Opasne posljedice iransko-izraelskog rata na regiju

Dr. Liqaa Maki, viši istraživač u Al Jazeerinom centru za studije, rekao je da rat između Irana i Izraela predstavlja opasnu prekretnicu u regiji, uz naznake širenja sukoba i direktne prijetnje životima ljudi i stabilnosti zemalja Bliskog istoka. Upozorio je da bi daljnja eskalacija mogla dovesti do uplitanja velikih međunarodnih aktera i izbijanja regionalne konfrontacije širokih razmjera.

Gostujući u specijalnom programu na Al Jazeeri, Maki je izjavio da je iranski odgovor bez presedana, koji je uključivao napad na izraelsku teritoriju desecima projektila, označio prelazak sukoba iz ograničenih operacija u ono što se čini kao početak stvarnog rata. Upozorio je da se neposredne posljedice ovog sukoba već osjećaju, o čemu svjedoče zatvaranje zračnog prostora pet zemalja i poremećaji u ekonomskim aktivnostima.

Iran je ranije saopćio da je izveo opsežan napad na izraelske ciljeve, potvrdivši da je lansirao stotine projektila, a neki od njih su po prvi put ispaljeni s podmornica. Mete su bile vojna uporišta i komandni centri, uključujući Ministarstvo odbrane u Tel Avivu. Izraelski Kanal 13 izvijestio je o neviđenom razaranju u gradu.

Maki je dodao da bi širenje opsega napada moglo obuhvatiti i druge gradove i prijestolnice u regiji, te da postoji mogućnost da se Sjedinjene Američke Države uključe u sukob, bez obzira na pokušaje da izbjegnu direktno angažiranje. Ako se to dogodi, američke baze i interesi u regiji mogli bi postati mete Irana i njegovih regionalnih saveznika.

Ističe da Arapski zaljev predstavlja ključnu naftnu arteriju za svijet te da bi zatvaranje Hormuškog moreuza – što se može očekivati ako se eskalacija nastavi – moglo ostaviti globalna tržišta bez gotovo 60 posto isporuka. Također, upozorava na mogućnost direktnih napada na naftna i energetska postrojenja, što bi moglo izazvati globalnu ekonomsku krizu.

Strateške implikacije

Maki nije zanemario ni dugoročne strateške implikacije rata, upozorivši da izraelski cilj više nije samo ograničavanje iranskih sposobnosti, već i pokušaj rušenja režima u Teheranu. Smatra da je ovaj pristup izuzetno opasan jer bi mogao otvoriti vrata za scenarije unutrašnjeg sukoba i potencijalnog kolapsa ako Izrael, uz zapadnu podršku, uspije u toj namjeri.

Istraživač se posebno osvrnuo na izjave izraelskog ministra vanjskih poslova Israela Katza, koji je rekao da je Teheran prešao „crvenu liniju“ gađajući civile. Maki smatra da te izjave predstavljaju jasan uvod u napade na iransku ekonomsku infrastrukturu, prvenstveno luke i lokacije za proizvodnju nafte, što nagovještava ozbiljno pogoršanje karaktera sukoba.

Govoreći o daljem razvoju ovog rata, Maki je istakao da sposobnost obje strane da izdrže i nastave eskalaciju otežava predviđanje skorog završetka sukoba. Smatra da bi operacije mogle trajati sve dok se ne izvrši odlučan međunarodni i regionalni pritisak na obje strane. Naglasio je da Iran nastoji postići stvaran i efikasan efekat odvraćanja, budući da samo lansiranje projektila nije dovoljno kada je u pitanju imidž pred vlastitim narodom i u svijetu.

Smatra da se sukob između Irana i Izraela ne može posmatrati isključivo kroz prizmu odgovora i odvraćanja, već je to borba za budućnost regionalne uloge. Izrael nastoji učvrstiti svoju prisutnost kao dominantna i nepokolebljiva sila. Uspije li ostvariti direktnu pobjedu nad Iranom, uz podršku Zapada, dobit će prevlast u regiji, što je veoma opasno, ocjenjuje Maki.

Smatra da bi neuspjeh u obuzdavanju ambicija Izraela u regiji, kao i njegove sposobnosti da koristi silu bez ograničenja, mogao izložiti druge zemlje u regiji sličnoj sudbini koja se želi Iranu. Upozorava da izraelski politički diskurs pojedine zemlje u regiji tretira kao entitete koje je moguće fragmentirati i ukloniti.

Istaknuo je da bi Teheran mogao biti prisiljen na privremeno povlačenje, posebno zbog pritisaka na sirijskoj i libanskoj sceni. Međutim, ovi uzastopni napadi natjerat će Iran da ponovno odgovori prije nego što dođe do zatišja, kako bi sačuvao svoj prestiž. Naglasio je da izjave Abbasa Araqchija, koji odbacuje pozive na suzdržanost, odražavaju odlučnost da se uzvrati snažno prije bilo kakve deeskalacije.

U jeku svih ovih dešavanja, Maki je skrenuo pažnju na saopćenje katarskog Amiri Divana o telefonskom razgovoru između katarskog emira, šeika Tamima bin Hamada Al Thanija i američkog predsjednika Donalda Trumpa, tokom kojeg su razgovarali o naporima za deeskalaciju. Rekao je da je ovaj diplomatski potez vrlo važan i da bi ga trebale pratiti slične inicijative čelnika drugih zemalja u regiji, posebno Saudijske Arabije, čiji se prijestolonasljednik, kako je kazao, proteklih dana sastao s američkim predsjednikom.

Regija to neće podnijeti

Dodao je da su države Zaljeva uvijek izražavale svoje protivljenje bilo kakvom ratu u regiji i o tome su obavijestile Washington još od početka eskalacije. Upozorio je da nastavak rata ne bi bio u interesu nijedne strane, jer regija nije spremna podnijeti veliki rat, posebno nakon posljedica agresije na Gazu, koja je izazvala bijes u arapskoj javnosti.

Istaknuo je da je Iran velika i ključna zemlja s izraženim nacionalnim i etničkim ponosom, te stvarnim kapacitetima za ulazak u sukob. Upozorio je da Iran neće oklijevati da ide do kraja u ovom ratu, ako procijeni da je to neophodno radi odvraćanja i očuvanja suverenog dostojanstva – kako pred vlastitim narodom tako i u međunarodnim okvirima.

Ove izjave dolaze u trenutku kada je Iran najavio „odlučan odgovor“ Izraelu, nakon niza napada na iranske objekte, u kojima su poginuli visokorangirani iranski komandanti i istaknuti nuklearni stručnjaci. Kao odgovor na to, Iran je ispalio stotine balističkih projektila, a neki od njih su oborili izraelski borbeni avion i pogodili osjetljive lokacije u Tel Avivu.

Dok Izrael nastavlja svoje zračne napade i bombardiranje meta duboko u Iranu, mediji otkrivaju da je zgrada izraelskog Ministarstva odbrane u kompleksu Kirya pretrpjela ozbiljnu štetu. Na cijeloj teritoriji Izraela i dalje je na snazi vanredno stanje, što dodatno komplicira regionalnu situaciju i prijeti izbijanjem sukoba širokih razmjera.

Međutim, prema Makijevoj procjeni, sposobnost uključenih aktera da utječu na dalji razvoj situacije djeluje ograničeno, osim ako ne bude potaknuta odlučnom političkom voljom Washingtona i njegovih saveznika. Naglašava da bi nastavak trenutnog stanja značio da smo pred novim poglavljem regionalnog sukoba, koji će biti opsežniji i opasniji od svega čemu je regija svjedočila u proteklim godinama.