Kako će Rusija odgovoriti na rat Irana i Izraela

Nakon što je Izrael prošle sedmice pokrenuo ono što je opisao kao “preventivne” napade na iranske vojne i nuklearne ciljeve, stav Rusije činio se jasnim.

Ministarstvo vanjskih poslova u Moskvi osudilo je ono što je nazvalo “neizazvanim vojnim napadima na suverenu državu članicu UN-a”, misleći na Iran.

Kremlj, čije partnerstvo s Iranom datira dugi niz godina, pozivao je na diplomatsko rješenje krize.

Od početka neprijateljstava u petak više od 220 ljudi ubijeno je u izraelskim napadima na Iran, dok je 24 ubijeno u iranskim napadima.

Iran i Rusija dijelili su saveznika u bivšem sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu i intervenirali su u njegovo ime u sirijskom ratu sve do njegovog konačnog poraza krajem prošle godine. Iran je Rusiji isporučio kamikaze dronove Shahed, koji se koriste u ratu u Ukrajini, a prošle godine pojavile su se vijesti da je Rusija od Irana primila stotine balističkih raketa Fath-360, za koje se zna da su precizne na manjoj udaljenosti.

‘Iranci su očekivali više od Rusije’

„Naravno, Rusija bi trebala biti prijatelj s Iranom jer je u politici i životu sve vrlo jednostavno“, komentirao je ruski televizijski voditelj Sergej Mardan nakon što je eskalirala najnovija bliskoistočna kriza.

„Ako imate neprijatelja, a vaš neprijatelj ima partnere i saveznike, njegovi partneri i saveznici automatski su vaši neprijatelji.

„Nema iluzija o tome, i ne može ih biti. Budući da je Izrael ključni saveznik SAD-a; … naravno, zainteresirani smo za slabljenje Izraela i pomaganje njegovim protivnicima.“

Iako Rusija možda suosjeća s Iranom, obim njihovog odnosa ne treba preuveličavati, rekao je nezavisni stručnjak za Bliski Istok Ruslan Sulejmanov, koji živi u Bakuu.

Rusija sada pod licencom proizvodi vlastite dronove Shahed, tako da je malo vjerovatno da će njene vlastite borbene sposobnosti biti pogođene iransko-izraelskim sukobom, rekao je.

„Iranci su, pak, očekivali više od Rusije.“

„Očekivali su mnogo veću količinu aviona, vojske, svemirskih tehnologija, a da ne spominjemo nuklearno oružje“, rekao je Sulejmanov Al Jazeeri.

„Ali Rusija nije žurila s dijeljenjem jer je za Moskvu vrlo važno održati ravnotežu na Bliskom istoku i održavati odnose s Izraelom. A ako Rusija počne snabdijevati ​​oružjem Iran, niko ne isključuje činjenicu da to oružje može biti usmjereno na Izrael, a Kremlj to ne želi.“

Iako je ove godine između Moskve i Teherana potpisan sporazum o strateškom partnerstvu, Sulejmanov je napomenuo da to ne znači da je Rusija dužna stati u odbranu Irana.

Hod po tankoj žici

„Očito je da će Rusija, zajedno s Kinom, na bilo kojem glasanju Vijeća sigurnosti UN-a, stati na stranu Islamske Republike [Iran]“, rekao je.

„Međutim, ne bismo trebali očekivati ​​ništa više.“

Dok je zapadno orijentirana liberalna opozicija uglavnom podržavala Izrael, Rusija hoda po tankoj žici kako bi održala svoje veze s administracijom premijera Benjamina Netanyahua.

„Jednom majmunu oduzeta je granata.“

„Čekamo onu drugu“, napisao je na društvenim mrežama prognani ruski političar Dmitrij Gudkov, misleći na iransko i rusko vodstvo.

„Ima li Izrael (ili bilo koja druga zemlja) zakonsko pravo pokušati izbiti nuklearnu granatu iz ruku velikog majmuna koji se s njom igra pored njega? I onog koji stalno reži u vašem smjeru? Mislim da je odgovor očit.“

Ruski odnosi sa Izraelom su komplicirani.

Iako je nekadašnji Sovjetski Savez u početku podržavao stvaranje Države Izrael, ubrzo je stao iza arapskih nacija i podržao palestinski cilj.

Danas Rusija odbija staviti Hamas na crnu listu kao “terorističku organizaciju”, iako je njena podrška Palestini uravnotežena odnosom s Izraelom. Izrael je, u međuvremenu, zabrinut za sigurnost i opstanak ruske jevrejske zajednice.

Kada je riječ o Siriji, Rusija i Izrael dijelili su razumijevanje prema kojem je Moskva prešutno previdjela izraelske operacije usmjerene protiv njenog saveznika Hezbollaha, kojeg podržava Iran. Izrael je, sa svoje strane, izbjegavao antagoniziranje ili sankcioniranje Moskve i naoružavanje Ukrajine. Međutim, slom Al-Assadovog režima promijenio je tu računicu.

„Rusija i Izrael, uglavnom, polaze od različitih interesa u Siriji“, primijetio je Aleksej Malinin, osnivač Moskovskog centra za međunarodnu interakciju i saradnju te član Digoria Expert Cluba.

„Ako je Rusija imala za cilj sigurnost sirijskih građana, osiguranje stabilnosti legitimne vlasti, onda Izrael sebi postavlja cilj maksimalno se zaštititi od potencijalnih prijetnji iz Sirije, ne obraćajući pažnju na zakonitost i legitimnost takvih odluka. Stoga je Izrael mirno izašao izvan tampon-zone na Golanskoj visoravni i de facto okupirao teritoriju Sirije nakon pada režima Bashara al-Assada.“

„Za Rusiju je bilo stvarno važno imati kontakt sa Izraelom, boraveći u Siriji, jer bez interakcije s Tel Avivom bilo je vrlo teško izvoditi bilo kakve manevre na sirijskoj teritoriji“, dodao je Sulejmanov.

„Ali sada takva potreba jednostavno ne postoji. Rusiji nije potrebna nikakva bliska koordinacija [s Izraelom].“

Prilika za Putinovo pokazivanje diplomatske snage

Ipak, ruski predsjednik Vladimir Putin i Netanyahu u prošlosti su uživali u prijateljskim odnosima. Čak su i viđeni zajedno na baletnoj predstavi 2016. godine.

Neki analitičari vjeruju da izraelsko-iranska kriza pruža Putinu priliku da pokaže svoju diplomatsku snagu.

„Vladimir Putin je već ponudio posredovanje, a Rusija je objektivno jedna od platformi najotvorenijih za kompromis zbog konstruktivnih odnosa s objema zemljama“, izjavio je Malinin.

Međutim, rekao je Sulejmanov, utjecaj Kremlja na Bliski Istok je opao od promjene vlasti u Siriji te već ima pune ruke posla.

„Samoj Rusiji su potrebni posrednici u Ukrajini“, rekao je.

„Situacija na Bliskom istoku neće direktno utjecati na rat u Ukrajini. Ali je za Kremlj nesumnjivo korisno što je pažnja svjetske zajednice, počevši od Zapada, sada preusmjerena s Ukrajine. U tom kontekstu, Putin može preći na sljedeću ofanzivu u Ukrajini.“

Malinin je priznao da bi zapadna podrška Kijevu mogla kratkoročno pasti „u korist Izraela“.

„Ali, malo je vjerovatno da u ovom kontekstu možemo govoriti o nečem ozbiljnom i velikih razmjera.“