Turizam raste, infrastruktura kasni: Crna Gora privlačna, ali nespremna

Kada turista, nakon mukotrpne potrage za avionskom konekcijom, stigne u Tivat, na jedan od dva crnogorska aerodroma i jedini na primorju, prvo sa čime se suoči mu je najčešće kolaps.

Gužve, zastoji, loši putevi i neuređeni prilazi samo su uvod u niz infrastrukturnih problema s kojima se suočava Crna Gora, iako bilježi rekordne brojke u turizmu koji čini gotovo 30 odsto BDP-a.

Sagovornici iz crnogorske privrede saglasni su u ocjeni – turistički razvoj postoji, ali ga ne prati adekvatna infrastruktura.

Marija Rakčević-Bećirović, direktorica prodaje najprofitabilnije hotelske grupe Montehos (koja upravlja hotelima Pearl Beach Resorta, Vile Oliva, Montenegrine, Monte Marea i Crnogorske kuće), upozorava da su turisti suočeni sa lošim putevima, dotrajalim kanalizacionim sistemima i čestim prekidima u snabdijevanju vodom i strujom – što direktno ugrožava sezonski profit i dugoročnu održivost.

„Zamislite zapadne ili istočne goste koji s nestrpljenjem čekaju svojih sedam do 10 dana odmora, sunca i mora, prvo se namuče da nađu aviokonekciju do Crne Gore (osim aranžmana preko tour operatora), pa zatim ukoliko slete na Aerodrom Tivat i idu do Budve, čekaju u višesatnoj koloni gdje ih naši taksisti dobro tarifiraju. Taman pomisle da je kraj agoniji i da mogu mirno ljetovati, a na plaži ih dočeka izlivanje kanalizacije i naravno prateće nestajanje struje i vode. Zar možemo to nazvati turizmom ili Crnu Goru dobrim domaćinom“, pita Rakčević-Bećirović.

Dodaje da bez ličnih kontakata i velikog napora, hotelijeri ne bi mogli ostvariti ni trećinu sadašnjih rezultata.

„Najalarmantniji su loša putna i avionska povezanost, te neadekvatna kanalizaciona mreža. Naši prvi susjedi nas doživljavaju kao destinaciju gdje je ‘normalno’ da tokom ljeta više puta nestane struja ili da voda ima slab pritisak“, ukazala je Rakčević-Bećirović.

Luksuz kroz gužvu i rupe

Ni luksuzni turizam nije pošteđen. Gostima koji dolaze u Porto Montenegro, prestižni kompleks u Tivtu, neizbježna je gužva i razrovana dionica Jaz – Tivat, usljed rekonstrukcije 16 kilometara puta na toj dionici.

Iz Porto Montenegra poručuju da su svjesni postojećih izazova, ali da ostaju optimisti.

„U Porto Montenegru uvjereni smo da će napori koje ulažu i javni i privatni akteri doprinijeti tome da se Crna Gora pozicionira ne kao destinacija masovnog turizma, već kao prefinjeno, održivo i luksuzno mjesto prepoznato širom svijeta.

Snažno zagovaramo kvalitet umjesto kvantiteta – ne samo unutar naše zajednice, već duž cijele obale – i vjerujemo da Crna Gora ima sve prirodne potencijale da kroz prave strateške investicije ostane globalno prepoznata luksuzna destinacija“, navode iz Porto Montenegra.

Ministarstvo: Projekti postoje, ali treba vremena

Iz Ministarstva saobraćaja tvrde da je prethodna godina bila izuzetno uspješna u oblasti putne infrastrukture. Navode da su po prvi put završena idejna rješenja za kompletnu mrežu autoputeva i brzih saobraćajnica, te da se trenutno radi na projektima u ukupnoj dužini od 85 kilometara.

„U ovoj godini planirano je pokretanje ili nastavak izgradnje i rekonstrukcije više od 300 kilometara državnih puteva. Među, njima se izdvajaju dva izuzetno važna projekta: dionica Mateševo – Andrijevica, autoputa Bar – Boljare i obilaznica oko Budve, koja ima poseban značaj za turističku ponudu Crne Gore jer će omogućiti izmještanje tranzitnog saobraćaja iz urbanog jezgra Budve, smanjenje gužvi, kraće vrijeme putovanja i povećanje bezbjednosti saobraćaja“, navode iz Ministarstva.

Međutim, priznaju i da postoji značajan vremenski i finansijski jaz između ideje i realizacije.

„Kapitalni infrastrukturni projekti pored značajnog vremena zahtijevaju i značajna finansijska ulaganja, pa samim tim ponekad tempo njihove realizacije ne može u potpunosti da isprati dinamiku razvoja pojedinih turističkih projekata“, poručuju iz Ministarstva.

‘Vrijeme za konkretna rješenja, a ne idejna rješenja’

Budimir Raičković, predsjednik Asocijacije menadžera Crne Gore (AMM), kazao je da nedostatak spremnih projekata i spora realizacija koče investicije.

„Vrijeme je za konkretna, a ne idejna rješenja. Crna Gora ne može zadržati rast turizma bez snažnog ulaganja u javnu infrastrukturu. Infrastruktura nije samo pitanje saobraćaja – ona je preduslov za ekonomski razvoj i privlačenje investitora. Potrebni su i autoputevi i brze ceste, ali i rješavanje komunalnih problema u turističkim zonama. Zaduživanje za kapitalne projekte treba posmatrati kao ulaganje u budućnost, a ne kao teret“, rekao je Raičković.

Michael Bader, predsjednik Odbora za turizam u Njemačko-crnogorskom poslovnom klubu i dugogodišnji stanovnik Bara, kaže da Crna Gora pravi ključnu grešku – promoviše se, a da osnovne uslove za prijem turista nije riješila.

“Albanija nam je pokazala kako se to radi: prvo se gradi infrastruktura – aerodromi, putevi – a tek onda ide marketing. Mi smo taj redoslijed potpuno obrnuli. Ne možemo reklamirati ono što ne postoji”, upozorava Bader, koji već 17 godina živi u Baru i aktivno promoviše Crnu Goru.

Upozorava da bez adekvatne infrastrukture nema ni ozbiljnog turizma, te posebno ističe da je važno da promocija zemlje u inostranstvu bude realna i utemeljena na činjenicama.

Loše na jugu, još gore na sjeveru

Iako Kolašin, crnogorska opština na sjeveru, doživljava snažan investicioni zamah, posebno kada je riječ o luksuznim turističkim projektima, razvoj javne infrastrukture ne prati taj tempo, upozoravaju iz kompanije Montenegro Luxury Hotels and Resorts, koja u ovoj opštini gradi, kako kažu, budući najveći hotel sa pet zvjezdica na sjeveru Crne Gore.

„Iskustvo koje imamo u realizaciji ovog turističkog projekta oslikava širu sliku izazova sa kojima se suočavaju svi ozbiljni investitori u Kolašinu – naročito kada je riječ o dinamici razvoja javne infrastrukture i administrativnim procedurama. Najveći izazovi sa kojima se suočavamo tiču se nedostatka odgovarajuće komunalne infrastrukture – prvenstveno saobraćajne, kanalizacione i vodovodne mreže“, kazala je Jelena Damjanović-Vidaković, predstavnica Montenegro Luxury Hotels and Resorts.

Najveći izazovi, kako ističe Damjanović-Vidaković, tiču se nedostatka osnovne komunalne infrastrukture – prvenstveno saobraćajne, kanalizacione i vodovodne mreže.

„Iako su u prethodnim godinama u Kolašinu pokrenuti brojni hotelski i rezidencijalni projekti, usljed investicionog zamaha podstaknutog programom ekonomskog državljanstva, postojeća infrastruktura nije adekvatno pratila ovaj rast. Posebno se to odnosi na urbano jezgro grada, gdje se gradi više hotela sa 4 i 5 zvjezdica. Njihovo buduće funkcionisanje, kao i sama završna faza izgradnje, direktno zavise od rješavanja pitanja vodosnabdijevanja, kanalizacije i kvalitetnih pristupnih saobraćajnica“, dodala je.

Posebno alarmantnim smatra stanje u kolašinskom naselju Breza, gdje su u toku radovi na izgradnji dva hotela sa pet zvjezdica, a koje još uvijek nema adekvatne vodovodne i kanalizacione mreže, niti pristupnih puteva.

Poboljšana dostupnost Kolašina

U kompaniji ipak pozdravljaju pozitivne pomake u dostupnosti Kolašina, naročito nakon izgradnje autoputa Bar – Boljare i otvaranja tunela Klisura na putu prema Beranama. Ovi infrastrukturni projekti, prema njihovim riječima, pokazali su koliko je dostupnost ključna za turistički i investicioni razvoj.

„Vjerujemo da bi prioritet države trebalo da bude brza i koordinisana nadogradnja infrastrukture u područjima sa visokim investicionim potencijalom. To podrazumijeva modernizaciju vodovodne i kanalizacione mreže, ulaganja u lokalne i regionalne puteve, razvoj energetske infrastrukture u skladu sa savremenim standardima, ali i efikasniju administraciju“, poručuje Damjanović-Vidaković.

Crna Gora, kako ističe, ima izuzetno povoljan imidž kao rastuća investiciona destinacija, ali upozorava da investicioni entuzijazam ne traje vječno.

„Investitori svoje odluke baziraju na jasnoći i transparentnosti procesa, predvidivosti poslovnog ambijenta, kao i brzini rješavanja ključnih infrastrukturnih i administrativnih pitanja“.

Turizam se, zaključuje Damjanović-Vidaković, ne gradi samo hotelima – već cijelim ekosistemom koji podrazumijeva kvalitetne saobraćajnice, stabilno vodosnabdijevanje, energetsku sigurnost i uređene javne prostore.