Izraelski napad na Iran: Strah od nuklearnog incidenta

Odluka izraelskog premijera Benjamina Netanyahua o pokretanju napada na iranska nuklearna postrojenja izazvala je zabrinutost među dijelovima globalne zajednice, regulatorima atomske energije i stručnjacima zbog rizika od nuklearne kontaminacije.

Rafael Grossi, čelnik UN-ovog nadzornog tijela za nuklearnu energiju (IAEA), upozorio je da postoji mogućnost i radiološke i hemijske kontaminacije iz oštećenog postrojenja Natanz, glavnog iranskog nuklearnog centra.

U međuvremenu, regionalni i globalni čelnici upozorili su da bi izraelski napadi, koji su počeli u petak, mogli dodatno destabilizirati regiju i povećati šanse za nuklearni sukob.

Kaja Kallas, šefica vanjske politike Evropske unije, dan nakon početka napada je izrazila „najdublju zabrinutost“ zbog eskalacije. EU se protivi iranskom posjedovanju nuklearnog oružja, ali vjeruje da je „diplomatija, a ne vojna akcija“ način da se to postigne, rekla je.

Netanyahu, koji godinama poziva na napade na iranske nuklearne lokacije, pokrenuo je neviđene napade dok su se vodili nuklearni pregovori između Washingtona i Teherana.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump rekao je da njegova zemlja nije bila uključena u napade, ali je obećao da neće dopustiti Teheranu da nabavi nuklearno oružje. Iran insistira da je njegov nuklearni program u civilne svrhe.

Ukazuju li izraelski napadi na rastući rizik od nuklearnog zračenja nakon što su se dva susjeda s nuklearnim oružjem – Indija i Pakistan – također sukobila u maju, a Rusija i Ukrajina se bore za kontrolu nad nuklearnom elektranom Zaporižja, najvećom u Evropi?

Što je naveo IAEA?

Obraćajući se hitnoj sjednici Upravnog odbora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) u Beču u ponedjeljak, Grossi je rekao da se nivo zračenja čini normalnim i izvan nuklearnog postrojenja u Natanzu i drugog postrojenja u Isfahanu koje je također bilo meta izraelskih napada.

Međutim, glavni direktor IAEA-e upozorio je da vojna eskalacija “povećava vjerovatnost radiološkog curenja”. Grossi je prethodno rekao Vijeću sigurnosti UN-a da je izraelski napad na Natanz uništio nadzemni dio postrojenja. Iako glavno podzemno postrojenje za centrifuge nije pogođeno, zbog napada je ostalo bez struje.

To je zauzvrat, upozorio je, moglo oštetiti podzemne centrifuge koje obogaćuju uran. Rotirajuće centrifuge sadrže plin koji se zove uranijev heksafluorid i upravo taj plin predstavlja najveći rizik od hemijske kontaminacije u Natanzu u ovom trenutku, rekao je Grossi. Plin se proizvodi kombiniranjem uranija i fluora te je vrlo hlapljiv i korozivan. Može opeći kožu i može biti smrtonosan ako se udahne. Nije jasno je li dio ovog plina iscurio iz centrifuga zbog gubitka snage.

„Usred ovih izazovnih i složenih okolnosti, ključno je da IAEA prima pravovremene i redovne tehničke informacije o postrojenjima i njihovim lokacijama“, rekao je Grossi. U nedostatku tih informacija, rekao je, IAEA „ne može tačno procijeniti radiološke uvjete i potencijalne utjecaje na stanovništvo i okoliš te ne može pružiti potrebnu pomoć.“

Jesu li nuklearni objekti već bili pogođeni?

Al Jazeera ne može pronaći pismeni dokaz o napadu na operativnu nuklearnu instalaciju, ali elektrane su često bile napadane dok su bile u izgradnji – uglavnom na Bliskom istoku.

Sedam dana nakon početka iransko-iračkog rata 1980. godine, iranska operacija Scorch Sword oštetila je nedovršeni irački nuklearni reaktor Osirak u prvom napadu na nuklearnu elektranu u svijetu.

Izrael je sljedeće godine izveo još jedan zračni napad, uništivši reaktor koji su izgradili Francuzi u operaciji Opera. Desetljeće kasnije, u operaciji Pustinjska oluja SAD je napao Nuklearni istraživački centar Tuwaitha, čiji je Osirak bio dio.

Irak je također napao nedovršeni iranski nuklearni reaktor u Bushehru tokom iransko-iračkog rata, oštetivši ga. Sovjetski Savez je konačno dovršio reaktor početkom 2000-ih, a pušten je u rad 2009. godine.

Izrael je nedavno otkrio da je 2007. bombardirao sirijski reaktor, očito neposredno prije nego što je postao operativan, vjerujući da je to dio plana režima predsjednika Bashara al-Assada za nabavu nuklearnog oružja. Operacija Izvan okvira ciljala je plutonijski reaktor koji je izgradila Sjeverna Koreja u Deir Az Zoru, uništivši ga.

Drugi reaktori su napadnuti iz političkih, a ne sigurnosnih razloga.

Španska baskijska separatistička grupa ETA bombardirala je nuklearnu elektranu u izgradnji u Lemoizu na sjevernoj obali Španije. ETA je detonirala bombe unutar postrojenja 1978. i 1979. godine, ubivši tri radnika. Dva puta je ubila glavnog inženjera projekta. Španija je na kraju napustila postrojenje 1983. godine nakon što je nuklearni program diktatora Francisca Franca otkazan.

Antinuklearni aktivisti prouzročili su štetu nedovršenim elektranama 1982. godine. U Francuskoj su ispalili pet raketnih granata u postrojenje Creys-Malville u blizini Lyona, stvorivši rupu u njegovom vanjskom betonskom zidu.

U decembru te godine, Afrički nacionalni kongres aktivirao je niz od četiri bombe u nuklearnoj elektrani Koeberg, koju je južnoafrička aparthejdska vlada gradila u blizini Cape Towna. Prvi od dva reaktora u postrojenju trebao je početi s radom tog mjeseca. Nije bilo povrijeđenih niti zračenja.

Je li bilo i drugih slučajeva kada je svijet bio blizu nuklearnog incidenta?

Dan Smith, voditelj Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira, rekao je za Al Jazeeru da je svijet rijetko bio u velikoj opasnosti od slučajne upotrebe nuklearnog oružja. Prije su rizici prvenstveno proizašli iz prijetnje pogrešnih procjena.

„Posljednji put kada su postojale otvorene informacije koje su pokazale da smo bili tako blizu katastrofe bio je incident s Petrovim u septembru 1983. godine – lažna uzbuna u sovjetskom sistemu ranog upozoravanja koju je inženjer odbio prijaviti“, rekao je Smith.

Stanislav Petrov, koji je radio u moskovskom komandnom centru za rano upozoravanje, primio je satelitsku informaciju da je američka balistička raketa lansirana na tadašnji SSSR, a zatim još četiri.

Bilo je to vrijeme velike napetosti između supersila jer se SAD protivio raspoređivanju ruskih raketa SS20 s više bojevih glava, a Moskva se protivila postavljanju nuklearnih raketa Pershing II u zapadnoj Evropi.

Petrov je možda spriječio nuklearni rat čekajući potkrepljujuće dokaze prije nego što je upozorio svoje nadređene. Nijedna raketa nije pogodila rusko tlo, a sovjetske satelitske informacije pokazale su se netačnima.

Nedavno, tokom četverodnevnog vojnog sukoba između Indije i Pakistana, Indija je ispalila svoje domaće rakete BrahMos na svog susjeda. Iako su u ovom slučaju rakete nosile konvencionalne bojeve glave, neki stručnjaci vjeruju da bi se mogle modificirati i za nošenje nuklearnih bojevih glava.

I kao što je Khurram Dastgir Khan, bivši pakistanski ministar odbrane, rekao za Al Jazeeru u maju: „Nakon što je raketa u zraku, ne možete znati koji teret nosi dok ne pogodi metu.“

Takvi scenariji povećavaju rizik od nuklearnog rata u slučajevima u kojima su obje strane, kao što je slučaj s Rusijom i NATO-om u Evropi, nuklearno naoružane, rekao je Smith.

Rekao je da ga više od bilo kojeg planiranog nuklearnog napada brine da će „neko negdje, u lancu komandovanja pod ekstremnim pritiskom vremena, s neprijateljstvom u atmosferi, s nasilnom retorikom u pozadini“, reagirati pogrešno.

„Neko nešto vidi i kaže: ‘To je to. Ovo je veliki napad. Ovo dolazi. To je 75 projektila i njihovih bojevih glava, baš kao što smo predvidjeli u našoj vježbi prije šest mjeseci, i moramo uništiti ostatak njihove snage kako ne bi mogli eskalirati.'“

Je li rusko-ukrajinski rat također povećao rizike?

Strah od nuklearne kontaminacije dogodio se na početku ruske invazije na Ukrajinu kada je 4. marta 2022. Rusija zauzela nuklearnu elektranu Zaporižja (ZNPP). ZNPP ima šest reaktora i nalazi se na lijevoj obali rijeke Dnjepar, koja čini dio linije fronta između ukrajinskih i ruskih snaga.

Ukrajina je objavila da je Rusija smjestila 500 vojnika s vojnom opremom, tenkovima i municijom u puškarnicu prvog reaktorskog bloka, ometajući pristup opremi za gašenje požara.

Ovaj ruski garnizon također je pucao na Nikopolj, s druge strane Dnjepra, očigledno kako bi izazvao odmazdu.

Tadašnji američki državni sekretar Antony Blinken rekao je 1. augusta 2022. godine Generalnoj skupštini UN-a: „Rusija sada koristi elektranu kao vojnu bazu za napad na Ukrajince, znajući da oni ne mogu i neće uzvratiti vatru jer bi mogli slučajno pogoditi nuklearni reaktor ili visoko radioaktivni otpad u skladištu. To dovodi pojam ljudskog štita na potpuno drugi i užasni nivo.“

Dva dana kasnije, ukrajinska državna agencija za nuklearnu energiju, Energoatom, izjavila je da su ruske snage ispalile rakete i granate na elektranu, oštetivši njezinu dušikovo-kisikovu stanicu. „Postoji rizik od curenja vodika i prskanja radioaktivnih tvari. Opasnost od požara je visoka“, naveo je Energoatom.

IAEA je na kraju intervenirala kako bi osigurala da se svih šest reaktora isključi i da neprijateljstva oko elektrane prestanu, ali elektrani je i dalje potrebno stalno snabdijevanje vodom i električnom energijom za hlađenje istrošenih gorivnih šipki i reaktora.