Sukob na Bliskom istoku izaziva zabrinutost u Pakistanu

Početkom 2024. godine, Pakistan i Iran razmijenili su raketne udare u kratkoj vojnoj eskalaciji. Ipak, 17 mjeseci kasnije, nakon što je Izrael napao Iran udarima na nuklearne objekte te ubistvom nekoliko iranskih generala i nuklearnih naučnika, Pakistan je brzo osudio izraelsku akciju.

Islamabad je izraelske napade opisao kao kršenje iranskog teritorijalnog suvereniteta i označio ih kao „očite provokacije“.

„Međunarodna zajednica i Ujedinjeni narodi snose odgovornost da podrže međunarodno pravo, zaustave ovu agresiju odmah i pozovu agresora na odgovornost za njegove postupke“, saopštilo je Ministarstvo vanjskih poslova Pakistana 13. juna.

Dok izraelski napadi na Iran i iranski uzvratni udari ulaze u šesti dan, sukob koji se produbljuje izaziva strahove u Islamabadu, kažu analitičari, ukorijenjene u njegovim složenim vezama s Teheranom i još većoj nelagodi zbog mogućnosti da izraelski vojni utjecaj iz zraka dosegne područje blizu pakistanske granice.

Neposredni utjecaj

Broj ljudskih žrtava usljed eskalacije sukoba između Izraela i Irana raste. Izraelski napadi na Iran već su doveli do više od 220 ubijenih i više od hiljadu ranjenih. Kao odgovor, Iran je lansirao stotine raketa na izraelski teritorij, uzrokujući više od 20 pogibija i opsežna oštećenja imovine.

Dok Pakistan, koji dijeli 905 km dugu granicu s Iranom kroz jugozapadnu pokrajinu Balučistan, izražava odlučnu podršku Teheranu, također je od 15. juna zatvorio pet graničnih prijelaza u Balučistanu.

Više od 500 pakistanskih državljana, većinom hodočasnika i studenata, vratilo se iz Irana u proteklim danima.

„U ponedjeljak se 45 studenata koji su se obrazovali na raznim iranskim obrazovnim institucijama vratilo u Pakistan. Gotovo 500 hodočasnika također se vratilo preko graničnog prijelaza Taftan“, rekao je pomoćnik komesara za Taftan, Naeem Ahmed, za Al Jazeeru.

Taftan je pogranični grad blizu Irana, smješten u okrugu Chaghi u Balučistanu, koji je poznat po svojim brdima gdje je Pakistan 1998. godine izvršio nuklearne testove, kao i rudnicima Reko Diq i Saindak poznatim po naslagama zlata i bakra.

U srži odluke da se pokuša zatvoriti granica je zabrinutost Pakistana zbog sigurnosti u Balučistanu koji je pod utjecajem svojih veza s Iranom, kažu stručnjaci.

Kompleksna historija

Pakistan i Iran su međusobno optuživali jedan drugog za pružanje utočišta naoružanim grupama odgovornim za prekogranične napade na njihove teritorije.

Najnovije zahuktavanje dogodilo se u januaru 2024. godine, kada je Iran lansirao raketne napade na pakistansku pokrajinu Balučistan, tvrdeći da je ciljano separatističku grupu Jaish al-Adl.

Pakistan je uzvratio u roku 24 sata, gađajući ono što je rekao da su skrovišta balučkih separatista unutar iranske teritorije.

Susjedi su izgladili odnose nakon te kratke eskalacije, a tokom kratkog vojnog sukoba između Pakistana i Indije u maju, Iran je pažljivo izbjegavao opredijeliti se za jednu stranu.

U ponedjeljak se ministar vanjskih poslova Ishaq Dar obratio parlamentu, naglašavajući kako je Pakistan razgovarao s Iranom i nagovještavajući da je Islamabad spreman igrati diplomatsku ulogu u pomoći za pregovaranje oko završetka vojnih neprijateljstava između Irana i Izraela.

„Iranski ministar vanjskih poslova [Abbas Araghchi] mi je rekao da je, ako Izrael ne izvrši još jedan napad, Iran spreman vratiti se za pregovarački sto“, rekao je Dar. „Prenijeli smo ovu poruku drugim zemljama, da još ima vremena zaustaviti Izrael i vratiti Iran pregovorima.“

Ministar unutrašnjih poslova Talal Chaudhry rekao je za Al Jazeeru da druge nacije moraju učiniti više kako bi potaknule primirje.

„Vjerujemo da igramo svoju ulogu, ali svijet također mora obaviti svoju dužnost. Sirija, Libija, Irak – ratovi su ih razorili. To je čak dovelo do uspona ISIL-a. Nadamo se da se to neće ponoviti,“ dodao je.

Fahd Humayun, docent političkih nauka na Univerzitetu Tufts i gostujući istraživač na Stanfordu, rekao je da bi bilo koji pakistanski pokušaj diplomatskog zalaganja za mir bio olakšan činjenicom da administracija predsjednika Donalda Trumpa u Sjedinjenim Američkim Državama također, službeno barem, zagovara pregovore umjesto rata.

Međutim, Umer Karim, istraživač Bliskog istoka na Univerzitetu u Birminghamu, smatra da će se, uprkos javnoj retorici, Pakistan oprezno upuštati preduboko u sukob u trenutku kada pokušava obnoviti odnose sa SAD-om, najbližim saveznikom Izraela.

„Sumnjam da Pakistan ima kapacitet ili volju posredovati u ovom sukobu, ali sigurno želi da se što prije završi,“ rekao je.

Balučistan i sigurnosna pitanja

Najveća zabrinutost Pakistana, smatraju posmatrači, je potencijalni utjecaj na Balučistan, pokrajinu bogatu resursima, ali nemirnu. Bogat naftom, plinom, ugljem, zlatom i bakrom, Balučistan je najveća pokrajina Pakistana po površini, ali najmanja po broju stanovnika, s populacijom od gotovo 15 miliona ljudi.

Od 1947. godine, Balučistan je imao najmanje pet pobunjeničkih pokreta, od kojih je najnoviji počeo početkom 2000-ih. Pobunjeničke grupe su zahtijevale veći udio u lokalnim resursima ili potpunu nezavisnost, što je dovelo do decenija vojnih akcija.

Ova pokrajina također uključuje stratešku luku Gwadar, ključnu za Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC) vrijedan 62 milijarde dolara, koji povezuje zapadnu Kinu s Arapskim morem.

Balučki nacionalisti optužuju državu za eksploataciju resursa dok zanemaruje lokalni razvoj, što pojačava secesionističke i separatističke sentimente. Balučke secesionističke grupe s obje strane granice, posebno Balučistanska oslobodilačka armija (BLA) i Balučistanski oslobodilački front (BLF), vode pobunu u Pakistanu kako bi postigle nezavisnost.

„Postoji velika zabrinutost unutar Pakistana da bi članovi naoružanih grupa poput BLA i BLF, od kojih mnogi žive u iranskim pograničnim područjima, mogli pokušati pronaći utočište unutar Pakistana prelazeći veoma porozne granice koje dijele dvije zemlje ukoliko rat eskalira“, za Al Jazeeru je izjavio Abdul Basit, istraživač na S Rajaratnam School of International Studies u Singapuru.

„Stoga je Pakistan morao zatvoriti granični prijelaz u pokušaju da kontroliše priliv. Ostaje da se vidi hoće li u tome uspjeti, ali to je barem njihov cilj.“

Zabrinutost da se ne ponovi situacija s Afganistanom

Od sovjetske invazije na Afganistan 1979. godine, talasi afganistanskih izbjeglica traže sklonište u Pakistanu. Posljednji masovni ulazak dogodio se nakon što su talibani preuzeli Kabul u avgustu 2021. U jednom trenutku blizu 4 miliona Afganistanaca živjelo je u Pakistanu.

Pakistan je, međutim, 2023. godine pokrenuo kampanju vraćanja izbjeglica nazad u Afganistan. Prema vladinim procjenama, blizu milion njih je do sada deportovano. Pakistan je kao ključni razlog za svoju odluku naveo rastuće incidente oružanog nasilja u zemlji, za koje krivi grupe koje, prema njihovim tvrdnjama, nalaze utočište u Afganistanu. Talibani odbacuju tvrdnje da omogućavaju utočište antipakistanskim naoružanim grupama na teritoriji Afganistana.

Basit je kazao da bi Pakistan vjerovatno želio izbjeći ponavljanje scenarija s afganistanskim izbjeglicama.

„S tako dugom granicom [s Iranom] i historijskim vezama između ljudi s obje strane, nije isključeno da je upravo ovaj faktor odigrao ulogu u odluci Pakistana da zatvori granicu“, dodao je.

Balučke oružane grupe i mogućnost priliva izbjeglica nisu jedini razlozi  za zabrinutost u Pakistanu, kažu stručnjaci.

Raskid s prošlošću

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tvrdi da njegove zračne snage imaju kontrolu nad teheranskim nebom. I dok i Izrael i Iran nastavljaju s međusobnim napadima, Pakistan, koji ne priznaje Izrael i smatra ga zakletim neprijateljem, neće željeti da izraelski utjecaj u iranskom zračnom prostoru raste i približi se iransko-pakistanskoj granici.

„Pakistan je također protiv toga da Izrael ostvari potpunu zračnu superiornost i kontrolu nad iranskim zračnim prostorom, jer bi to poremetilo trenutno sigurnosno stanje na zapadnom krilu Pakistana“, za Al Jazeeru je kazao Karim, stručnjak sa Univerziteta u Birminghamu.

Sigurnosni analitičar Ihsanullah Tipu Mehsud, sa sjedištem u Islamabadu, istakao je da je Pakistan historijski podržavao SAD u regionalnim ratovima, uključujući one u Afganistanu, ali bi ovaj put mogao oklijevati.

Kao većinski sunitska nacija, Pakistan ima značajnu šiitsku populaciju – više od 15 posto od ukupno 250 miliona stanovnika.

„Pakistan se već bavio sektaškim pitanjima, a otvorena podrška vojnoj akciji protiv [većinski šiitskog] Irana mogla bi izazvati ozbiljnu reakciju“, kazao je.