoristio rezoluciju UN-ovog tijela za nadzor nuklearnih aktivnosti kako bi opravdao napad na Iran, njegovo Ministarstvo vanjskih poslova pozdravilo je rezoluciju IAEA-e, nazivajući je „nužnim i zakašnjelim korakom“ koji je potvrdio „sistematski tajni nuklearni program Irana“.

Iransko Ministarstvo vanjskih poslova i Organizacija za atomsku energiju u zajedničkoj izjavi osudili su rezoluciju, nazivajući je „politički motivisanom“. Rezolucija, navodi se u zajedničkoj izjavi, „ozbiljno potkopava kredibilitet i integritet IAEA-e“.

Teheran tvrdi da je njegov nuklearni program za civilne svrhe i da njegova postrojenja nadzire tijelo UN-a za nadzor nuklearnih aktivnosti.

Evo što je IAEA rekla o iranskom nuklearnom programu ranije ovog mjeseca, zašto je to izazvalo kritike iz Teherana, a bit će govora i o prošlim prilikama kada su postupci UN-ovog nadzornog tijela bili pod istragom.

Je li IAEA mislila da Iran gradi nuklearno oružje?

Međunarodna agencija za atomsku energiju ne može u potpunosti procijeniti iranske programe nuklearne energije jer je Teheran u februaru 2021. obustavio provedbu Dodatnog protokola kojim su Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju omogućena pojačana prava inspekcije, uključujući iznenadne inspekcije i kontinuirani nadzor.

Iran je i nakon 2021. godine nastavio ispunjavati Sporazum o sveobuhvatnim zaštitnim mjerama IAEA-e, kojim je omogućen pristup iranskim prijavljenim nuklearnim lokacijama (Natanz, Fordow, Bushehr), a omogućeno je rutinsko praćenje i provjera prijavljenog nuklearnog materijala.

Međutim, na konferenciji za novinare u Beču 9. juna, generalni direktor IAEA-e Rafael Grossi izjavio je da je nedavno neispunjavanje obaveza izvještavanja od strane Irana dovelo do značajnog smanjenja sposobnosti agencije da provjeri je li iranski nuklearni program u potpunosti miroljubiv.

Tokom sastanka Odbora guvernera IAEA-e (koji se održao od 9. do 13. juna), Grossi je rekao da Iran „ponovo nije odgovorio na pitanja agencije“ u vezi s prisutnošću umjetnih čestica urana na tri lokacije: u Varaminu, Marivanu i Turquzabadu.

Grossi je također opisao iransko „brzo nakupljanje visoko obogaćenog uranija“ kao „ozbiljan razlog za zabrinutost“, misleći na postrojenja za obogaćivanje 60 postotnog čistog uranija u Fordowu i Natanzu.

U 2023. godini IAEA je otkrila 83,7 postotne čestice čistog uranija u Fordowu, što je blizu 90 postotne čistoće koja je potrebna za izradu atomske bombe.

Dana 12. juna, dan prije izraelskih napada na iranska nuklearna postrojenja, Odbor IAEA-e usvojio je rezoluciju kojom je proglasio da Teheran krši svoje obaveze neširenja.

Hashem Ahelbarra, novinar Al Jazeere, izvještavajući iz Beča 12. juna, napomenuo je da je to prvi put u gotovo 20 godina da je IAEA, koja nadzire iranski nuklearni program, optužila Teheran da krši svoje obveze neširenja.

Grossi je, međutim, prošle sedmice naglasio da IAEA nije pronašla nikakve dokaze o iranskoj proizvodnji nuklearnog oružja.

U intervjuu za Al Jazeeru 19. juna, Grossi je naglasio da iranska navodna kršenja obećanja nisu dovela njegovu agenciju do zaključka da Teheran proizvodi bombe.

„Nismo vidjeli elemente koji bi nam kao inspektorima omogućili da potvrdimo da je nuklearno oružje bilo proizvedeno negdje u Iranu“, rekao je.

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država J.D. Vance pozvao se na rezoluciju IAEA-e kako bi opravdao vojnu akciju protiv Irana.

„Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), koja teško da je desničarska organizacija, utvrdila je da krše svoje obaveze neširenja“, objavio je na platformi X 17. juna.

Američki predsjednik naredio je svojoj vojsci 22. juna da bombarduje tri iranska postrojenja – odluka koju je pozdravio izraelski premijer Benjamin Netanyahu, koji već decenijama tvrdi da je Iran na rubu proizvodnje nuklearnog oružja.

Trump tvrdi da su nuklearna postrojenja „uništena“ i da je iranski nuklearni program ozbiljno unazađen.

Kako je Iran odgovorio?

Dana 23. juna, Odbor za nacionalnu sigurnost iranskog parlamenta odobrio je nacrt zakona koji je osmišljen kako bi obustavio saradnju Teherana s nadzornim tijelom UN-a koje prati nuklearne aktivnosti, rekao je glasnogovornik odbora Ebrahim Rezaei novinskoj agenciji Tasnim.

Rezaei je rekao da će, prema pomenutom zakonu, postavljanje nadzornih kamera, omogućavanje inspekcija i podnošenje izvještaja IAEA-i biti obustavljeno sve dok se ne osigura sigurnost nuklearnih postrojenja. Iran se pridružio IAEA-i 1959. Dana 25. juna, iranski parlament je usvojio ovaj zakon.

Rezaei je istakao da Iran, kao potpisnica UN-ovog nuklearnog Sporazuma o neširenju (NPT) iz 1968, ima pravo da razvija nuklearnu tehnologiju u mirne svrhe, uključujući i obogaćivanje uranija.

Parlament tek treba odobriti odluku o povlačenju iz NPT-a na plenarnoj sjednici.

Teheran se dugo žalio da ga ovaj sporazum ne štiti od napada države s nuklearnim arsenalom – SAD-a, te druge za koju se vjeruje da posjeduje nuklearno oružje, Izraela.

Osim toga, iranske vlasti tvrde da Grossi želi postati sljedeći generalni sekretar UN-a, i stoga žrtvuje integritet nadzornog tijela usvajanjem prozapadne retorike kako bi stekao ličnu korist.

Dana 1. juna, šef iranske Organizacije za atomsku energiju, Mohammad Eslami, rekao je državnoj televiziji: „Rafael Grossi, vođen svojim ambicijama i snažnom željom da postane generalni sekretar UN-a, nastoji dobiti odobrenje nekoliko određenih zemalja i uskladiti se s njihovim ciljevima.“

Je li IAEA izbjegla kontroverzu u vezi s katastrofom u Fukušimi?

U junu 2023, japanska je vlada počela ispuštati tretiranu, ali i dalje radioaktivnu vodu iz uništene nuklearne elektrane Fukushima Daiichi u Tihi okean.

IAEA je dala kontroverznom planu zeleno svjetlo nakon dvogodišnjeg pregleda.

U to vrijeme, Grossi je izjavio da je sigurnosna revizija agencije zaključila da je plan „u skladu s relevantnim međunarodnim sigurnosnim standardima… [i] da će kontrolisano, postupno ispuštanje tretirane vode u more imati zanemariv radiološki utjecaj na ljude i okoliš“.

Više od 1,3 miliona tona vode nakupilo se u postrojenju u Fukušimi otkako je cunami u martu 2011. uništio električni i rashladni sistem ovog postrojenja i izazvao najgoru svjetsku nuklearnu katastrofu od Černobilja.

Ispuštanje vode, koje je počelo u avgustu 2023, naišlo je na žestoki otpor japanskih susjeda i pacifičkih otočnih zemalja, kao i ribarskih i poljoprivrednih zajednica u i oko Fukušime, koje se plaše za svoje izvore prihoda.

Peking je, pogotovo, bio žestoki kritičar plana za ispuštanje vode. U izjavi nakon izvještaja IAEA-e iz jula 2023. godine, kinesko Ministarstvo vanjskih poslova osudilo je njegovo „ishitreno objavljivanje“, tvrdeći da „ne odražava u potpunosti stavove stručnjaka“.

Asocira li aktuelna debata u vezi Irana na Irak?

Nekoliko posmatrača smatra da asocira.

U razdoblju koje je prethodilo američkoj invaziji na Irak 2003. godine, SAD i Velika Britanija tvrdili su da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje, uključujući i hemijsko oružje, te da ima i program za nuklearno oružje.

Te su tvrdnje bile ključne u opravdanju vojne akcije pod argumentom da Irak predstavlja neposrednu prijetnju regionalnoj i globalnoj sigurnosti.

Krajem 2002. IAEA je provela nekoliko inspekcija iračkih programa naoružanja.

Početkom 2003. utvrdili su postojanje aluminijumskih cijevi visoke tolerancije u Iraku. One se, u teoriji, mogu upotrijebiti za obogaćivanje uranija za upotrebu u nuklearnoj bojevoj glavi.

Aluminijske cijevi postale su kamen temeljac u iračkom nalogu Bushove administracije. Kao jedini fizički dokaz koji je SAD mogao izdvojiti, dale su vjerodostojnost apokaliptičnim slikama koje su prizivali predsjednik George W. Bush i njegovi savjetnici.

Ove cijevi su „jedino zapravo pogodne za programe nuklearnog oružja“,  objasnila je na CNN-u 8. septembra 2002. godine, Condoleezza Rice, američka savjetnica za nacionalnu sigurnost. „Ne želimo da nepobitni dokaz bude oblak u obliku gljive.“

IAEA je odbacila teoriju da su cijevi namijenjene za upotrebu u nuklearnom programu. Opsežna pretraga nakon invazije nije pronašla aktivne programe oružja za masovno uništenje u Iraku.