Jesu li izraelski napadi na Iran legalni

Međunarodno pravo zabranjuje upotrebu sile osim u samoodbrani – ali šta predstavlja samoodbranu?

Ožalošćeni na sprovodu ubijenih u izraelskim napadima na Iran (Alireza Mohammadi / ISNA / WANA via Reuters)

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump razmatra pridruživanje Izraelu u onome što tvrdi da su njegovi napori da uništi iranski nuklearni program, na osnovu svog uvjerenja da je Iran “vrlo blizu” razvoja nuklearnog oružja.

Izrael tvrdi kako je protekle sedmice izveo napade na iranske vojne i nuklearne lokacije u iščekivanju iranskog nuklearnog napada. No, je li to valjano opravdanje?

Povelja Ujedinjenih naroda, koja je temeljni dokument za prava država od Drugog svjetskog rata, zabranjuje agresivni rat, dopuštajući vojnu akciju samo kao samoodbranu.

Samo Vijeće sigurnosti UN-a ovlašteno je odlučiti je li vojna akcija opravdana nakon što su države pokušale i nisu uspjele mirno riješiti svoje nesuglasice. Međutim, ako je država napadnuta dok Vijeće sigurnosti UN-a vijeća, ta država i dalje ima “inherentno pravo na individualnu ili kolektivnu samoodbranu”.

Pitanje zakonitosti izraelskih napada na Iran stoga se vrti oko toga može li Izrael – i svi saveznici koji mu priskaču u pomoć – opravdati svoje napade na Iran kao „anticipatornu“ samoodbranu.

Jesu li izraelski napadi opravdani kao samoodbrana?

Mnogi stručnjaci kažu da nisu.

„Ovo nije situacija u kojoj Izrael navodno odgovara na iranski napad koji se događa sada, bilo direktno ili preko posrednika poput (jemenskog pobunjeničkog pokreta) Husa“, napisao je Marko Milanović, profesor međunarodnog javnog prava na Univerzitetu Reading i koji je služio u Međunarodnom krivičnom sudu (ICC), u Evropskom žurnalu međunarodnog prava (European Journal of International Law) koji uređuje.

Izrael ne može tvrditi da je napad neizbježan, tvrdi Milanović.

„Malo je dokaza da se Iran neopozivo obavezao napasti Izrael nuklearnim oružjem, nakon što razvije te kapacitete“, napisao je Milanović. „I ako bi se pretpostavila takva namjera – opet, na Izraelu bi bilo da pruži bilo kakve dodatne dokaze o takvoj namjeri – ne vidim kako bi se uvjerljivo moglo tvrditi da je upotreba sile danas bila jedina dostupna opcija. I ako bi se najšire moguće [pravno uvjerljivo] shvatanje anticipatorne samoodbrane prihvatilo kao tačno, izraelska upotreba sile protiv Irana bila bi nezakonita“.

Glavni pravni savjetnik Velike Britanije Richard Hermer savjetovao je premijeru Keiru Starmeru da se ne upušta u bilo kakav napad na Iran, „osim ako britansko osoblje nije meta“, prema Sky Newsu.

„Mogućnost djelovanja u samoodbrani, obzirom na napad koji bi mogao doći, nezakonita je prema međunarodnom pravu i svi smo vrlo, vrlo jasni u vezi s tim“, slaže se Maria Gavouneli, profesorica međunarodnog prava na Univerzitetu u Atini.

Ona dodaje kako se o nuklearnom oružju u međunarodnim pravnim krugovima raspravljalo kao o posebnom slučaju.

„Mogla bi postojati mogućnost za anticipatornu samoodbranu, drugim riječima kao iznimka od pravila, kada imamo jasne dokaze da se gradi nuklearno oružje“, istakla je Gavouneli za Al Jazeeru.

Izrael bi mogao pokušati dokazati da je njegov „kontinuirani opstanak bio u pitanju i da su morali djelovati“, rekla je. Da bi to dokazao, Izraelu bi bile potrebne „garancije, neka vrsta dokaza koje nudi Međunarodna agencija za atomsku energiju“, koja je UN-ovo tijelo za nadzor nuklearne energije.

Je li IAEA pružila dokaze da Iran pravi bombu?

Iz IAEA-e su naveli kako ne mogu provjeriti šta Iran radi, ali nisu jasno sugerirali da Iran možda pravi bombu.

Iran je prestao sarađivati ​​s IAEA u februaru 2021. nakon što je Trump poništio ključni sporazum tokom svog prvog mandata koji ga je obavezivao na to. Taj sporazum – Zajednički sveobuhvatni akcijski plan (JCPOA) – ispregovarao je Trumpov prethodnik, Barack Obama, 2015. godine.

Glavni direktor IAEA-e Rafael Grossi je 9. juna izjavio kako je iransko nepoštivanje obaveza izvješćivanja „dovelo do značajnog smanjenja sposobnosti agencije da provjeri je li iranski nuklearni program u potpunosti mirnodopski“.

Rekao je da Iran „više puta nije odgovorio ili nije dao tehnički vjerodostojne odgovore na pitanja agencije“ u vezi s prisutnošću čestica umjetnog uranija na tri lokacije – Varaminu, Marivanu i Turquzabadu – te da je „nastojao sanirati lokacije“.

Grossi je također opisao iransko „brzo nakupljanje visoko obogaćenog uranija“ kao „ozbiljnu brigu“. Mislio je na postrojenja za obogaćivanje uranija na 60 posto čistoće u Fordowu i Natanzu te na IAEA-ino otkriće čestica 83,7 posto čistog uranija u Fordowu 2023. godine. Uran za oružje je najmanje 90 posto čist. Prema JCPOA-u, Iran je trebao imati uranij čistoće najviše pet posto.

Dana 12. juna, neposredno prije nego što je Izrael pokrenuo napad na iranske vojne i nuklearne lokacije, IAEA je odobrila rezoluciju kojom se ističe da Teheran ne ispunjava svoju obavezu prema međunarodnim nuklearnim zaštitnim mjerama.

Međutim, Grossi je ove sedmice naglasio da IAEA nije pronašla nikakve dokaze o iranskoj proizvodnji nuklearnog oružja. „Nismo imali nikakve dokaze o sistematskom radu da se pređe na nuklearno oružje“, rekao je.

Iran je odgovorio da je potpisnik Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT), prema kojem se složio da neće razvijati niti stjecati nuklearno oružje, a otkriće visoko obogaćenih čestica uranija na njegovim lokacijama može biti rezultat sabotaže ili zlonamjernog djelovanja.

U ponedjeljak je iransko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo da zakonodavci pripremaju zakon o povlačenju Teherana iz NPT-a, obzirom na izraelske napade.

Je li ‘anticipatorna samoodbrana’ već korištena kao opravdanje za napade?

Izrael je 1981. napao i uništio nedovršeni irački nuklearni reaktor Osirak, koji su gradili francuski komercijalni entiteti, pozivajući se na anticipatornu samoodbranu.

No, Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 487 oštro je osudila napad kao kršenje Povelje UN-a i „neotuđivog i suverenog prava Iraka i svih drugih država, posebno država u razvoju, da uspostave programe tehnološkog i nuklearnog razvoja kako bi razvili svoju ekonomiju i industriju u mirnodopske svrhe“.

Također je napomenuto da Izrael nije potpisnik NPT-a. Vjeruje se da Izrael trenutno posjeduje 90 nuklearnih bombi.

Tadašnji predsjednik George W. Bush također se pozvao na argument preventivne samoodbrane kada je opravdavao američki rat protiv Iraka 2003. godine. Naveo je da bi Irak jednog dana mogao „sarađivati ​​s teroristima“ kako bi isporučio oružje za masovno uništenje na američko tlo, iako su inspektori UN-a za oružje rekli da nema čvrstih dokaza da Irak razvija takvo oružje.

Vijeće sigurnosti UN-a odbilo je podržati Bushov rat, ali on je ipak nastavio s „koalicijom voljnih“. Nakon što su preuzeli kontrolu nad Irakom, strane trupe nisu otkrile oružje za masovno uništenje.

Izrael je 2018. objavio da je bombardirao sirijski reaktor 11 godina ranije, očito neposredno prije nego što je postao operativan, vjerujući kako je to dio plana tadašnje Vlade Bashara al-Assada za dobijanje nuklearnog oružja. U okviru operacije Izvan okvira, uništili su plutonijski reaktor koji je izgradila Sjeverna Koreja u Deir Az Zoru septembra 2007.

Izraelsko opravdanje bilo je, ponovo, kako su očekivali sirijski nuklearni napad.

Mogu li napadi na pojedince ikada biti opravdani prema međunarodnom pravu?

Izrael je 13. juna ubio nekoliko vrhunskih iranskih fizičara koji su radili na iranskom nuklearnom programu. Sumnja se da je bio umiješan u još nekoliko atentata na iranske fizičare i inženjere od 2010. godine.

Milanović je rekao kako se naučnici, koji su bili regrutirani u iranske oružane snage, mogu smatrati borcima i biti meta napada. Međutim, rekao je, „naučnici koji su civili – a najvjerovatnije jesu – ne mogu zakonito biti predmet napada. Sami rad na programu naoružanja kao istraživač ne podrazumijeva direktno učešće u neprijateljstvima koja bi mogla ukloniti imunitet civila od napada“.

Šta je s napadima na bolnice ili medijske organizacije?

Obje države kritizirane su zbog napada na bolnice. Približno 70 ljudi je ranjeno kada su iranske rakete pogodile Medicinski centar Soroka u Beer Sheebi na jugu Izraela u četvrtak.

Izrael je optužio Iran za „ratni zločin“, ali Iran je rekao kako je bolnica bila blizu vojnog objekta koji je bila prava meta.

Ministar vanjskih poslova Irana Abbas Araghchi tvrdio je da je raketni napad pogodio izraelski vojni i obavještajni centar koji se nalazi u blizini bolnice Soroka, uzrokujući samo „površinsku štetu na malom dijelu“ zdravstvene ustanove.

Sa druge strane, sam Izrael je oštetio ili uništio veliku većinu bolnica i medicinskih centara u Pojasu Gaze od početka rata na palestinskoj teritoriji 7. oktobra 2023. U mnogim slučajevima tvrdio je da palestinski pokret Hamas koristi te lokacije kao pokriće za svoje operacije.

No, prema međunarodnom pravu nije dopušteno napadati bolnice i medicinske ustanove.

Međunarodni odbor Crvenog križa, pozivajući se na međunarodno humanitarno pravo (MHP), navodi: „Prema MHP-u, bolnice i druge medicinske ustanove – bilo civilne ili vojne – uživaju posebnu zaštitu koja nadilazi opću zaštitu koja se pruža drugim civilnim objektima. Ova pojačana zaštita osigurava da ostanu funkcionalne kada su najpotrebnije. Ove zaštite uvedene su Ženevskim konvencijama za zaštitu žrtava rata 1949. godine.“

Izrael je također napao iransku državnu televiziju IRIB, prekidajući prijenos uživo u ponedjeljak. TV voditeljica Sahar Emami osudila je „agresiju na domovinu“ i „istinu“ kada je odjeknula eksplozija, a dim i krhotine ispunili su ekran. Snimak je zatim prikazuj kako napušta studio dok se čuje glas koji viče: „Bog je najveći“.

Izrael je također napao i ubio više od 200 novinara i medijskih radnika u Gazi od oktobra 2023. Godine 2021. zgrada u kojoj su se nalazili uredi Al Jazeere i novinske agencije Associated Press u Gazi uništena je u izraelskom napadu.

Medijski stručnjaci nemaju posebnu zaštitu prema Ženevskim konvencijama, ali su zaštićeni istim klauzulama koje štite sve civile u oružanim sukobima, prema Britanskom institutu za komparativno i međunarodno pravo.

Izvor: Al Jazeera

Reklama