Umjesto boljih uslova uvoz radnika: Stranci kao nova radnička klasa Crne Gore

Dok se sunce probija u pet sati ujutro i obasjava prijestonicu crnogorskog turizma, George Jude sprema se za još jednu smjenu u turističkom naselju u Budvi. U Crnu Goru je stigao prije godinu dana iz Indije, privučen boljom platom, boljim uslovima rada i kraćim radnim vremenom u odnosu na svoju domovinu.

„Najveća razlika između Crne Gore i Indije je plata. U Indiji su plate veoma niske, dok sam ovdje zadovoljan primanjima. U Crnoj Gori radno vrijeme je određeno – radim od sedam do 15, što je osam sati dnevno. U Indiji radno vrijeme često varira i uglavnom traje duže“, rekao je Jude.

Uspijeva da uštedi i redovno šalje novac porodici, iako su, kako tvrdi, transferi komplikovani zbog slabe povezanosti bankarskih sistema Crne Gore i Indije.

Iako bi posao higijeničara i sobara za prosječnog građanina Crne Gore možda bio prenaporan, Jude ga obavlja sa osmijehom.

„Od 7:30 do 9:00 uglavnom čistimo hodnike i spoljašnje površine. Nakon 9:00 počinjemo sa sobama za goste. Takođe, imamo i opšte prostorije koje treba da očistimo. Poslije 9:00 imamo mnogo posla i završavamo sa radom u 15:00“, kazao je Jude.

Zaposlen je u turističkom naselju Slovenska plaža, koje posluje u okviru Hotelske grupe (HG) „Budvanska rivijera“. Iz ove državne kompanije navode da su prinuđeni da angažuju radnike iz inostranstva – prije svega iz Indije i Uzbekistana.

„Naša kompanija teži angažovanju domaće radne snage. Međutim, kako je sistematizacijom radnih mjesta za sezonske poslove predviđeno dodatnih cca 600 radnika koje objektivno ne možemo popuniti radnom snagom iz Crne Gore, prinuđeni smo da svake sezone angažujemo radnu snagu iz inostranstva, odnosno van Crne Gore“, poručuju iz HG „Budvanska rivijera“.

Dodaju da su prvenstveno orijentisani na radnu snagu iz regiona (Srbija, Bosna i Hercegovina), ali da su u prethodne dvije godine proširili regrutaciju na tržišta Indije i Uzbekistana.

„Nakon pristupanja Hrvatske Evropskoj Uniji, značajan broj radne snage iz Crne Gore i regiona je pronašao radni angažman u Republici Hrvatskoj. Najveći problem mu je bio da se navikne na ljude, jezik i hranu, na šta se u međuvremenu navikao, Džud ističe da namjerava da ostane“, odgovoreno je iz HG Budvanska rivijera.

Umjesto poboljšanja uslova i plata – novi radnici

Iz Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) poručuju da država treba da se bavi uzrocima zbog kojih crnogorski radnici napuštaju zemlju, umjesto da nezadovoljstvo domaće radne snage „rješava“ zamjenom novim, stranim radnicima.

„Država koristi ‘lakši’ mehanizam, pa mi iz godine u godinu povećavano godišnju kvotu dozvola za rad stranaca u našoj državi i tako ‘rješavamo’ nedostatak radne snage. Tako smo za svega pet godina tu kvotu povećali sa 20.454, na 28.988 dozvola. To samo po sebi govori kojom progresivnom dinamikom raste potreba za nedostajućom radnom snagom u našoj državi“, ističu iz USSCG.

Iz Unije godinama upozoravaju poslodavce i Vladu na alarmantnu situaciju, predlažući mjere za zadržavanje domaće radne snage, posebno mladih.

„U tim našim brojnim obraćanjima predlagali smo konkretne mjere kako da se domaća radna snaga, pogotovo mladi ljudi, stimuliše da ostane na radu u našoj zemlji“, poručuju su iz USSCG.

„Stvaranje dostojanstvenih uslova rada – ravnoteža između privatnog i poslovnog života, te adekvatna stambena politika koja bi omogućila lakše rješavanje stambenog pitanja – važniji su faktori od visine zarade. Ukazivali smo da je za mnoge radnike stvaranje dostojanstvenih uslova rada koji podrazumijevaju usklađivanje privatnog i poslovnog života, te adekvatna stambena politika koja bi radnicima omogućila brži dolazak do stana, bitniji faktor za njihov ostanak od same visine zarade“, poručuju iz USSCG.

Međutim, njihovi prijedlozi nisu uvaženi, a strane radnike, iako često jeftinije, prate brojna pitanja – od kvaliteta rada do demografskog uticaja.

„Postoji razlika u zaradama i uslovima rada između domaćih i stranih radnika, zbog čega se poslodavci i odlučuju za strance. To utiče na obaranje cijene rada domaćih radnika i mora postati prioritet u rješavanju“, naglašavaju iz USSCG.

Prava stranih radnika bez kontrole

S druge strane, iz HG „Budvanska rivijera“ tvrde da im je angažovanje stranaca skuplje zbog troškova viza, radnih i boravišnih dozvola, te avionskih karata.

„Strani radnici imaju isti tretman kao i domaći – zarada je utvrđena prema radnom mjestu. Svi sezonski radnici imaju obezbijeđen smještaj i ishranu u personalnim restoranima“, navode iz kompanije.

Iz USSCG upozoravaju da Crna Gora još nema razvijene mehanizme kontrole poštovanja prava stranih radnika.

„Migracioni procesi radne snage kod nas su tek u početnoj fazi, a daleko smo od funkcionalnih mehanizama kontrole. Iskustva iz susjednih zemalja pokazuju da su strani radnici često izloženi izrabljivanju zbog nepoznavanja jezika i zakonodavstva“, upozoravaju iz USSCG.

Dok poslodavci traže radnike, sindikati upozoravaju na odlazak domaće radne snage, a iz Vlade stižu optimistične i pohvalne poruke. Premijer Milojko Spajić i Naida Nišić, ministarka rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, saopštili su ovih dana da je prvi put otkako se nezaposlenost zvanično mjeri, stopa registrovane nezaposlenosti u Crnoj Gori jednocifrena. Nisu se osvrnuli na višegodišnju zabrinutost poslodavaca zbog hroničnog nedostatka radne snage, niti na primjedbe sindikata da sezonski radnici zaslužuju veće plate i bolje uslove rada.