Trump tvrdi da je Iran nadomak nuklearne bombe: Je li to zaista tako

Vraćajući se ranije od planiranog sa samita G7 u Kanadi, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump rekao je novinarima kako vjeruje da je Iran “veoma blizu” da napravi nuklearno oružje.

Ti komentari bili su u skladu s njegovim sve više prijetećim objavama na društvenim mrežama i jezikom usmjerenih protiv Irana posljednjih dana tokom eskalacije sukoba Izraela s njegovim dugogodišnjim bliskoistočnim rivalom.

Od petka je Izrael bombardirao glavna iranska nuklearna postrojenja i ubio najmanje 14 iranskih nuklearnih naučnika. Izraelske oružane snage izjavile su da su naučnici “bili ključni faktori u razvoju iranskog nuklearnog oružja” i da je “njihovo uklanjanje značajan udarac sposobnosti režima da nabavi oružje za masovno uništenje (OMU)”.

Iran insistira na tome da je njegov nuklearni program u potpunosti mirnodopski i u civilne svrhe. U prilog svojoj tvrdnji navodi edikt vrhovnog vođe Alija Khamneija protiv nuklearnog oružja.

No, Trumpovi komentari u ponedjeljak ponovili su tvrdnje koje je izraelski premijer Benjamin Netanyahu više od dva desetljeća iznosio – a koje je ponavljao i tokom trenutnog sukoba – kako bi opravdao vojnu akciju protiv Irana.

“Posljednjih mjeseci je Iran poduzeo korake kakve nikada prije nije: korake da za oružje iskoristi obogaćeni uranij”, rekao je Netanyahu u petak nakon što je prvi val projektila pogodio iranska nuklearna postrojenja.

Je li Iran zaista blizu da napravi nuklearnu bombu kako tvrde Trump i Netanyahu? Postoje li paralele između optužbi protiv Irana i lažnih tvrdnji o nepostojećem oružju za masovno uništenje, koje su SAD i njihovi saveznici koristili za napad na Irak 2003. godine?

Promatramo činjenice i procjene američke obavještajne zajednice i organizacije Ujedinjenih naroda za nadzor nuklearnih tehnologija, Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

Šta američka obavještajna služba kaže o iranskom nuklearnom programu?

Dana 25. marta, Trumpova direktorica nacionalne obavještajne službe Tulsi Gabbard nedvosmisleno je rekla članovima Američkog kongresa da Iran ne kreće prema izgradnji nuklearnog oružja.

“Obavještajna zajednica [OZ] i dalje procjenjuje da Iran ne pravi nuklearno oružje i da vrhovni vođa Khamenei nije odobrio program nuklearnog oružja koji je obustavio 2003.”, rekla je, misleći na grupu američkih obavještajnih agencija koje sarađuju kako bi napravile takve procjene.

No, Gabbard je također rekla da je u Iranu došlo do “erozije višedecenijskog tabua o javnoj raspravi o nuklearnom oružju, što je vjerovatno ohrabrilo zagovornike nuklearnog oružja unutar iranskog aparata za donošenje odluka”.

Iranske “zalihe obogaćenog uranija su na najvišem nivou i bez presedana su za državu bez nuklearnog oružja”, dodala je.

U ponedjeljak, kada su novinari citirali svjedočenje Gabbard Trumpu, on je rekao: “Ne zanima me šta je rekla. Mislim da su bili veoma blizu tome da imaju” nuklearno oružje.

“Iran ne može imati nuklearno oružje. Vrlo je jednostavno”, dodao je.

Gabbard je, kada je upitana o Trumpovim komentarima, novinarima rekla da su ona i američki predsjednik usklađeni – ali nije objasnila kako, s obzirom na njihove različite procjene teheranskog nuklearnog programa.

Šta misli američka vojska?

Dana 10. juna, tri dana prije nego što je Izrael pokrenuo napade na Iran, Erik Kurilla, zapovjednik Centralne komande američke vojske, rekao je Senatskom odboru da Teheran “nastavlja napredovati prema programu nuklearnog oružja”.

Naizgled, ta se procjena čini u suprotnosti s procjenom Gabbard iz marta. Ali Kurilla nije rekao da američka vojska misli da Iran trenutno ima program za razvoj nuklearnih bombi – već da napreduje prema takvoj fazi.

Ono što je general učinio bilo je da dovede u pitanje zašto Iran ima visoke nivoe obogaćenog uranija. “Zalihe obogaćenog uranija i dalje se gomilaju u postrojenjima širom zemlje pod krinkom civilnog nuklearnog programa”, rekao je. “Iran i dalje stječe znanje i vještine direktno povezane s proizvodnjom nuklearnog oružja.”

Šta je obogaćivanje uranija i šta je Iran radio?

Iran obogaćuje uranij do 60 posto čistoće – što je zabrinulo IAEA i kritičare teheranskog nuklearnog programa.

Obogaćivanje uranija je proces povećanja koncentracije izotopa uranija-235 u prirodnom uraniju, koji inače sadrži samo oko 0,7 posto U-235. Za izgradnju nuklearnog oružja, uranij se mora obogatiti na gotovo 90 posto U-235. Nakon što se obogati do tih nivoa, uranij se smatra “kvalitetnim za korištenje za nuklearno oružje”.

Nakon što se uranij obogati na 60 posto, smanjuje se vrijeme potrebno za postizanje nivoa nužnog za nuklearno oružje, zbog čega viši nivoi obogaćivanja privlače veću pažnju nadzornih tijela poput IAEA-e.

Iran negira da teži nuklearnom oružju i tvrdi da ima legitimno pravo, kao potpisnik Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT), razvijati nuklearnu tehnologiju u mirnodopske svrhe, uključujući obogaćivanje uranija.

Misli li IAEA da Iran pravi nuklearno oružje?

Obraćajući se Upravnom odboru UN-ovog nadzornog tijela 9. juna, glavni direktor IAEA-e Rafael Grossi rekao je da je Iran akumulirao 400 kilograma uranija obogaćenog na 60 posto.

“Iako nadzirane aktivnosti obogaćivanja nisu same po sebi zabranjene, činjenica da je Iran jedina država na svijetu bez nuklearnog oružja koja proizvodi i akumulira uranij obogaćen na 60 posto i dalje je razlog za ozbiljnu zabrinutost”, rekao je u izvještaju Upravnom odboru.

U četvrtak, dan prije izraelskih napada na iranska nuklearna postrojenja, odbor IAEA-e donio je rezoluciju kojom osuđuje Teheran i optužuje ga za kršenje obaveza prema agenciji UN-a u vezi sa zaštitnim mjerama.

No, u intervjuu za CNN u utorak Grossi je bio nedvosmislen da navodno iransko kršenje garancija nije navelo njegovu agenciju na zaključak da Teheran pravi bombe.

“Nismo imali nikakve dokaze o sistematskom nastojanju da se razvije nuklearno oružje”, rekao je.

U međuvremenu, Iransko ministarstvo vanjskih poslova i Organizacija za atomsku energiju odbacili su rezoluciju IAEA-e, insistirajući da je Teheran ostao predan svojim obavezama u vezi sa zaštitnim mjerama.

Može li Iran uskoro napraviti nuklearno oružje – i koliko brzo?

U svom svjedočenju 10. juna, Kurilla je tvrdio da, ako bi Iran odlučio “da brzo krene prema nuklearnom oružju”, imao bi dovoljno zaliha i centrifuga za proizvodnju do 25 kilograma uranija potrebne kvalitete za nuklearno oružje za “otprilike sedmicu” i dovoljno za izgradnju do deset komada oružja za tri sedmice.

No, Grossi je u intervjuu za CNN u utorak sugerirao sasvim drugačiji vremenski okvir.

“Svakako, to se ne bi desilo sutra, možda se ne radi o godinama”, rekao je. “Ne mislim da je riječ o godinama.”

Ni Kurilla, vojni zapovjednik, ni Grossi, šef UN-ovog nuklearnog regulatora, nisu indicirali koliko misle da bi zemlji trebalo da zapravo napravi atomsko oružje nakon što stekne zalihe uranija kvalitete potrebne za nuklearno oružje, čak i ako bi to bila namjera Irana.

Kelsey Davenport, direktorica za politiku neširenja oružja u američkoj neprofitnoj organizaciji Arms Control Association, sugerirala je da Izrael također zna da Iran nema neposrednu sposobnost izrade bombe.

“Da je zaista postojao neposredan rizik od širenja oružja, da je Izrael stvarno mislio da Iran juri prema izgradnji nuklearnog oružja, mislim da bi postojala mnogo održivija kampanja koja bi pokušala poremetiti aktivnosti u Fordowu i druge aktivnosti na lokaciji Natanz”, rekla je za Al Jazeeru, misleći na iranska nuklearna postrojenja.

Postoje li odjeci 2003. i oružja za masovno uništenje u trenutnoj raspravi?

Za nekoliko promatrača Bliskog Istoka, postoje.

Uoči američke invazije na Irak 2003. godine, SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo tvrdili su da Irak posjeduje oružje za masovno uništenje, uključujući hemijsko i biološko oružje, te da radi na programu nuklearnog naoružanja.

Te su tvrdnje bile ključne za opravdavanje vojne akcije pod argumentom da Irak predstavlja neposrednu prijetnju regionalnoj i globalnoj sigurnosti. Procjene američkih obavještajnih službi u to vrijeme, uključujući Nacionalnu obavještajnu procjenu iz 2002, podržavale su to stajalište, iako s različitim nivoima pouzdanosti.

Nakon invazije, u opsežnim pretragama nisu pronađeni aktivni programi oružja za masovno uništenje u Iraku.

Naknadne istrage, uključujući one Obavještajnog odbora Američkog senata i britanske Chilcot istrage, zaključile su da su obavještajni podaci bili veoma manjkavi i da su ih čelnici politizirali kako bi preuveličali iračke sposobnosti oružja za masovno uništenje i dobili opravdanje za invaziju.