Zakon o ratnim ovlastima: Može li spriječiti Trumpa da napadne Iran

Razgovarajući s novinarima na travnjaku Bijele kuće, predsjednik Donald Trump glumio je suzdržanost kada su ga pitali hoće li uvući Sjedinjene Američke Države u izraelski rat protiv Irana.

„Možda ću to učiniti. Možda i neću“, rekao je u srijedu.

Američki dužnosnici i predsjednikovi saveznici naglasili su da je odluka o uključivanju u rat – ili ne – na Trumpu, naglašavajući da vjeruju njegovim instinktima.

„On je jedina ruka koja odlučuje šta će se događati od sada nadalje“, rekla je glasnogovornica State Departmenta Tammy Bruce novinarima u utorak.

No, zagovornici antiratnog pokreta tvrde da ne bi sve trebalo ovisiti o Trumpu i da Kongres mora dati konačnu odluku o ratu i miru, prema Američkom ustavu.

Kako Trump sve više nagovještava mogućnost sudjelovanja SAD-a u sukobu, neki zakonodavci nastoje ponovno potvrditi tu ulogu Kongresa prema Zakonu o ratnim ovlastima.

Ali koji su zakoni koji vode do objave rata i bi li Trump mogao uključiti SAD u rat bez pristanka Kongresa?

Evo šta trebate znati o zakonima koji reguliraju odluke o ratu u SAD-u.

Šta kaže Ustav SAD-a?

Članak 1. Ustava SAD-a, kojim je uspostavljena zakonodavna vlast i navedene njezine dužnosti, kaže da Kongres ima ovlast “objaviti rat”.

Neki zagovornici smatraju da ta odredba znači da zakonodavci, a ne predsjednik, imaju ovlasti nad američkim vojnim intervencijama.

Kada je SAD posljednji put formalno objavio rat?

Godine 1942, tokom Drugog svjetskog rata. Od tada je SAD ratovao u Koreji, Vijetnamu, Zalivu, Afganistanu i Iraku, a istovremeno je izvodio napade i intervencije u brojnim zemljama – Saveznoj Republici Jugoslaviji, Libiji, Somaliji i Jemenu, da spomenemo samo neke.

Kakve ovlasti predsjednik ima kada je o ratu riječ?

Prema članku II. Ustava, predsjednik je određen kao “vrhovni komandant” oružanih snaga.

Predsjednici imaju ovlasti narediti vojsci da odgovori na napade i neposredne prijetnje. Osim toga, njihove ratne ovlasti ograničava Kongres. Članak II. ovlašćuje ih da usmjeravaju vojne operacije nakon što Kongres odobri rat. Odgovorni su za mobilizaciju vojske prema smjernicama zakonodavaca.

Uz to, uzastopni predsjednici koristili su mogućnost usmjeravanja vojske u hitnim slučajevima kako bi izvršili napade koje su predstavili kao odbrambene ili kao odgovor na prijetnje.

Kako je SAD slao vojnike u Irak i druga mjesta bez formalne objave rata?

Osim objave rata, Kongres može dati predsjedniku ovlasti za korištenje vojske za određene ciljeve putem zakonodavstva poznatog kao Ovlaštenje za upotrebu vojne sile (AUMF).

Naprimjer, nakon napada 11. septembra 2001. Kongres je usvojio Zakon o oružanim snagama (AUMF), koji je tadašnjem predsjedniku Georgeu W. Bushu dao široke ovlasti za vođenje onoga što će postati globalni “rat protiv terora”.

A godinu kasnije, usvojio je još jedan AUMF kojim je dopuštena upotreba vojske protiv vlade Saddama Husseina u Iraku, što je postalo osnova invazije 2003. godine.

Dva odobrenja ostaju na snazi, a predsjednici se i dalje oslanjaju na njih za izvođenje napada bez prethodnog traženja odobrenja Kongresa. Naprimjer, atentat na glavnog iranskog generala Qassema Soleimanija 2020. u Bagdadu odobrio je Trump u okviru AUMF-a iz 2003. godine.

Tokom Trumpovog prvog mandata postojala je zabrinutost da bi mogao iskoristiti Zakon o ratnim ovlastima iz 2001. za napad na Iran pod neutemeljenom tvrdnjom da Teheran podržava Al-Kaidu.

Kada je donesen Zakon o ratnim ovlastima?

Uprkos člancima navedenim u ustavu, predsjednici su pronašli načine da zaobiđu Kongres u ratnim pitanjima. Tako su 1973, nakon desetljeća američke intervencije u Vijetnamu i drugdje u Aziji, zakonodavci donijeli Rezoluciju o ratnim ovlastima kako bi ponovno potvrdili svoju vlast nad vojnim djelovanjem.

Zakon ograničava predsjednikove ratne ovlasti – ili mu je to barem bila namjera.

Donesen je nakon tajnog bombardiranja Kambodže, koje je naredio predsjednik Richard Nixon, u kojem su ubijeni deseci ili čak stotine hiljada civila i što je dovelo do raširenih protesta u SAD-u.

Koje su ključne odredbe Zakona o ratnim ovlastima?

Savezni zakon osmišljen je kako bi se ograničila moć američkog predsjednika da uvede SAD u oružani sukob.

Donesen uprkos Nixonovom vetu, rezolucija zahtijeva da “u nedostatku objave rata” predsjednik obavijesti Kongres u roku 48 sati o vojnoj akciji i ograničava raspoređivanje na 60 ili 90 dana, osim ako se ne donesu odobrenja za njihovo produženje.

Prije nego što se američke trupe angažiraju u inozemstvu, Kongres se mora konsultirati “u svakoj mogućoj prilici”, navodi se.

Zašto je Zakon o ratnim ovlastima sada relevantan?

S obzirom na sve veću mogućnost američke intervencije u Iranu, zakonodavci su posmatrali zakon star pet desetljeća i zalagali se za vlastitu verziju.

U ponedjeljak je demokratski senator Tim Kaine predstavio zakon kojim se od Trumpa, republikanca, traži odobrenje Kongresa prije nego što naredi vojne udare protiv Irana. Nakon toga uslijedio je sličan zakon koji su u utorak u Zastupničkom domu predložili američki zastupnici republikanac Thomas Massie iz Kentuckyja i demokrata Ro Khanna iz Kalifornije.

Zakon o zabrani rata protiv Irana, koji je predložio demokratski senator Bernie Sanders iz Vermonta, ima za cilj “zabraniti korištenje sredstava za vojnu silu protiv Irana i u druge svrhe”.

Međutim, čak i dok neke ankete pokazuju da su Trumpove pristalice protiv rata s Iranom, usvajanje takvih zakona u zakonodavnoj vlasti pod kontrolom republikanaca ostaje malo vjerovatno.

Zašto je potreban novi ako je zakon u ustavu?

Uprkos ustavnoj podjeli ratnih vlasti, izvršna i zakonodavna vlast borile su se za te uloge kroz cijelu američku historiju.

Najistaknutiji od ovih incidenata (i posljednji put kada je takav slučaj zapravo došao do Vrhovnog suda) dogodio se 1861. na početku Američkog građanskog rata kada je predsjednik Abraham Lincoln blokirao južne luke mjesecima prije nego što je Kongres legalno objavio rat Konfederaciji. Najviši sud na kraju je presudio da su predsjednikovi akti ustavni jer izvršna vlast “može odbiti iznenadne napade”.

Kroz historiju, formalne kongresne objave rata ostale su rijetke. Bilo ih je samo 11.

Umjesto toga, Kongres je tradicionalno odobravao širok raspon vojnih rezolucija.

Ima li Zakon o ratnim ovlastima ikakve snage?

Gotovo od donošenja, zakon iz 1973. neki kritičari smatraju izrazito neučinkovitim, više političkim alatom za zakonodavce da izraze neslaganje nego stvarnom kontrolom vlasti. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, tadašnji senator Joe Biden vodio je pododbor koji je zaključio da zakon nije ispunio svoju namjeru.

Rezolucije Kongresa kojima se nastoji okončati vojno učešće koje nije odobrio Kongres podliježu predsjedničkom vetu, koji se može poništiti samo dvotrećinskom većinom glasova u Zastupničkom domu i Senatu.

Drugi su tvrdili da je zakon odigrao važnu ulogu u ostvarivanju prava Kongresa i stvaranju okvira za brzo predsjedničko izvještavanje Kongresu. Više od 100 izvještaja koji su poslani Kongresu od 1973. nude privid transparentnosti.

Kako predsjednici gledaju na zakon?

Iako je Nixon bio najglasniji u svom protivljenju Zakonu o ratnim ovlastima, on nije jedini predsjednik koji se čini kritičnim. Moderni predsjednici rutinski su zaobilazili taj zakon, koristeći kreativne pravne argumente kako bi zaobišli njegove zahtjeve.

Izvršna vlast je od tada stalno širila svoje ratne ovlasti, posebno nakon napada 11. septembra 2001.

Zakoni o oružanim snagama iz 2001. i irački zakon o oružanim snagama iz 2002. korišteni su za opravdanje napada na „terorističke grupe“ u najmanje 19 zemalja, prema Odboru prijatelja za nacionalno zakonodavstvo.

„Izvršna vlast proširila je ovo ovlaštenje kako bi obuhvatila grupe koje nisu imale veze s napadima 11. septembra, uključujući one poput ISIS-a [ISIL], koji u to vrijeme nije ni postojao“, napisala je u brifingu Heather Brandon-Smith, direktorica neprofitne organizacije za vanjsku politiku.

Dok su organizacije poput Međunarodne krizne grupe pozivale na preispitivanje ili ukidanje AUMF-a, uzastopne administracije pokazale su malo interesa za to. Posljednjih godina napori Kongresa da se ukinu AUMF-ovi iz 2001. i 2002. tek su počeli umanjivati zakone.

Senat je 2023. godine glasao za ukidanje AUMF-a iz 2001. godine, iako se taj potez uglavnom smatrao simboličnim. Zastupnički dom je slično glasao za ukidanje AUMF-a iz 2002. godine 2021. godine. Ipak, oba zakona i dalje ostaju na snazi.

Može li Zakon o ratnim ovlastima spriječiti Trumpa da zarati s Iranom?

To tek treba vidjeti, ali se ne čini vjerovatnim.

Tokom Trumpovog prvog mandata Kongres je pokušao ograničiti predsjedničke ratne ovlasti prvi put od Vijetnamskog rata.

Kongres je 2019. godine odobrio zakon kojim se okončava američka podrška ratu Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata u Jemenu, na koji je Trump brzo stavio veto.

Godinu kasnije, slična se situacija dogodila nakon što je Trump naredio napad dronom, u kojem je ubijen Soleimani.

Kao odgovor, oba doma Kongresa usvojila su zakon kojim se nastoji ograničiti sposobnost predsjednika da vodi rat protiv Irana.

Trump je stavio veto na taj zakon i ponovno nije bilo dovoljno republikanaca da bi se ostvarila dvotrećinska većina potrebna u oba doma za poništavanje veta.

S obzirom na to da se ravnoteža snaga u Kongresu od tada u potpunosti pomiče prema republikancima u Trumpovom drugom mandatu, najnovije rezolucije o ratnim ovlastima suočavaju se s još jačom bitkom.