Kritični minerali strancima, zabrinutost ‘lokalcima’

Na prodaju je rudnik u Varešu, kojega je britansko-australska kompanija Adriatic Metals Plc, sa sjedištem u Velikoj Britaniji i registrovanom firmom u Bosni i Hercegovini, stotinama miliona ulaganja podigla sa nule. Dionice kompanije na berzama rastu, kao i prosperitet gotovo zamrle čaršije.

Razlog za stopu vrtoglavnog rasta fiskalnog prometa možda jeste slaba osnovica, ali jasno je da je gradić stao na noge. I onda prodaja kanadskoj Dundee Precious Metals Inc.

Ovaj rudnik je u javnosti predstavljen prvenstveno za iskopavanje olova, cinka, barita… iako se već vijekovima zna da u tim brdima ima kompletan spektar periodnog sistema elemenata. Kanadska firma se predstavlja kao kompanija za rudarenje zlata. Svi zadovoljni obavljenim poslom i ponuđenom otkupnom cijenom (1,2 milijarda dolara) i ostalo je da odluku donesu još dioničari obje kompanije.

Međutim, od perioda istraživačkih aktivnosti, projekat prati zabrinutost stanovništva znatnog dijela srednje Bosne. Prije svega stanovnika Vareša i Kaknja, te udruženja za zaštitu prirode. Ima i onih koji se fokusiraju na sociološka i politološka pitanja, poput zaštite ili gubitka suvereniteta. Ako jedno društvo nema znanja, tehnologije, ljudi i novca za realizaciju projekta – nudi ga za male novce onima koji sve pomenuto imaju.

„Upravni odbor Adriatic Metalsa je u saopštenju za javnost iznio razloge za preporuku ponude kompanije Dundee Precious Metals. Nažalost, u ovoj fazi, u skladu s regulativom UK Takeover Codea, nismo u mogućnosti davati dodatne informacije. Međutim, svi relevantni detalji biće sadržani u punoj dokumentaciji transakcije, koja će biti objavljena prije glasanja dioničara“, rekli su nam iz Adriatic Metalsa.

U pomenutom saopštenju stoji: „Transakcija je u skladu s pristupom povrata dioničarima, poboljšanja portfelja, iskorištavanja komplementarnih mogućnosti i značajnog bildanja bilanse.“

Kako je pokrenut projekat?

Nad nekadašnjim Rudnikom olova, cinka i barita, koji je još ‘80-ih godina prošloga vijeka poslovao pod ingerencijama sarajevskog Energoinvesta, proglašen je stečaj još 1990. godine. Kroz stečajni postupak rudnik je prodat za 1,5 miliona konvertibilnih maraka (cca 750.000 eura) 2013. godine preduzeću MM Projekt iz Kreševa, koji će se kasnije preimenovati u Eastern Mining d.o.o. Sarajevo.

„Oni su mirovali sa djelovanjem sve do 2017. godine kada im je trebala isteći obaveza iz koncesionog ugovora, prema kojem se u roku od pet godina trebali pokrenuti istraživačke radove i eventualno eksploataciju. Tada su na lokalitetu Rupice u Mjesnoj zajednici Borovica krenuli sa istraživačkim radovima“, kaže Mario Mirčić, mašinski inženjer i nekadašnji radnik Rudnika olova, cinka i barita.

On je danas stanovnik sela Pržići i predsjednik spomenute Mjesne zajednice. U neposrednoj blizini njegovog doma se nalazi odlagalište Veovača, jer je na ostacima nekadašnjeg rudnika formirana deponija za odlaganje flotacijske jalovine, odnosno ono što ostane nakon prerade rude. On i susjedi su očekivali bitan ekonomski poticaj za Vareš i njegove stanovnike, koji su zajedno tonuli prema ekonomskom ambisu početkom novog milenijuma.

„Međutim, mi smo zanemarili činjenicu da dolazi strana kompanija. Ne zbog toga što nekoga ovdje voli, nego na urade ono što žele, zarade i odu. Domaće institucije trebaju zaštiti interese građana, pa i svoje vlastite. Stranci trenutno ‘lome’ Vareš, crpe minerale i rudna bogatstva, a koncesiona naknada je minimalna. Prva određena naknada je iznosila 1,5 konvertibilnu marku (cca 0,75 eura) po toni rovne rude. Kada su kasnije proširili koncesionu dozvolu za eksploataciju i plemenitih  metala, a koji se kao prateći elementi javljaju u okolini Vareša, dignuta je naknada na 3,90 konvertibilnih maraka (cca dva eura)“, napominje Mirčić.

Za tri mjeseca, od samo jedne ekstraktovane materije, platili godišnje naknade

Plemeniti metali, za koje se odavno znalo da se nalaze u utrobi vareškoga kraja su zlato, srebro, bakar, platina… Plan dosadašnjeg vlasnika Adriatic Metalsa je bio godišnji iskop i prerada 800.000 tona rovne rude.

„Po aktuelnoj cijeni koncesionih naknada, ukupni prihod je nešto manji od 3,2 miliona konvertibilnih maraka. Od toga 70 posto pripada Varešu, a 30 posto Zeničko-dobojskom kantonu. Ako uzmemo samo informacije objavljene iz Adriatic Metalsa, po kojem je u trećem kvartalu prošle godine iskopano 25 kilograma zlata, po tadašnjoj tržišnoj cijeni od 73.000 američkih dolara. Samo sa tih 25 kila zlata su pokrili cijelu koncesionu naknadu za Vareš i polovinu za Kanton. U četvrtom kvartalu, opet oni su objavili da su iskopali 110 kilograma zlata“, računa Mirčić, koji je svojevremeno bio i vijećnik u Općinskom vijeću Vareš.

Koncesije izdaje Zeničko-dobojski kanton (ZDK), čiji je premijer Nezir Pivić, zajedno sa ministrom za privredu Samirom Šibonjićem ove sedmice ugostio Sanelu Karić, izvršnu direktoricu za korporativne poslove Adriatic Metalsa.

„Naš plan je da, uz zadržavanje postojećih obaveza kompanije prema Kantonu, dodatno pojačamo transparentnost, osiguramo bolju informisanost javnosti i omogućimo veće uključivanje lokalne zajednice u buduće planove. Također, radimo na izradi okvira koji će omogućiti praćenje utjecaja projekta na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Zeničko-dobojski kanton je i ovom investicijom postao jedna od investicijski najpotentnijih regija u ovom dijelu Evrope. Ozbiljni svjetski ulagači ovu investiciju u Varešu vide tek kao početak“, kaže Pivić.

Koje efekte osjete građani i država?

U biltenu, kojeg izdaje Adriatic Metals, objavljen je podatak da je sa područja Vareša bilo uposleno 247 radnika. Od toga sa Daštanskog 20, a sa Pržića ni toliko. A to su dvije mjesne zajednice koje su najbliže odlagalištu jalovine.

„Tih 247 ljudi nije ni zanemariv broj. Ali, kada se mi bunimo, onda nas optužuju da smo protivnici projekta i zapošljavanja ljudi. Mi projekat podržavamo, ali to ne znači da neko može raditi šta god hoće i uništavati sve što postoji. Još 2019. godine smo imali javnu raspravu koju je priredilo Federalno ministarstvo za turizam i okoliš, kada smo iznijeli niz primjedbi na planove. Ništa nije uvaženo“, konstatuje Mirčić.

Oni traže da maksimalno budu zaštićeni zdravlje, životi i imovina ljudi tih nekoliko sela koji nisu samo pogođeni, nego direktno trpe novonastalu situaciju i uslove oko rudnika. Tada je po zaključcima trebalo lokalno stanovništvo podvrgnuti laboratorijskim nalazima o prisustvu teških metala.

„Tada to mjesne zajednice nisu odradile. Nije kriva strana kompanija, nego isključivo lokalni stanovnici. Sada smo već malo okasnili, jer nakon dvije godine radova na preradi rude, transportu i skladištenju jalovine, nije više nulto stanje i ne bi bilo pravog efekta. Zaposlenici imaju neke preglede i imam informacije da se kod niza zaposlenika pokazuje povećana razina olova u krvi. To su povjerljive informacije, jer kompanija rijetko iznosi zvanične podatke“, kaže Mario Mirčić, konstatujući da je bilo perioda kada su uslovi života oko Veovače bili nepodnošljivi, pa su se i samoorganizovali, te pozivali policiju, što je dalo nekog rezultata.

Ne očekuju mnogo od lokalnih vlasti i medija, jer smatraju da oni žive od stare ili neke buduće kompanije, kao ni od Federalnog ministarstva turizma i okoliša koje je izdalo novu okolišnu dozvolu zanemarujući primjedbe zainteresovanih građana sa područja opština Vareš i Kakanj.

Kad je kod nas, onda je uredu

Vlasti regiona imaju sličnu priču prilikom predstavljanja saradnje sa velikim stranim kompanijama koje na Balkanu žele rudariti kritične minerale. Zanemaruju li mogući gubitak suvereniteta, te stavlja li se jednakosti sa projektima Jadar i Majevica?

„Slučajevi Vareša i Majevice su različiti po pravnim, tehničkim i društvenim osnovama. Međutim, razumijemo zabrinutost građana i u potpunosti podržavamo pravo na informisanost i javnu raspravu. Suverenitet, zdravlje ljudi i očuvanje prirodne baštine nisu i ne smiju biti predmet kompromisa. Upravo iz tog razloga insistiramo na punoj zakonitosti, strogoj primjeni ekoloških standarda i participaciji lokalne zajednice u svakom koraku procesa. Investitori moraju shvatiti da su dobrodošli, ali da su i standardi koje postavljamo – obavezni“, poručuju iz iz Ureda premijera Zeničko-dobojskog kantona.

Općinsko vijeće Vareš je kantonalnoj Vladi u maju 2024. godine uputilo prijedlog da drugačije odrede cijenu naknade i to po principu procenta od prihoda koncesionara. Predlažu pet posto, kao što je to u drugom bh. entitetu, Republici Srpskoj. Odgovor do sada nisu dobili.