Kakvim nuklearnim arsenalom raspolažu Indija i Pakistan

„Nuklearna zima“, deseci miliona žrtava, milijarde u opasnosti od gladi… samo su neke od mogućih situacija od kojih strahuje svjetska javnost nakon razmjene vatre dvije nuklearne sile – Indije i Pakistana. Prva je postala nuklearna sila 1974, druga 24 godine kasnije. Nisu do sada koristile nuklearno oružje u sukobu, no imaju razoran nuklearni potencijal.

Prema podacima kojima raspolaže Center For Arms Control and Non-Proliferation, sa sjedištem u Washingtonu, Indija ima najmanje 164 nuklearne bojeve glave, ali i kapacitete za lansiranje na kopnu, moru i u zraku. Drži se politike nazvane „No First Use“, prema kojoj nuklearno oružje nikada ne koristi prva, ali posljednjih godina razmišlja da to promijeni.

Nasuprot njoj, Pakistan ima najmanje 170 bojevih glava, ne pridržava se pravila „No First Use Policy“, ali nuklearne bojeve glave drži odvojeno od projektila i namjerava koristiti samo jednu ako bude trebalo, prenosi portal Net.

Drugi izvori, kao što je stranica World Population Review, navode kako je Indija do prošle godine imala 172, a Pakistan 170 nuklearnih bojevih glava. No, procjenjuje se da će broj nuklearnih bojevih glava u obje zemlje vrlo brzo porasti na 200 ili 250.

Center For Arms Control and Non-Proliferation procjenjuje da bi i mala nuklearna razmjena vatre između Indije i Pakistana mogla ubiti najmanje 20 miliona ljudi u sedam dana. Ako bi izazvali „nuklearnu zimu“, gotovo dvije milijarde ljudi u zemljama u razvoju bilo bi u opasnosti od smrti od gladi.

Različiti oblici nuklearne trijade

Otkako su postane nezavisne od Velike Britanije 1947. godine, Indija i Pakistan vode utrku u naoružavanju, koja je dovela do zanemarivanja razvoja mnogih vitalnih sektora države i društva. Utrka je počela konvencionalnim oružjem, a završila razvojem oružja za masovno uništenje, pa tako obje zemlje, osim nuklearnog oružja, posjeduju i interkontinentalne balističke projektile.

Balistički projektili mogu nositi nuklearne bojeve glave, poput indijskog interkontinentalnog balističkog projektila Agni, koji ima domet 5.000 kilometara. Nasuprot tome, Pakistan posjeduje projektile Shaheen, čiji je domet između 2.500 i 3.000 kilometara.

Indija i Pakistan, također, posjeduju različite oblike nuklearne trijade, što je pojam koji se odnosi na načine lansiranja nuklearnog oružja iz strateškog nuklearnog arsenala, a koji obuhvata tri glavne vrste naoružanja: strateški bombarderi (avioni), balističke rakete lansirane s kopna i balističke rakete lansirane s podmornica.

Ko ima brojčanu nadmoć?

Pakistan smatra da je nužno već u ranoj fazi pokazati spremnost na upotrebu nuklearnog oružja kako bi odvratio indijske vojne avanture prije nego što se dogode, a ne nakon što postanu stvarnost.

Iako detaljna analiza brojki o količini naoružanja te zračnim i kopnenim kapacitetima obje strane ne odražava nužno razmjere odbrambene potrošnje u dvije zemlje, podaci pokazuju relativnu brojčanu nadmoć Pakistana. Međutim, to može biti na račun tehničke osposobljenosti i tehnološke superiornosti, koja uglavnom ide u prilog Indije.

Kada je o pomorskim snagama riječ, nema sumnje da indijska mornarica nadmašuje pakistansku po količini i kvaliteti. Dovoljno je reći da Indija posjeduje dva nosača aviona, od kojih je jedan domaće proizvodnje, dok Pakistan ne posjeduje nijedan.