‘Promjena režima’ u Iranu: Nedemokratska historija Zapada

Dok se vojni sukob između Izraela i Irana intenzivira, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump zaprijetio je da je iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei „lak cilj“ za američke snage.

„Nećemo ga likvidirati (ubiti!), barem ne za sada … Ponestaje nam strpljenja“, napisao je Trump u objavi na platformi Truth Social u utorak.

S obzirom na to da Trumpova administracija razmatra da li da upotrijebi američke avione i oružje i podrži izraelsku kampanju protiv Irana, počeli su se pojavljivati procjepi unutar njegovog pokreta MAGA (Učiniti Ameriku ponovno velikom).

Komentator Tucker Carlson i Trumpov nekadašnji savjetnik Steve Bannon, između ostalih pristalica, tvrdili su da je vojna akcija protiv Irana temeljno usmjerena prema promjeni režima, a ne samo prema uništenju nuklearnog programa Teherana. Pojavljujući se u Bannonovom podcastu „War Room“, Carlson je rekao: „Nećete me uvjeriti da su Iranci moji neprijatelji. To je orvelijanski, čovječe. Ne govorite mi koga moram mrziti.”

Kritičari sadašnjih iranskih vlasti na Zapadu često su svoje protivljenje oblikovali u odnosu na religijski konzervativizam Islamske Republike. Međutim, historija pokušaja promjene režima, predvođena Zapadom, u ovoj zemlji daleko nadilazi revoluciju iz 1979. godine koju je predvodio ajatolah Ruhollah Khomeini.

Poziva li Izrael na promjenu režima u Iranu? Podržava li to SAD i kako izgleda historija zapadnjačkih pokušaja da Iranu nametne režime koji odgovaraju Zapadu?

Šta stoji iza izraelske operacije „Rising Lion“?

Nakon što je Izrael pokrenuo napade na Iran u petak, premijer Benjamin Netanyahu obratio se Irancima u snimku na engleskom jeziku, rekavši kako se nada da će vojna operacija „očistiti put za njih da postignu svoju slobodu“.

Sugerišući da je cilj izraelskih napada „spriječiti nuklearnu i balističku prijetnju islamskog režima“, Netanyahu je dodao da izraelska kampanja može dovesti i do promjene režima.

Izraelska vojna ofanziva nazvana „Operacija Rising Lion“ (Lav koji se uzdiže) također je ime ispunjeno simbolikom. Lav, iza kojeg je sunce, važan je motiv perzijskih carstava koji seže stoljećima unazad. Lav koji drži mač bio je dio iranske zastave u vrijeme dinastije Pahlavi, koja je vladala Iranom od kasnog 19. stoljeća do 1979. godine.

„Došlo je vrijeme da se iranski narod ujedini oko [ove] zastave i njenog historijskog naslijeđa, boreći se za svoju slobodu od zlog i represivnog režima“, rekao je Netanyahu u petak.

Na izraelskom profilu na perzijskom jeziku na društvenim mrežama čak je 17. juna objavljena slika lava s mačem, koji probada modernu iransku zastavu na kojoj su simboli Islamske Republike.

Mnogi su ovu objavu vidjeli kao pokušaj da se evocira nostalgija za Iranom prije revolucije i podstaknu Iranci na otpor. Međutim, Marc Owen Jones, vanredni profesor medijske analitike na Univerzitetu Northwestern u Kataru, kazao je za Al Jazeeru kako bi bilo naivno očekivati da „Iranci budu impresionirani izraelskim političarima koji govore o značaju lava“.

Jones je napomenuo da je izraelska poruka o lavu također usmjerena prema domaćoj publici. „Izrael postaje lav koji bi tada preuzeo zemlju. Izrael je prikazao sebe kao lava u svojoj historijskoj simbolici“, rekao je.

Izrael pokušava stvoriti osjećaj da „ovo nije samo strateški rat, nego se vezuje za izraelski identitet i njegov dugoročni narativ o ovoj biblijskoj domovini za Jevreje“, dodao je Jones.

Međutim, ako vlada Izraela želi da Iranci ustanu protiv režima, „vraćanje na perzijsku historijsku simboliku zapravo neće biti veoma efikasno, posebno kad ste Iranci“, smatra Jones.

Šta je Trump rekao o Khameneiju?

Iako Trump formalno nije pozvao na promjenu režima u Teheranu, on je u suštini zaprijetio da bi SAD mogao ubiti iranskog vrhovnog vođu ako i kada to odluči.

Trump je u srijedu ponovio svoj poziv na „bezuvjetnu predaju“, stojeći na travnjaku Bijele kuće. „Bezuvjetna predaja: To znači da mi je dosta. OK? Dosta mi je. Odustajem. Gotovo. Onda idemo raznijeti sav taj nuklearni materijal koji je tamo posvuda“, kazao je američki predsjednik.

„Oni 40 godina ponavljaju: Smrt Americi! Smrt Izraelu! Smrt svima ostalima koji im se ne dopadaju. Oni su bili nasilnici. Bili su klasični nasilnici, a sada više nisu.“

Zaključio je riječima: „Ne tražimo primirje. Tražimo potpunu pobjedu. Znate šta je pobjeda? Kada ne bude više nuklearnog oružja.“

Je li Zapad ranije svrgnuo režim u Iranu?

Za SAD i njegove saveznike „potpuna i kompletna pobjeda“ u Iranu je u prošlosti uključivala otvorenu promjenu režima.

Godine 1953, više od dvije decenije prije Islamske revolucije u Iranu, CIA i britanska obavještajna služba MI6 organizovale su svrgavanje demokratski izabranog premijera Irana Mohammada Mosaddegha.

Mosaddegh je krenuo u nacionalizaciju iranske naftne industrije, koja je prethodno bila pod kontrolom britanske Anglo-iranske naftne kompanije (sada BP). Ovaj potez bio je veoma popularan u Iranu, ali je razljutio zapadne zemlje. Istovremeno, paranoja usljed hladnog rata bila je na vrhuncu u Washingtonu, a američki zvaničnici su se plašili da bi Mosaddeghova vlada mogla krenuti prema Sovjetskom Savezu.

SAD i Velika Britanija su zajedno pokrenuli tajnu operaciju – poznatu kao „operacija Ajax“ – kako bi uklonili Mosaddegha s vlasti.

Plan je uključivao finansiranje protesta, plasiranje propagande u lokalne novine i podršku vojnim oficirima lojalnim iranskom šahu Mohammadu Rezi Pahlaviju. Dana 19. augusta 1953. godine, Mosaddegh je svrgnut s vlasti. Šah, koji je nakratko pobjegao iz Irana, vratio se i konsolidovao vlast uz američku podršku.

Unutar Irana, kao i na širem Globalnom jugu, puč se smatra prekretnicom, koja je učvrstila percepciju da je Zapad više zainteresovan za kontrolu nafte i utjecaja nego za podršku demokratiji.

Šta se zatim dogodilo?

Nakon 1953. godine šah je vladao Iranom kao čvrsti saveznik SAD-a – ali i kao sve represivniji monarh.

Šah je pokrenuo agendu zvanu Bijela revolucija, proširio obrazovanje i infrastrukturu te uveo sekularne reforme. Međutim, politička neslaganja brutalno je suzbijao SAVAK, njegova tajna policija.

Proizvoljna hapšenja, cenzura i mučenje postali su uobičajeni. Nejednakost u bogatstvu se pogoršala, a njegov savez sa Zapadom – posebno sa SAD-om – otuđio je i vjerski establišment i sve veći segment populacije.

Do kasnih 1970-ih javno nezadovoljstvo dostiglo je tačku ključanja. Masovne demonstracije izbile su širom zemlje, pozivajući na uklanjanje šaha. U januaru 1979. godine, suočen s ogromnim protivljenjem, pobjegao je iz Irana.

Ajatolah Ruhollah Khomeini vratio se iz egzila da predvodi Islamsku revoluciju. Monarhija je pala, a Islamska Republika Iran je rođena.

Khomeini je preminuo 1989. godine nakon dugotrajne bolesti i, na kraju, zatajenja srca. Ali Khamenei ga je naslijedio nakon što je služio kao predsjednik Irana od 1981. do 1989. godine.

Khamenei je postao drugi, i trenutni, iranski vrhovni vođa, koji je na toj poziciji od 4. juna 1989.

U svom prvom televizijskom obraćanju od izraelskih napada Khamenei je u srijedu spomenuo Trumpov poziv na „bezuvjetnu predaju“, napominjući da je to „neprihvatljivo“ i „arogantno“. „Ovaj narod se nikada neće predati,“ rekao je Khamenei. „Amerika treba znati da će svaka vojna intervencija nesumnjivo rezultirati nepopravljivom štetom.“

Na to je Trump, kasnije, na travnjaku Bijele kuće, rekao: „Na to mogu reći samo sretno.“