Mogu li ekonomije Izraela i Irana preživjeti rat?

Troškovi rata i šteta nanesena od petka pogodit će i Izrael i Iran. Jedan je već usred skupog rata, drugi je pogođen dugogodišnjim sankcijama.

Spasilačke službe djeluju na mjestu udara iranskog projektila u Holonu u Izraelu 19. juna 2025. (Amir Levy/Getty Images)
Spasilačke službe djeluju na mjestu udara iranskog projektila u Holonu u Izraelu (Amir Levy / Getty Images)

Dok Izrael i Iran izvode međusobne napade sedmi dan zaredom, regija se s tjeskobom priprema za potencijalno širi sukob. No, i dalje se postavlja pitanje sposobnosti dvije strane da finansiraju održive ratne napore.

U petak je Izrael ubio nekoliko iranskih visokih vojnih zapovjednika i nuklearnih naučnika te oštetio neke od njihovih nuklearnih lokacija. Od tada je izazvao štetu dijelu iranskog sektora fosilnih goriva. U odgovoru je Iran izveo raketne napade na vladine zgrade i gradska područja u Izraelu.

Do četvrtka je u izraelskim napadima ubijeno 240 ljudi, dok je u iranskim udarima ubijeno najmanje 24 ljudi.

No sukob također košta obje nacije milijarde dolara i mogao bi ugušiti njihov ekonomski rast te izazvati zabrinutost u vezi dugoročnog fiskalnog planiranja.

Koliki su troškovi rata za Izrael?

Dugotrajne izraelske vojne operacije u Gazi od oktobra 2023. i nedavna eskalacija s Iranom gurnuli su zemlju u najskuplje razdoblje sukoba u njenoj historiji.

Prema izvještaju izraelskih poslovnih novina Calcalist objavljenom u januaru, kumulativni trošak samo rata u Gazi dosegao je 250 milijardi šekela (67,5 milijardi dolara) do kraja 2024.

Izvještaj izraelskog informativnog portala Ynet News od 15. juna, pozivajući se na bivšeg finansijskog savjetnika načelnika štaba izraelske vojske, procjenjuje da su samo prva dva dana borbi s Iranom koštala Izrael 5,5 milijardi šekela (otprilike 1,45 milijardi dolara). Tim tempom, dugotrajni sukob s Iranom mogao bi dovesti do toga da Izrael premaši troškove rata u Gazi s kraja 2024. u roku od sedam sedmica.

Čak i prije trenutne eskalacije s Iranom, Izrael je dramatično povećao svoj odbrambeni budžet usred višestrukih regionalnih sukoba i rata u Gazi. Sa 60 milijardi šekela (17 milijardi dolara) u 2023. porastao je na 99 milijardi šekela (28 milijardi dolara) u 2024. Projekcije za 2025. sugeriraju da bi mogao dosegnuti 118 milijardi šekela (34 milijarde dolara).

Ministarstvo finansija postavilo je gornju granicu deficita od 4,9 posto izraelskog bruto domaćeg proizvoda (BDP) za ovu fiskalnu godinu, što je jednako 105 milijardi šekela (27,6 milijardi dolara). Veća vojna potrošnja bi to dovela u iskušenje.

Kako će najnoviji sukob utjecati na profil duga Izraela?

Uprkos nedavnom povećanju prognoziranih poreskih prihoda – s 517 milijardi na 539 milijardi šekela (sa 148 milijardi na 154 milijarde dolara) – prognoza rasta Izraela za 2025. godinu revidirana je s 4,3 na 3,6 posto.

Prema kompaniji za poslovna istraživanja CofaceBDI, gotovo 60.000 izraelskih kompanija zatvoreno je 2024. zbog nedostatka radne snage, logističkih poremećaja i smanjenog poslovnog raspoloženja. Osim toga, dolasci turista i dalje su ispod nivoa prije oktobra 2023.

Ti trendovi mogli bi se pogoršati u slučaju potpunog rata s Iranom.

S&P Global Ratings izdao je u utorak oštro upozorenje o ranjivosti izraelske ekonomije.

Agencija je navela da bi nastavak izraelske ratne kampanje, posebno ako se suoči s održivim i strateškim iranskim odgovorom, mogao dovesti do snižavanja izraelskog kreditnog rejtinga sa A na A-. Ako bi se to dogodilo, vjerovatno bi povećalo troškove zaduživanja i oslabilo povjerenje investitora u izraelsku ekonomiju.

Kako je pogođena iranska industrija fosilnih goriva?

Čini se da je posljednjih dana iranski izvoz nafte dramatično pao. Predviđa se da će ukupni iranski izvoz sirove i kondenzirane nafte dosegnuti 102.000 barela dnevno (bpd) u sedmici koji završava u nedjelju. To je manje od polovine 242.000 barela dnevno koje je u prosjeku izvozio ove godine, prema podacima analitičke kompanije Kpler.

Što je najvažnije, čini se da se od petka u potpuno zaustavio izvoz s otoka Kharg, s kojeg Iran izvozi više od 90 posto svoje nafte. Nijedan tanker nije bio usidren na otoku Kharg u ponedjeljak, prema podacima satelitskog praćenja brodova LSEG-a.

Prema podacima Američke uprave za energetske informacije (EIA), Iran je 2025. godine u prosjeku dnevno proizvodio 3,4 miliona barela sirove nafte, a čini se da je Kina glavni strani kupac. Većina nafte koju Iran proizvodi namijenjena je domaćoj potrošnji.

U subotu je Iran djelomično obustavio proizvodnju plina na plinskom polju Južni Pars u Zaljevu nakon što su ga pogodile izraelske rakete. Južni Pars, koji Iran dijeli s Katarom, najveće je plinsko polje na svijetu. Zaslužan je za gotovo 80 posto ukupne iranske proizvodnje plina.

Zasad nije poznat opseg štete na polju Južni Pars. Osim toga, Izrael je gađao rafineriju Shahr Rey izvan Teherana, kao i skladišta goriva oko glavnog grada. Potpuni utjecaj ovih napada na proizvodnju nije poznat.

Kakvu ulogu imaju sankcije protiv Irana?

Iran je pogođen ekonomskim sankcijama SAD-a nakon Islamske revolucije i krize s taocima u američkoj ambasadi 1979. godine, a zatim i zbog svog nuklearnog programa.

U pokušaju da izvrši pritisak na Teheran da pristane na sporazum o svom nuklearnom programu, administracija tadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obame nagovorila je više velikih svjetskih ekonomija da smanje ili zaustave kupovinu nafte od Irana, koristeći val dodatnih sankcija.

Te su sankcije ublažene nakon što je Iran 2015. godine sklopio sporazum o Zajedničkom sveobuhvatnom akcijskom planu (JCPOA) sa SAD-om, Rusijom, Kinom, Francuskom, Njemačkom, Ujedinjenim Kraljevstvom i Evropskom unijom.

Sljedeće godine Iran je dnevno izvozio 2,8 miliona barela naftnih derivata.

No američki predsjednik Donald Trump ponovno je uveo sankcije 2018. tokom svog prvog predsjedničkog mandata i dodao nove, ponovno vršeći pritisak na većinu drugih zemalja da prestanu kupovati iransku sirovu naftu. Rezultat je, prema EIA-i, bio da je Teheran ostvario samo 50 milijardi dolara prihoda od izvoza nafte u 2022. i 2023, što iznosi otprilike 200.000 barela dnevno izvoza sirove nafte, manje od 10 posto od nivoa iz 2016. godine. Posljedica toga je da su sankcije uništile iranske devizne prihode.

Iran je izbjegao ekonomski kolaps dijelom zahvaljujući Kini, glavnom kupcu njegove nafte i jednoj od rijetkih zemalja koje još uvijek trguju s Teheranom.

Ipak, gubitak prihoda zbog sankcija lišio je zemlju dugoročnog ekonomskog razvoja i ugrozio sposobnost Teherana da popravi dotrajalu infrastrukturu.

Predsjednik Masoud Pezeshkian više je puta istaknuo ozbiljnost ekonomske situacije s kojom se zemlja suočava, navodeći da je situacija u Teheranu izazovnija nego tokom iransko-iračkog rata 1980-ih.

U martu je otvoreno kritizirao najnoviji krug američkih sankcija usmjerenih na tankere koji prevoze iransku naftu.

Koji su drugi izazovi za Iran?

Iran se također suočava s nizom drugih ograničenja – nestašicom energije i vode, kolapsom valute i vojnim neuspjesima među svojim regionalnim saveznicima – a sve to je pojačano sankcijama.

Nedostatak ulaganja, smanjenje proizvodnje prirodnog plina i neučinkovito navodnjavanje dovode do nestanaka struje i nestašice vode.

U međuvremenu, iranska valuta (rijal) je izgubila je više od 90 posto svoje vrijednosti u odnosu na dolar otkako su sankcije ponovno uvedene 2018. godine, prema web stranicama za devizno trgovanje.

I dok se službena stopa inflacije kreće oko 40 posto, neki iranski stručnjaci rekli su da je zapravo veća od 50 posto. “Teško je doći do preciznih brojki”, rekao je Hamzeh Al Gaaod, ekonomski analitičar u TS Lombard, kompaniji za politička istraživanja.

“No, ono što možemo reći jest da su godine sankcija izazvale inflacijski pritisak, uključujući i devalvaciju rijala. To zauzvrat čini uvoz robe iz inostranstva skupljim”, rekao je Al Gaaod za Al Jazeeru.

U januaru je informativna agencija Tasnim citirala čelnika iranskog Instituta za rad i socijalnu zaštitu, Ebrahima Sadeghifara, koji je rekao da se 22 do 27 posto Iranaca sada nalazi ispod granice siromaštva.

Nezaposlenost iznosi 9,2 posto. Međutim, iranska Vrhovna skupština radničkih predstavnika, koja predstavlja interese radnika, procijenila je da je stvarni broj ljudi bez pristupa poslu koji im omogućuje egzistenciju daleko veći.

Koliko Iran može potrošiti?

Prema Al Gaaodu, Teheran ima “relativno mali budžet za vojne svrhe”. Procijenio je da se od tri do pet posto iranskog BDP-a troši na odbranu, što iznosi otprilike 12 milijardi dolara.

Teheran ima 33 milijarde dolara deviznih rezervi koje bi teoretski mogao koristiti. No, Al Gaaod je rekao: “Tu je Iran u zaostatku. Korištenje rezervi za kratkoročne vojne sukobe dugoročno bi ih osakatilo.”

“Posljednjih dana svjedočili smo sentimentu ‘okupljanja pod zastavom’, odnosno podrške vlastima. Ali ako Iran iskusi još napada i evakuacija civila, taj zanos podrške bi lako mogao da se smiri”, rekao je.

Izvor: Al Jazeera

Reklama