Nordijske zemlje – sila na koju treba računati

Specijalizirane sposobnosti nordijskih država dodatno poboljšavaju kolektivni napor – velike finske rezervne snage, napredna švedska namjenska industrija, stručnost Norveške te danske profesionalne vojne jedinice međusobno se nadopunjuju i pružaju snage koje poboljšavaju regionalnu spremnost na sve prijetnje koje dolaze iz Rusije, kaže u razgovoru za portal Al Jazeere Katarzyna Zysk.

Naša sagovornica, koja je profesorica međunarodnih odnosa i savremene historije na Norveškom institutu za odbrambene studije (IFS, dio Norveškog odbrambenog univerzitetskog koledža NDUC u Oslu), ukazuje kako će Moskva, u nastojanju nastavka svoje politike velike sile nastojati širiti svoj utjecaj svim sredstvima što dalje može – bilo da je riječ o prostoru bivšeg SSSR-a, Baltika ili Balkana.

Nakon doktorske disertacije o proširenju NATO-a 2006. godine, njeno istraživanje usmjereno je na međunarodnu sigurnost, odbranu i strateške studije, sa posebnim naglaskom na rusku vojnu doktrinu, strategiju, oružane snage, zatim sigurnosnu i odbrambenu politiku, nuklearnu strategiju, pomorsku strategiju, sigurnost na Arktiku, kao i umjetnu inteligenciju i nove tehnologije te odbrambene inovacije.

• Moskva je bila relativno tiha nakon ukrajinskih napada na zračne baze i Kerčki most. Je li to znak da Kremlj priprema zaista ozbiljan odgovor?

– Rusija ima ograničene resurse da učini nešto drugo osim onoga što već radi, što je samo više od istog: masovni zračni napadi prvenstveno dronovima, krstarećim i balističkim raketama protiv civilnog stanovništva u Ukrajini – upravo ono što smo vidjeli kao odgovor.

• Jesu li navedene akcije Kijeva znak da Ukrajina može pojačati napade širom Rusije i njenih okupiranih teritorija? Šta Ukrajina može sljedeće učiniti?

– Slažem se s tom procjenom. Prema ukrajinskim izvorima, ovaj napad (udari dronovima na ruske zračne baze op.a.) pripreman je 18 mjeseci i ostao je neotkriven. To sugerira da Ukrajina posjeduje opsežnu i efikasnu obavještajnu mrežu i unutar i izvan Rusije, kao i duboko razumijevanje svog protivnika, načina na koji razmišlja, djeluje, njegovih snaga i slabosti, te zna kako iskoristiti to znanje.

Ključno pitanje sada je: koje je druge oblike napada Ukrajina možda pripremala tokom tog vremena? Kijev dosljedno pokazuje domišljatost, prilagodljivost i sposobnost brzih inovacija – osobine kojima se Rusija muči parirati. Razumno je očekivati ​​da će doći do drugih napada jer Ukrajina igra dugu igru.

Do sada je Ukrajina usmjerila svoje napore na napade na kritičnu rusku infrastrukturu direktno povezanu sa ratnim akcijama, poput odbrambene industrije i infrastrukture, na proizvodnju energije koja je glavni izvor prihoda koji održava ratni stroj, te ciljane atentate na pojedince koji su igrali ključne uloge u agresiji protiv Ukrajine. Vjerovatno ćemo vidjeti dalje napade na ove vrste ciljeva u nadolazećim mjesecima.

• Nordijske države nedavno su sklopile (neku vrstu) odbrambenog pakta. Možemo li reći da su te države svjesne da susjedi mogu pomoći više i brže od NATO-a u slučaju ruskog napada?

– Nordijska odbrambena saradnja razvija se od ranih 2000-ih, ali joj je nedostajala sigurnosna garancija koju sada pruža Članak 5 NATO-a. Time je uklonjena prepreka dubljoj odbrambenoj integraciji, dodatno učvršćenoj prijetnjom koju predstavlja Rusija.

Vizija 2030, potpisana u aprilu 2024. na koju mislim da ciljate, služi kao strateški plan NORDEFCO-a (Nordic Defence Cooperation, Nordijska odbrambena saradnja op.a.) kojim se uspostavlja osam ključnih stupova za dalju integraciju – od logistike, prekograničnih vježbi i interoperabilnosti materijala do civilno-vojne spremnosti i društvene otpornosti.

Ova se integracija ipak odvija unutar NATO-a i nije osmišljena kao nezavisna sila i oblikuje kohezivnu regionalnu arhitekturu odvraćanja unutar NATO-a. Finska, koja predsjedava NORDEFCO-om 2025. godine, operacionalizira Viziju 2030 jačanjem vojne mobilnosti, zajedničke logistike, planiranja zračnog i kopnenog odgovora te podrške zemlje domaćina.

• Šta svaka država donosi ovim sporazumom, koje su snage i slabosti nordijske odbrane?

– Ovo je vrlo opsežno pitanje, teško je na njega iscrpno i kratko odgovoriti, ali dopustite mi da istaknem nekoliko ključnih tačaka:

• Švedska ima vrlo sposobnu odbrambenu industriju, proizvodeći napredne sisteme poput borbenih aviona JAS Gripen, podmornica i korveta. Njena geografija je strateški važna za praćenje i kontrolu pristupa Baltičkom moru, posebno kroz kontrolu nad Gotlandom (otok u Baltičkom moru), što NATO-u pruža ključnu poziciju u regionalnom odvraćanju i nadzoru. Međutim, Švedska održava relativno malu vojsku i još uvijek je u tranziciji od usmjerenosti na teritorijalnu odbranu prema punoj NATO interoperabilnosti nakon desetljeća smanjenih vojnih ulaganja.
• Finska nudi velike, dobro obučene regrutne i rezervne snage, uz snažnu javnu podršku nacionalnoj odbrani. Održava visoku spremnost, duboku stručnost u hibridnom ratovanju i iznimnu društvenu otpornost, oblikovanu sveobuhvatnim pristupom totalne odbrane. Njene snage su pretežno orijentirane na kopno, što ograničava ekspedicijske kapacitete. Ključni izazovi uključuju dugu i izloženu granicu s Rusijom, kao i logističke i infrastrukturne poteškoće na velikim udaljenostima na surovom terenu.
• Norveška zauzima strateški položaj na dalekom sjeveru i sjevernom Atlantiku, što je čini ključnom za NATO-ov arktički i sjevernoatlantski položaj. Ima veliko iskustvo u djelovanju s američkom i britanskom vojskom, izvrsne obavještajne sposobnosti na Arktiku i duboko stručno znanje o Rusiji (koje dijeli i s Finskom). Norveška vojska je mala, ali moderna, uključujući fregate, podmornice i borbene avione F-35. Međutim, uveliko se oslanja na saveznička pojačanja i ima ograničene vojne snage. Politički, predana je članica NATO-a i dobro integrirana u euroatlantsko sigurnosno planiranje.
• Danska doprinosi profesionalnim, rasporedivim snagama sa značajnim ekspedicijskim iskustvom (npr. u Afganistanu i Iraku). Posjeduje moderne pomorske sposobnosti, uključujući napredne fregate, te igra proaktivnu političku i vojnu ulogu unutar NATO-a. Historijski gledano, Danska je održavala relativno mali obrambeni budžet, iako se on povećava kao odgovor na rat u Ukrajini. Do nedavno, fokus je bio više na operacijama izvan područja djelovanja nego na teritorijalnoj odbrani, iako se to sada mijenja.
• Island ima ključnu geostratešku poziciju u sjevernom Atlantiku, posebno unutar jaza GIUK (Grenland-Island-Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije), što je ključno za NATO-ov pomorski nadzor i kontrolu. Domaćin je NATO-ovih misija zračnog nadzora i doprinosi regionalnoj situacijskoj svijesti. Međutim, Island nema stalnu vojsku i u potpunosti se oslanja na NATO i savezničke snage za svoju odbranu.

NORDEFCO ima koristi od geografske dubine i pokrivenosti koju regija pruža, od Arktika na sjeveru do Baltičkog mora na jugu, ključnog za nadzor, odvraćanje i operativnu fleksibilnost. Još jedna ključna snaga leži u visokom stupnju interoperabilnosti i zajedničkim vrijednostima među nordijskim državama, ukorijenjenim u snažnim demokratskim institucijama i tradicijama kolektivne odbrane.

Njihove specijalizirane sposobnosti dodatno poboljšavaju kolektivni napor: velike finske rezervne snage i nacionalna otpornost, napredna švedska odbrambena industrija, stručnost i prisutnost Norveške na Arktiku, te danske rasporedive, profesionalne vojne jedinice međusobno se nadopunjuju i pružaju nišne snage koje poboljšavaju regionalnu spremnost.

Nedavni ulazak Finske i Švedske u NATO zatvorio je sivu zonu u regiji, označavajući prekretnicu u nordijskoj saradnji, jer omogućuje dublju koordinaciju, strukturiranije operativno planiranje i jaču integraciju u širu komandnu strukturu NATO-a i moći će efikasnije trošiti novac. Kada im se kapaciteti uzmu zajedno, poput zračnih snaga (posebno F-35), sila su s kojom se treba računati.

No, NORDEFCO se također suočava sa strukturnim izazovima, uključujući ograničenog obima svojih oružanih snaga u usporedbi s potencijalnim protivnicima poput Rusije. Resursi se povećavaju, ali su i dalje relativno ograničeni; postoje razlike u strateškim prioritetima, percepciji prijetnji i nacionalnom planiranju odbrane, prioritetima nabave, veličinama budžeta i standardima spremnosti koje će se morati riješiti.

Isto tako, države će raditi na danas fragmentiranoj logistici i infrastrukturi kako bi olakšale prijevoz i brzo kretanje te zajedničke operacije preko granica. Ipak, nordijske države imaju jasne strateške prednosti radeći zajedno, čime se povećava regionalna sigurnost, odbrana i odvraćanje te su danas puno bolje pozicionirane da ostvare puni potencijal svoje saradnje.

• Po Vašem mišljenju, hoće li baltička i nordijska regija biti sljedeća ruska meta ili, recimo, Moldavija ili drugi dijelovi bivšeg SSSR-a?

– Rusija je bila jasna u vezi svojih ambicija ne samo u protekle tri godine, već i u posljednja dva desetljeća, a one se protežu daleko izvan Ukrajine. Ona teži i prestižu i statusu velike sile, zajedno s pripadajućim privilegijama. Najznačajnije je sposobnost utjecaja na svoje percipirane i samoproglašene sfere interesa u drugim državama i regijama.

Istovremeno, Rusija nastoji povećati svoju sigurnost širenjem, a obzirom na ruski svjetonazor, ova čaša se nikada ne može u potpunosti napuniti. To je zato što je najvažniji cilj svih velikih sila – gledano iz Moskve – težiti jačanju svog položaja, što dovodi do stalnog rivalstva među velikim silama. To je igra s nultim ishodom – dobitak za jednu silu neizbježno je gubitak za drugu. U takvom okviru, stajanje se smatra zaostajanjem.

Da bi očuvala ili ojačala svoj status, Rusija stoga mora kontinuirano napredovati; inače će suparničke sile iskoristiti svaku pauzu ili percipiranu slabost. Obzirom na ovu logiku, ruske ambicije vjerojatno neće stati na Ukrajini, vjerovatno će nastojati proširiti svoj utjecaj – i to ne samo u postsovjetskoj sferi, već i u drugim regijama koje Rusija definira kao strateške, poput Bliskog istoka ili Balkana.

Hoće li Rusija koristiti politička, ekonomska, diplomatska sredstva, korupciju ili vojne/paravojne metode i sredstva ovisit će o specifičnom kontekstu i raspoloživom prostoru za manevriranje.