Svijet na rubu nove utrke u nuklearnom naoružanju

Svijet postaje sve nestabilniji, a vjerovatnoća da će se nuklearno oružje jednog dana upotrijebiti raste.

To je opći zaključak iz Godišnjaka Međunarodnog instituta za istraživanje mira iz Stockholma (SIPRI), objavljenog u ponedjeljak.

To je kompilacija nedavnih istraživanja SIPRI-ja o sukobima, transferu oružja i vojnim rashodima, ali poseban naglasak stavlja na ono što vidi kao zoru nove utrke u naoružanju među devet nuklearno naoružanih država – SAD-om, Rusijom, Ujedinjenim Kraljevstvom, Francuskom, Kinom, Indijom, Pakistanom, Sjevernom Korejom i Izraelom.

Iako se broj nuklearnih bojevih glava u svijetu smanjuje kako SAD i Rusija postupno demontiraju hiljadu povučenih bojevih glava, nove ulaze u zalihe i na kraju će ih nadmašiti u nedostatku ikakvih ugovora koji smanjuju ili ograničavaju zalihe, objavio je SIPRI.

Poboljšanja u snazi, isporuci i preciznosti također donose novu nuklearnu eru, navodi se.

„Nalazimo se u velikim promjenama, koje su počele neposredno prije pandemije“, rekao je za Al Jazeeru direktor SIPRI-ja Dan Smith.

„Nisu to samo mali dijelovi tu i tamo. Svi se kreću u tom smjeru modernizacije, uključujući novu nuklearnu državu Sjevernu Koreju i relativno nove Pakistan i Indiju, koji su postali nuklearno naoružani 90-ih.“

Kako se moderniziraju nuklearne sile?

Kina gradi 350 novih lansirnih silosa u svojim sjevernim pustinjama i planinama. U protekloj godini sastavila je sto novih bojevih glava kako bi dostigla 600 i vjerovatno će se nastaviti širiti tim tempom. Iako Kina ima politiku da niko prvi ne koristi bojeve glave, možda razvija sposobnost lansiranja za upozorenje – neku vrstu refleksnog protivudara.

Kina i Indija sada bi mogle postavljati bojeve glave na projektile tokom mirnodopskog vremena, mijenjajući dugogodišnju politiku držanja bojevih glava i projektila odvojenim.

Indija bi mogla razvijati projektile dugog dometa dok pojačava svoj fokus na Pakistan.

Procjenjuje se da je Sjeverna Koreja rafinirala dovoljno fisibilnog materijala za izgradnju 40 bombi uz 50 koje posjeduje, te navela da će uskoro lansirati taktičko nuklearno oružje.

Pakistan, također, gomila fisibilni materijal i njegov „arsenal nuklearnog oružja… [vjerojatno će] se nastaviti širiti tokom sljedeće decenije“, napisao je SIPRI.

Ujedinjeno Kraljevstvo povećava svoje zalihe sa 225 bojevih glava na 260 i gradi novu klasu podmornica Dreadnought, sposobnih za nuklearno oružje. Francuska, također, gradi podmornicu treće generacije i projektira krstareću raketu za lansiranje iz zraka, a oboje se može koristiti s nuklearnim oružjem.

Smatra se da Izrael može lansirati nuklearne projektile iz torpednih cijevi u svojim postojećim podmornicama, ali i vjeruje njegova najnovija podmornica Drakon ima vertikalni sistem za lansiranje.

Međutim, sve te države imaju samo deset posto svjetskog nuklearnog arsenala.

Preostalih 90 posto pripada Rusiji i SAD-u, s više od po 1.700 raspoređenih bojevih glava i 4.521 u skladištima zajedno.

Osim što je u procesu modernizacije svojih raketa, podmornica i bombardera sposobnih za nuklearno oružje, SAD je prošle godine dobio 200 „moderniziranih“ nuklearnih bojevih glava, najviše u jednoj godini od kraja hladnog rata.

Rusija, također, modernizira svoje zračne i pomorske sisteme te je možda postavila nuklearno oružje na teritoriji Bjelorusije. Prošle godine proširila je svoju nuklearnu doktrinu.

Prije je upotreba nuklearnog oružja bila odobrena kada je sam opstanak države ugrožen. Sada je odobrena kada postoji „kritična prijetnja“ ruskom suverenitetu ili teritorijalnom integritetu ili ako postoji „masovno lansiranje sredstava za napad iz zraka i svemira“ koje prelazi državnu granicu. Ta sredstva uključuju i bespilotne letjelice, koje Ukrajina često lansira u rojevima u Rusiju.

Ruska nova doktrina „mogla bi se protumačiti kao da je Rusija snizila prag za upotrebu svog nuklearnog oružja“, napisao je SIPRI.

„Mješoviti učinak ruskog konvencionalnog oružja u ratu protiv Ukrajine mogao bi ponovo potvrditi, a potencijalno čak i produbiti, oslanjanje Rusije na nuklearno oružje u njenoj strategiji nacionalne sigurnosti.“

Veće bombe u nestabilnijem svijetu

Ove se promjene događaju u kontekstu intenziviranja konvencionalnog oružanog sukoba u svijetu.

„Procijenjeni ukupni broj smrtnih slučajeva porastao je sa 188.000 u 2023. na 239.000 u 2024“, naveo je SIPRI, navodeći pet velikih sukoba – izraelski rat u Gazi, rusko-ukrajinski rat, građanske ratove u Mijanmaru i Sudanu te oružane sukobe u Etiopiji.

Svjetska vojna potrošnja porasla je za 37 posto u posljednjoj deceniji, a samo prošle godine za 9,4 posto, na 2,7 hiljada milijardi dolara, dodaje SIPRI.

Kombinacija većeg nuklearnog dometa, vatrene moći, preciznosti i preživljavanja te intenziviranja konvencionalnih sukoba hrani želju za širenjem nuklearnog oružja, rekla je Minna Alander, saradnica programa Transatlantske odbrane i sigurnosti u Centru za analizu evropske politike (CEPA).

„Situacija je pokrenula raspravu o nuklearnom oružju čak i u neočekivanim dijelovima Evrope: ideja ‘nordijske bombe’ postala je tema u Švedskoj, a bivši danski ministar vanjskih poslova Jeppe Kofod nedavno je nordijsku odbrambenu uniju s vlastitim nuklearnim oružjem opisao ne samo kao „san već i stratešku nužnost'“, rekla je.

„Ovo je vanredan i indikativan razvoj događaja, s obzirom na to da su Danska i Norveška imale ograničenja u vezi s nuklearnom prisutnošću NATO-a na svojim teritorijima, a Finska i Švedska imaju historiju zagovaranja neširenja nuklearnog oružja.“

Finska i Švedska potpisale su bilateralne vojne sporazume sa SAD-om, koji su stupili na snagu prošle godine, omogućujući SAD-u da na njihovom tlu postavi trupe i oružje, uključujući nuklearno oružje. Poljska je, također, signalizirala da je otvorena za američko nuklearno oružje.

Sada je američka sigurnosna garancija oslabljena, rekao je Smith, jer američki predsjednik Donald Trump uvjetuje NATO-ovu klauzulu o međusobnoj odbrani troškovima ostalih članova.

„Sada je vrlo nejasno kakav će biti odgovor, jer s jedne strane postoji prilično jasna linija da ‘SAD više nije pouzdan saveznik’. Dakle, to je nova stvarnost kada je riječ o sigurnosnim planerima i stratezima“, dodao je.

„Nakon što uvedete jedan uvjet, zamisliv je bilo koji broj daljnjih nakon kojih odvraćanje gubi kredibilitet.“

Francuski i britanski nezavisni odvraćajući mehanizmi proizašli su iz sumnje hoće li američki predsjednik „žrtvovati New York ili čak Akron, Ohio, za Berlin“, dodao je. Stav SAD-a, rekao je, opravdava francuski izbor potpune autonomije.

Od 193 članice UN-a u svijetu, 178 je ratificiralo Ugovor o sveobuhvatnoj zabrani nuklearnih testova (CTBT), navodi SIPRI. Prošle godine su četiri zemlje ratificirale Ugovor o zabrani nuklearnog oružja (TPNW), koji ima za cilj zabraniti sve nuklearno oružje, čime je ukupan broj porastao na 73. Još 25 zemalja potpisalo je TPNW, ali ga nisu ratificirale.

Ovi napori smanjenja i eliminacije proizlaze iz argumenta da niko ne može dobiti nuklearni rat, rekao je Smith.

„Osamdeset godina nakon početka nuklearne ere još nema apsolutno nikakvog smisla pokretati nuklearni rat ni pod kojim okolnostima“.

„Prilično sam siguran da bi Izrael upotrijebio nuklearno oružje ako bi postojala ozbiljna egzistencijalna prijetnja. Ali time se ništa ne bi postiglo. To ga ne bi spasilo. U najboljem slučaju, to bi bila osveta.“