Iranski nuklearni program: Kamo dalje?

Jedva da su prošla 72 sata nakon što je predsjednik SAD-a Donald Trump izvršio zračne napade na Iran, a izbila je kontroverza oko razmjera štete koju su nanijeli postrojenjima za obogaćivanje uranija u Fordowu i Natanzu.

New York Times i CNN su objavili preliminarnu procjenu Obavještajne agencija Ministarstva odbrane (DIA) da bi šteta mogla biti „od umjerene do teške“, napominjući da nisu „sasvim sigurni“ u nalaze jer je riječ o ranim procjenama.

Trump je tvrdio da su postrojenja „uništena“.

Razlika u mišljenju je važna jer je ovdje riječ o tome jesu li SAD i Izrael uklonili sposobnost Irana da obogaćuje uranij do nivoa koji bi mu omogućio da napravi nuklearno oružje, barem na duži period.

Izrael već dugo tvrdi – bez dokaza – da Iran planira izgraditi nuklearne bombe. Iran dosljedno tvrdi da je njegov nuklearni program čisto civilne prirode. A SAD je podijeljen kada je riječ o ovom pitanju –  njegova obavještajna zajednica zaključuje tek u martu da Teheran ne gradi nuklearnu bombu, ali Trump tvrdi u junu da je Iran bio blizu izgradnje takvog oružja.

Ipak, usred suprotstavljenih tvrdnji i procjena o šteti od američkih udara na iranska nuklearna postrojenja i hoće li ta zemlja imati atomsko oružje, jedna stvar je jasna: Teheran kaže da nema namjeru odustati od svog nuklearnog programa.

Kakva je, dakle, budućnost tog programa? Koliko je oštećenja pretrpio? Hoće li SAD i Izrael dopustiti Iranu da oživi svoj nuklearni program? I može li se diplomatski sporazum iz 2015. s Iranom – koji je dobro funkcionisao dok ga Trump nije napustio – vratiti u život?

Šta Iran želi

U prvim javnim komentarima nakon američkog bombardovanja, iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei rekao je da napad „nije nanio značajnu štetu“ iranskim nuklearnim postrojenjima.

Izvještavajući iz Teherana, reporter Al Jazeere Resul Serdar rekao je da je Khamenei govorio o tome kako je „većina [nuklearnih] postrojenja još na svom mjestu i da će Iran nastaviti svoj nuklearni program“.

Mohammad Eslami, šef iranske Organizacije za atomsku energiju, rekao je u utorak da su „pripreme za oporavak već bile predviđene, a naš plan je spriječiti bilo kakve prekide u proizvodnji ili uslugama“.

Bez sumnje, sve i ako nisu uništeni, Natanz i Fordow – jedina poznata iranska postrojenja za obogaćivanje – pretrpjeli su značajnu štetu, kako pokazuju satelitski snimci. Osim toga, Izrael je ubio nekoliko vrhunskih iranskih nuklearnih naučnika u valu napada koji je počeo 13. juna.

Međutim, DIA je u početnoj procjeni, koju je Trumpova administracija pokušala odbaciti, rekla da su napadi samo usporili iranski nuklearni program za nekoliko mjeseci. Također je rečeno da je Iran prije napada pomjerio uran obogaćen u tim objektima daleko od tih lokacija. Iranski zvaničnici su također iznijeli istu tvrdnju.

UN-ovo tijelo za praćenje nuklearnih aktivnosti, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) optužila je Iran da je obogatio do 400 kg uranija na 60 posto – ne mnogo ispod obogaćivanja na 90 posto koje je potrebno za proizvodnju oružja.

Na pitanje koje mu je upućeno u srijedu, misli li da je obogaćeni uranij bio prokrijumčaren iz nuklearnog postrojenja prije napada, Trump je rekao: „Mislimo da je sve nuklearno tamo dolje, nisu ga premjestili“. Kada su mu kasnije ponovili isto pitanje, on je rekao: „Mislimo da smo ih udarili tako jako i tako brzo da nisu stigla ništa premjestiti“.

Koji su razmjeri štete nanesene iranskim nulearnim postrojenjima?

Bez ispitivanja na licu mjesta, niko ne može sa sigurnošću znati.

Direktor Centralne obavještajne agencije John Ratcliffe u srijedu je objavio izjavu u kojoj kaže: „Nekoliko ključnih iranskih nuklearnih postrojenja uništeno je i trebat će godine da ih obnove.“ To je umnogme različit vremenski okvir od onoga koji je DIA predložila u svojoj početnoj procjeni.

No, važno je prisjetiti se da su DIA i CIA također imali različita mišljenja o tome da li je irački čelnik Saddam Hussein imao oružje za masovno uništenje 2003.

DIA je potvrdila UN-ov stav da su ispitivanja dokazala da Hussein nije imao takvo oružje. CIA je, s druge strane, pružila obavještajne podatke koji su podržali stav tadašnjeg predsjednika Georgea W. Busha u korist invazije – obavještajne podatke koji su kasnije demantovani. U tom slučaju, CIA se pokazala politički fleksibilnijom od DIA-e.

Usred trenutne rasprave o tome jesu li iranska nuklearna postrojenja uništena, Trumpova direktorica Nacionalne obavještajne službe, Tulsi Gabbard, podržala je predsjednikov stav.

„Iranska nuklearna postrojenja su uništena. Ako ih Iranci odluče obnoviti, morali bi obnoviti sva tri objekta (Natanz, Fordow, Isfahan) u potpunosti, za što bi vjerojatno trebale godine“, napisala je na Twitteru/X-u.“

No, Gabbard je već mijenjala svoje javne izjave da odgovaraju Trumpu.

U martu je svjedočila pred Odborom za obavještajne poslove Zastupničkog doma da „Iran ne gradi nuklearno oružje, i da vrhovni vođa Khamenei nije odobrio program nuklearnog oružja koji je suspendovao 2003. godine.“

Trumpa su 20. juna pitali za reakciju na njenu procjenu. „Ona je u krivu“, rekao je.

Gabbard je kasnije tog dana objavila da su njeno svjedočenje pogrešno citirali „nepošteni mediji“ i da „Amerika ima obavještajne podatke da je Iran na tački da može proizvesti nuklearno oružje u roku od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci, ako odluče finalizirati sklapanje“.

Pojašenjenje koje je dala Gabbard nije bilo u suprotnosti sa njenim ranijim stavom, da Iran ne pokušava aktivno izgraditi oružje.

Na pitanje u intervjuu za francusku radio mrežu je li iranski nuklearni program uništen, šef IAEA-e Rafael Grossi odgovorio je: „Mislim da je previše reći da je ‘uništen’. Ali pretrpio je ogromnu štetu.“

U srijedu se izraelska Komisija za atomsku energiju složila se s CIA-om, rekavši da su iranska nuklearna postrojenja postala „potpuno nefunkcionalna“ i da su „unazadili iranske napore da razvije nuklearno oružje za mnogo godina“.

Također u srijedu, američki državni sekretar Marco Rubio rekao je da je uništenje iranskih površinskih postrojenja u Isfahanu dovoljan dokaz o nesposobnosti Irana da napravi bombu.

„Postrojenje za konverziju, bez kojeg se ne može napraviti nuklearno oružje, ne možemo ga više ni naći, ne možemo naći gdje je bilo na mapi“, kazao je reporterima.

Može li se diplomatski sporazum iz 2015. vratiti u život?

Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), koji su s Iranom ispregovarale Francuska, Njemačka, Velika Britanija, SAD, Kina, Rusija i Evropska unija 2015. godine, jedini je sporazum ikada postignut koji upravlja iranskim nuklearnim programom.

JCPOA je dozvolio Iranu da obogaćuje vlastiti uranij, ali ga je ograničio na obogaćivanje od 3,7 posto, nivo potreban za proizvodnju struje u nuklearnom reaktoru. Po nalogu Izraela, Trump je napustio ovaj sporazum 2018. a Iran godinu kasnije – ali prije tog je funkcionisao.

Iako je Trump izjavio da se nikada neće vratiti u JCPOA, o kojem je pregovarao njegov prethodnik Barack Obama, mogao bi se vratiti u sporazum koji će on osmisliti, a koji umnogome nalikuje prvobitnom. Ključno pitanje je, hoće li ga Izrael ovaj put podržati i hoće li Iranu biti dozvoljeno da ima nuklearni program za mirnodopske svrhe, na što zakonski ima pravo.

Trump u srijedu nije zvučao kao da se kreće u tom smjeru. „Možda ćemo potpisati sporazum. Ne znam. Ne mislim da je to nužno“, kazao je reporterima u Hagu.

Bilo kakav nuklearni sporazum bi zahtijevao da Iran dozvoli inspektorima IAEA-e da se vrate osiguravanju da Teheran zadovoljava njihova pravila o potrebnim zaštitama.

„Inspektori IAEA-e su ostali u Iranu sve vrijeme sukoba i spremni su početi raditi što je prije moguće, vratiti se u nuklearna postrojenja u državi i potvrditi inventar nuklearnog materijala“, kazali su iz IAEA-e u utorak.

Ali utjecajno iransko Vijeće čuvara je u četvrtak odobrilo parlamentarni prijedlog zakona o obustavi saradnje s IAEA-om, što sugeriše da Teheran trenutno nije raspoložen za bilo kakav nadzor UN-a nad svojim nuklearnim postrojenjima.

Šta će se dogoditi ako se Iran vrati obogaćivanju uranija?

„Ako Iran želi civilni nuklearni program, može ga imati, kao i mnoge druge zemlje svijeta, a [način za] to je da uvoze obogaćeni materijal“, kazao je Rubio novinaru Bariju Weissu u podcastu Honestly u aprilu.

„Ali ako budu insistirali na tome da [sami] obogaćuju, onda će biti jedina država na svijetu koja nema program oružja, ali obogaćuje. Mislim da je to problematično“, kazao je.

Ali Ansari, iranski historičar sa Univerziteta St. Andrews u Velikoj Britaniji, rekao je Al Jazeeri da „je već bilo poziva od aktivista u državi da se prestane obogaćivati uranij“.

Međutim, prkosne izjave iranskih zvaničnika nakon američkih napada – uključujući i onu Khameneija u četvrtak – ukazuju na to da Teheran nije spreman da odustane od obogaćivanja.

Trump je, proteklih dana, ukazivao na to da želi da Iran u potpunosti odustane od nuklearnog programa.

Trump je u utorak napisao na svojoj platformi Truth Social: „IRAN NIKADA NEĆE PONOVO IZGRADITI SVOJA NUKLEARNA POSTROJENJA!“

Taj je stav je dodatno pojačao u srijedu.

„Iran ima ogromnu prednost. Imaju mnogo nafte i znaju raditi razne stvari. Ne mislim da će se vratiti nuklearnom programu, mislim da su s tim završili“, kazao je reporterima na kraju samita NATO-a u Hagu.

Potom je sugerisao da bi SAD ponovo napao iranska postrojenja, čak i ako ne grade bombu. „Ako se [Iran uključi], mi smo uvijek tu, imat ćemo svoj komentar na to.“ Da nije on, „neko drugi“ bi gađao iranska nuklearna postrojenja, sugerisao je.

Taj „neko“ bi bio Izrael – koji odavno pokušava ubiti svaki diplomatski napor u vezi s iranskim nuklearnim programom.

Na samitu NATO-a Trumpa su pitali kakve su šanse da Izrael i Iran uskoro ponovo uđu u rat.

„Mislim da bi mogli jednog dana. Možda čak i uskoro“, kazao je.