Kako je Iran iskoristio ‘raketnu varku’ da napadne duboko u Izrael

U jeku eskalacije vojnog sukoba između Izraela i Irana pojavile su se dosad neviđene iranske taktike u izvođenju napada dronovima i raketama na Izrael, što je dovelo do zbunjivanja izraelske protivzračne odbrane i promjene obrasca borbe između dvije strane.

Dvojica vojnih stručnjaka izjavila su za Al Jazeeru da ovaj sukob otvara ozbiljna pitanja o krajnjim ciljevima iranskog odgovora i o tome kako se to odražava na izraelsku unutrašnju scenu, pa čak i na regionalne ravnoteže moći.

Trenutni sukob specifičan je po tome što je najopsežniji do sada, kada je riječ o gađanju osjetljivih iranskih ciljeva, uključujući nuklearna postrojenja, raketne baze i likvidaciju vodećih ličnosti, što je rezultiralo stotinama mrtvih i ranjenih u Iranu.

Iran je odmah odgovorio lansiranjem balističkih raketa i dronova na izraelsku teritoriju, što je dovelo do pogibija, ranjavanja, značajne materijalne štete, djelomične paralize zračnog prostora, panike unutar izraelskog društva i poziva na direktnu američku i britansku intervenciju u znak podrške Izraelu.

Raketna varka

Vojni i strateški stručnjak Elias Hanna ističe da je Iran, u svom najnovijem odgovoru nazvanom „Istinsko obećanje 2“, primijenio taktiku kombinirane borbe, koristeći različite precizne sisteme naoružanja.

Opisujući ovu borbenu taktiku, Hanna objašnjava da Iran najprije namjerno lansira spore dronove radi izviđanja, zbunjivanja i iscrpljivanja izraelske protivzrčne odbrane. Nakon toga slijede valovi krstarećih i navođenih raketa, pa tek onda balističke rakete.

Dodao je da krstareće rakete imaju karakteristike koje otežavaju njihovo otkrivanje u ranoj fazi, dok su dronovi sposobni za manevriranje i izbjegavanje, iako ih protivzračna odbrana može otkriti. Što se tiče balističkih raketa, iako je njihova putanja relativno predvidljiva, predstavljaju veliku prijetnju zbog načina na koji se lansiraju, što im omogućuje da rasprše odbranu i postignu prodiranje, kaže Elias Hanna.

S druge strane, stručnjak za iranska vojna i odbrambena pitanja Husain Haqqani smatra da kombinirani napadi, koji objedinjuju upotrebu samoubilačkih dronova, krstarećih i balističkih raketa, daju Iranu složenu operativnu prednost. Oni ne samo da opterećuju izraelske odbrambene sisteme, već i prisiljavaju izraelske zračne snage na aktivno djelovanje i dodatno raspršivanje resursa, jer su borbeni avioni najbolji način za presretanje takvih prijetnji.

Haqqian je istaknuo da iranske raketne baze dobijaju više slobode za pokretanje novih valova napada dok su izraelske zračne snage angažirane. Ovaj iranski obrazac napada tada postaje sredstvo iscrpljivanja izraelskih presretačkih raketa, prisiljavajući Tel Aviv da se oslanja na podršku svojih saveznika.

Zračna kontrola

Obje strane nastoje ostvariti što veću kontrolu nad zračnim prostorom duboko unutar teritorije protivnika ili barem neutralizirati strategiju zračne nadmoći, što bi moglo predstavljati prijetnju i iranskim i izraelskim planovima.

Elias Hanna smatra da je dublji geopolitički cilj Izraela postići zračnu dominaciju tako što će onemogućiti iranske sisteme protivzračne odbrane i uništiti platforme za lansiranje raketa i skladišta raketa prije lansiranja. Naglasio je kako je to potaknulo Izrael da objavi da je gađao otprilike 30-40 posto iranskih lansirnih postrojenja, s obzirom na to da je gađanje lansirne platforme (ne rakete) najjeftinija i najučinkovitija meta u srednjoročnom periodu.

Što se tiče Irana, on se oslanja na ogromne zalihe raketa (koje Izrael procjenjuje na 3.000 komada, uključujući 2.000 balističkih) i računa na to da mu rasprostranjenost strateških ciljeva širom prostrane teritorije daje sposobnost da izdrži napade, bez obzira na poteškoće koje donosi sveobuhvatna protivzračna odbrana, prema analizi vojnog i strateškog stručnjaka.

Hanna taktičku upotrebu raketa dovodi u vezu sa širim strateškim ciljevima obje strane, objašnjavajući da izraelske ambicije ne obuhvataju samo ometanje iranskog nuklearnog projekta zasnovanog na američkim interesima, već i razaranje ključne infrastrukture i pretvaranje Irana u „propalu državu“, čime bi se stvorili uvjeti za promjenu režima i uspostavljanje nove regionalne ravnoteže.

Što se tiče Irana, Haqqian vjeruje da je iscrpljivanje izraelske protivzračne odbrane uvod u nametanje nove ravnoteže. Svaki iranski projektil koji uspije probiti izraelsku odbranu bit će direktan udarac na strateške ciljeve u Izraelu i dodatno potkopava povjerenje u političko i vojno rukovodstvo Izraela.

Panika i kraj sukoba

Složeni sukob između Izraela i Irana ostavlja duboke posljedice na domaćem frontu. Ishod borbi teško je predvidjeti u ovom trenutku, ali se trenutno može govoriti o fazi koja bi se mogla opisati kao „ratna magla“, što otežava donošenje konačnih zaključaka.

Međusobni napadi uzrokuju nagli porast osjećaja nesigurnosti među građanima u obje zemlje, pogotovo kada rakete padaju u gusto naseljena područja u kojima se nalaze i vojna i civilna infrastruktura, navodi Haqqian.

Napominje kako Izrael, iako optužuje Hamas da koristi civile kao žive štitove, postavlja svoje sisteme protivzračne odbrane u gusto naseljenim gradskim sredinama, čime zapravo ugrožava živote izraelskih civila.

Kako se intenzitet napada povećava, dva analitičara upozoravaju na opasnost preuranjenih zaključaka o promjeni u vojnoj ravnoteži moći, jer će konačni ishod ovisiti o ishodu rata i njegovim nepredvidivim posljedicama.

Također zaključuju da trenutni podaci s terena i političke okolnosti ukazuju na to da je rat – čak i da se sada zaustavi – već donio kvalitativnu promjenu u regionalnoj ravnoteži odvraćanja. Geografske odlike, veličina i udaljenost igraju dvostruku ulogu u ovom ratu: Izraelu olakšavaju odbranu zbog malog područja i koncentracije ciljeva, ali i čine svaki cilj ranjivim. Istovremeno, pružaju Iranu mogućnost manevriranja i skrivanja, ali otežavaju zaštitu cjelokupne teritorije.

Sukob raketa i dronova između Irana i Izraela otkriva dosad nezapamćen razvoj ofanzivnih i odbrambenih taktika na Bliskom istoku, te otvara novu etapu nadmetanja za zračnu dominaciju. Čini se da su obje strane svjesne toga da se rat neće brzo okončati, te da će domaći front u svakoj zemlji ostati najranjivija karika u ovom sukobu.