Kako Izrael ograničava medije u izvještavanju o ratu s Iranom

Izraelska vlada izdala je nove direktive kojima se ograničava način na koji mediji izvještavaju o trenutnom ratu s Iranom.

Naredbom izraelskog vojnog cenzora, brigadnog generala Kobija Mandelblita, definirana su nova pravila o tome šta izraelske medijske organizacije i novinari u zemlji mogu, a što ne mogu, objavljivati o učinku iranskih napada.

Pravni temelji cenzure u Izraelu stariji su od same zemlje.

Ograničenja slobode medija na tom teritoriju prvi su uspostavili Britanci tokom svog mandata za Palestinu 1945. godine, prije nego što su uključena u izraelski zakon nakon što je država stvorena tri godine kasnije.

Međutim, ograničenja slobode medija u Izraelu idu dalje od pukog zabranjivanja aspekata novinarskog izvještavanja.

Prema podacima Međunarodne federacije novinara (IFJ), Izrael je od 7. oktobra 2023. ubio najmanje 164 novinara u Gazi. Više ih je ubijeno u Libanu, okupiranoj Zapadnoj obali i, sada, Iranu.

Od maja 2024. izraelska vlada zabranila je Al Jazeeri pristup svom teritoriju, a od novembra sankcionirala je izraelske liberalne dnevne novine Haaretz zbog izvještavanja koje se smatra kritičnim prema njihovim postupcima.

Dakle, koja su nova ograničenja za novinare i kako se sloboda medija u Izraelu uspoređuje s onom u drugim zemljama?

Šta uključuju nova ograničenja?

Novi propisi odnose se posebno na sukob s Iranom. Oni postavljaju posebna ograničenja na način na koji novinari i urednici mogu izvještavati o utjecaju iranskih napada na Izrael.

U priručniku objavljenom pod naslovom Rising Lion – Smjernice za cenzuru IDF-a za medijsko izvještavanje o napadu na Izraelski domaći front (IHF), ured glavnog izraelskog vojnog cenzora naredio je urednicima da poduzmu „stroge mjere“ prilikom izvještavanja o napadima raketama i dronovima.

Cenzor također upozorava da se ne izvještava o bilo čemu što bi moglo ukazivati na položaje napada ili operacije protuzračne odbrane ili procjene štete koje bi mogle „pomoći neprijatelju“ i predstavljati „opipljivu prijetnju državnoj sigurnosti“.

Konkretno, novinarima i urednicima zabranjeno je:

• snimanje ili emitiranje slika s mjesta napada, posebno u blizini vojnih instalacija
• korištenje dronova ili širokougaonih kamera za prikaz područja udara
• detaljno prikazivanje tačne lokacije pogođenih područja u blizini sigurnosnih instalacija
• emitiranje slika lansiranja izraelskih projektila ili presretanja iranskih projektila
• direktiva također zabranjuje dijeljenje videosnimaka s društvenih mreža bez prethodnog pregleda cenzora, upozoravajući, kao usputnu napomenu, da neki mogu biti „lažne vijesti koje plasira neprijatelj“.

Nova ograničenja odmah su stupila na snagu. Fotografi u lučkom gradu Haifi uhapšeni su u ranim jutarnjim satima u utorak dok su postavljali kamere kako bi snimili potencijalne napade na luku.

Koja su ograničenja već bila na snazi prije ovoga?

Novinari i urednici već su bili dužni predati svaki članak koji bi se mogao dotaknuti sigurnosti Izraela vojnom cenzoru na odobrenje prije objave.

Prema postojećim propisima, cenzor ima ovlast zaustaviti objavu bilo kojeg članka ako „postoji gotovo sigurna činjenica da će objavljivanjem biti nanesena stvarna šteta sigurnosti države“.

Međutim, ne smije ograničiti tekstove ili izvještaje na temelju toga da bi mogli naštetiti ugledu izraelske vojske ili političara u zemlji.

Već stroga izraelska ograničenja povećana su 2023. godine amandmanom na izraelski zakon o borbi protiv terorizma koji kažnjava one koji „sistematski i kontinuirano konzumiraju terorističke publikacije“ ili koji emitiraju „direktan poziv na počinjenje terorističkog čina“.

Prema organizacijama za slobodu medija, poput Indeksa cenzure, čak i prije uvođenja novih ograničenja izvještavanja o iranskom sukobu, cenzorova definicija „sigurnosnih pitanja“ bila je vrlo široka, pokrivajući teme raznolike poput vojske, obavještajnih agencija, trgovine oružjem, administrativnih pritvorenika, aspekata izraelskih vanjskih poslova i još mnogo toga.

Svaki novinar, medij ili medijska grupa mogu se žaliti na odluku cenzora Vrhovnom sudu, koji ima ovlast poništiti njegove odluke.

Koliko često cenzor poduzima mjere?

Vrlo često.

U maju je izraelsko-palestinski magazin +972 opisao ono što je nazvao „neviđenim porastom medijske cenzure“ od početka rata u Gazi.

Prema magazinu, tokom 2024. izraelski vojni cenzor u potpunosti je blokirao objavljivanje 1.635 tekstova i nametnuo djelimična ograničenja na još 6.265.

To je u prosjeku iznosilo otprilike 21 intervenciju u vijestima svaki dan; više od dvostruko više od najvećeg prethodnog dnevnog broja od 10-ak intervencija tokom sukoba u Gazi 2014. (Operacija Zaštitni rub) i više od tri puta više od uobičajeno zabilježenog broja od 6,2 intervencije dnevno tokom mirnodopskog razdoblja.

Stvari kompliciraju propisi koji zabranjuju medijima da navode jesu li dijelovi teksta cenzurirani, tako da čitatelji ne mogu biti sigurni koje su informacije cenzurirane, a koje nisu.

Koliko su izraelski mediji slobodni?

Nijedna od zemalja s kojima se izraelski čelnici obično uspoređuju nema instituciju usporedivu s izraelskim vojnim cenzorom.

Prema indeksu slobode medija Reportera bez granica (RSF), Izrael se trenutno nalazi na 112. mjestu od 180 zemalja po slobodi medija – ispod Haitija, Gvineje Bisau, Južnog Sudana i Čada.

Prema RSF-u: „Sloboda medija, pluralizam medija i urednička nezavisnost sve su ograničeniji u Izraelu od početka rata u Gazi, koji je Izrael pokrenuo 7. oktobra 2023. nakon smrtonosnog napada Hamasa.“

RSF je također istaknuo važnost koja se pridaje političkim vezama pri odabiru vodstva izraelskih regulatornih tijela za emitiranje te da se samo krajnje provladine mreže, poput izraelskog Kanala 14, općenito biraju za vođenje intervjua s visokim dužnosnicima.