Kakav je stav Kine prema sukobu Indije i Pakistana

Kašmir, regija koja je podijeljena između Indije (55 posto), Pakistana (30 posto) i Kine (15 posto kroz Aksai China i dolinu Shaksgam), predstavljao je žarište sukoba kroz historiju. Situacija se dodatno zakomplicirala nakon što je Indija 2019. godine ukinula njegov autonomni status.

Napetosti su se značajno pojačale nakon oružanog napada u dijelu Kašmira pod indijskom upravom 22. aprila 2025. godine, u kojem je ubijeno 26 ljudi, što je dovelo do eskalirajućih poteza između dvije zemlje. [Na kraju, Indija je ispalila baraž raketa na Pakistan, dok raste strah od rata.]

U jeku tih napetosti, Kina se našla u kompliciranom položaju kao regionalna sila koja nastoji balansirati između svoje podrške Pakistanu i upravljanja napetim odnosima s Indijom.

Neutralna istraga

Kina je izrazila zabrinutost zbog eskalacije između Indije i Pakistana, pozivajući na suzdržanost i dijalog kako bi se nesuglasice riješile kroz direktne konsultacije i izbjegla vojna eskalacija.

Peking je također pozvao na nepristranu istragu i zaustavljanje međusobnih optužbi, pogotovo ako se uzmu u obzir strahovi da bi bilo kakav sukob između dvije susjedne nuklearne sile mogao ugroziti regionalnu stabilnost, naglašavajući istovremeno da Kina dijeli granicu s obje zemlje.

Prema mišljenju posmatrača, kineski strateški interesi ukazuju na to da Kina implicitno naginje podršci Pakistanu. Prema Ministarstvu vanjskih poslova Kine, šef kineske diplomatije Wang Yi je, tokom telefonskog razgovora sa svojim pakistanskim kolegom Ishaqom Darom, rekao: „Kao pouzdani prijatelj i strateški partner Pakistana u svim okolnostima, Kina u potpunosti razumije legitimne sigurnosne zabrinutosti Pakistana i podržava ga u zaštiti njegovog suvereniteta i sigurnosnih interesa.“

Lin Minwang, zamjenik direktora Centra za južnoazijske studije na Univerzitetu Fudan, smatra da se izjave kineskog ministra vanjskih poslova mogu protumačiti kao „upozorenje indijskoj strani“, budući da Kina nastoji spriječiti indijsku dominaciju nad Pakistanom i ne vidi Islamabad samo kao sredstvo za protutežu utjecaju New Delhija, već vodi nezavisnu stratešku politiku s ciljem zaštite svojih interesa u regiji.

Međutim, prema dopisnici Al Jazeere Shaymi Jo Yi Yi, Peking nastoji zadržati ravnotežu između dvije strane, održavajući bliske strateške veze s Islamabadom, dok istovremeno shvata da bi nastavak napetosti s New Delhijem mogao otvoriti složene frontove na njegovoj istočnoj granici, pogotovo ako se uzme u obzir historijski granični spor koji zahvata više od 3.500 kilometara.

Strateški savez s Pakistanom

Kinu i Pakistan povezuje snažno strateško partnerstvo, što se posebno vidi kroz Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC), vitalni dio inicijative „Pojas i put“. Ovaj koridor prolazi kroz osjetljiva područja poput pakistanskog Kašmira, zbog čega je stabilnost Pakistana kineski prioritet.

Kina snabdijeva Pakistan s otprilike 80 posto oružja (2020-2024), uključujući podmornice i borbene avione, čime jača njegove vojne kapacitete u odnosu na Indiju.

Kina također pruža podršku Pakistanu na međunarodnoj sceni, što se moglo primijetiti na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a 2019. godine, koju je Kina sazvala kako bi se raspravljalo o situaciji u Kašmiru.

Ovakav stav može se objasniti činjenicom da Kina vidi Indiju kao glavnog regionalnog suparnika, posebno s eskalacijom graničnih napetosti između dvije strane (poput sukoba u Ladakhu 2020.) te da podrška Pakistanu, makar prešutna, pomaže Kini da obuzda utjecaj Indije u Južnoj Aziji.

Pozadina napetosti između Kine i Indije

Zategnuti odnosi između Kine i Indije predstavljaju ključni okvir za stav Pekinga prema krizi u Kašmiru i kontinuiranom sukobu između Pakistana i Indije. Ti odnosi su oblikovani historijskim, graničnim i geopolitičkim faktorima, među kojima su:

• Granični sporovi

Spor između dvije zemlje proteže se duž Linije stvarne kontrole (LAC) duge 3.488 kilometara, koja nikada nije službeno demarkirana. Užarene tačke uključuju Aksai Chin (pod kontrolom Kine, na koji Indija polaže pravo) i Arunachal Pradesh (pod kontrolom Indije, na koji polaže pravo Kina kao na dio Tibeta).

Kinesko-indijski rat iz 1962. godine doveo je do kineske kontrole nad Aksai Chinom, posijavši sjeme trajne napetosti između dvije zemlje.

• Geopolitičko rivalstvo

Kina vidi Indiju kao rastućeg regionalnog suparnika, pogotovo ako se uzmu u obzir ambicije New Delhija za stalnim članstvom u Vijeću sigurnosti UN-a i njegovu ulogu u savezima poput Kvadrilateralnog sigurnosnog dijaloga (QUAD), koji uključuje Sjedinjene Američke Države, Japan i Australiju.

Kina smatra da Sjedinjene Američke Države nastoje iskoristiti savez QUAD protiv nje, dok istovremeno nastoji ojačati svoj utjecaj kroz inicijativu Pojas i put i Šangajsku organizaciju za saradnju.

• Ekonomske nesuglasice

Bez obzira na snažne trgovinske veze (obim bilateralne trgovine iznosio je 135 milijardi dolara u 2024. godini), Indija trpi veliki trgovinski deficit s Kinom, procijenjen na približno 85 milijardi dolara.

Kineska ulaganja u osjetljive sektore poput tehnologije izazvala su sigurnosne zabrinutosti u Indiji, što je potaknulo New Delhi da zabrani kineske aplikacije poput TikToka nakon sukoba u dolini Galwan.

„Od svog osnivanja 1949. godine, Kina je pokazivala neprijateljski stav i osjećala nelagodu zbog globalnog položaja i razvoja Indije“, smatra bivši indijski ambasador Yogesh Gupta.

Zbližavanje SAD-a i Indije

Odnosi SAD-a i Indije značajno su ojačali u posljednje dvije decenije, potaknuti zajedničkim interesima u suzbijanju uspona Kine. Ovo zbližavanje moglo bi direktno utjecati na stav Kine prema krizi u Kašmiru 2025. godine.

Sjedinjene Američke Države podržavaju Indiju kao dio svoje strategije za obuzdavanje Kine u indo-pacifičkoj regiji. Sporazumi poput Sporazuma o logističkoj razmjeni (LEMOA) i Sporazuma o kompatibilnosti i sigurnosti komunikacija (COMCASA) odražavaju dubinu tih odnosa, od razmjene obavještajnih podataka do zajedničkih vojnih vježbi.

Kroz savez QUAD, Sjedinjene Američke Države nastoje ojačati ulogu Indije kao pomorske protuteže Kini u Indijskom okeanu, što izaziva zabrinutost Pekinga zbog potencijalnog regionalnog okruživanja.

Nakon napada u Pahalgamu, Sjedinjene Američke Države izrazile su solidarnost s Indijom, pozivajući da se „teroristički akteri pozovu na odgovornost“, čime se implicitno aludiralo na Pakistan.

Američki državni sekretar Marco Rubio pozvao je Islamabad na saradnju u istrazi napada, potvrdivši podršku SAD-a Indiji u njenoj borbi protiv terorizma.

SAD neće vršiti pritisak na Indiju

Što se tiče američkog stava, Christine Fair, profesorica sigurnosnih studija na Univerzitetu Georgetown, kaže da Sjedinjene Američke Države neće vršiti pritisak na Indiju […] smatrajući da Indija ima slobodu u određivanju svog pravca djelovanja.

Očekuje se da će Sjedinjene Američke Države pružiti obavještajnu i vojnu podršku Indiji u slučaju eskalacije sukoba, uključujući isporuku sistema protivzračne odbrane i dostavljanje informacija o kretanju pakistanskih trupa. Ova podrška jača odlučnost New Delhija da zauzme čvršće stavove protiv Pakistana, što umanjuje efikasnost kineskih poziva na smirivanje situacije.

Kineski analitičari vjeruju da SAD koristi krizu u Kašmiru kako bi pojačao svoje prisustvo u Južnoj Aziji, čime stavlja Kinu u defanzivan položaj.

S druge strane, zbližavanje SAD-a i Indije potiče Kinu da pojača svoju podršku Pakistanu, bilo kroz vojnu pomoći (poput aviona J-10) ili diplomatsku podršku u Ujedinjenim narodima radi uspostavljanje ravnoteže naspram američkog utjecaja.

Sigurnosni analitičar Asfandyar Mir smatra da se Indija i Pakistan „kreću prema ozbiljnom sukobu, koji će vjerovatno biti žešći od krize iz 2019. godine“.

Mir je rekao da je indijski proces donošenja odluka u vezi s trenutnom krizom dodatno zakompliciran potrebom da vodstvo „uzme u obzir Kinu“, napominjući da je dugogodišnja granična konfrontacija iscrpila vojne resurse Indije i stvorila paralelnu prijetnju onoj koja dolazi iz Pakistana.

Dodao je da su kinesko-pakistanski odnosi „još uvijek snažni i da će Kina vjerovatno pružiti pomoć koja je Pakistanu potrebna za nastavak borbe s Indijom“.

Indijski diplomata, ambasador Yogesh Gupta, tvrdi da Kina snabdijeva Pakistan nuklearnom tehnologijom, teškim naoružanjem, naprednim ratnim brodovima i borbenim avionima kako bi ojačala svoju odbranu protiv Indije.

„Nismo iznenađeni kineskom odlukom da sada opskrbi Pakistan s još oružja, u nadi da će pakistansko-indijski rat oslabiti Indiju“, dodao je.

Motivi za kineski stav

• Suprotstavljanje američkom utjecaju

Kina svoju podršku Pakistanu smatra sredstvom za suprotstavljanje američko-indijskom savezu. Ekonomski koridor između ove dvije zemlje, koji Kini omogućuje pristup Arapskom moru, predstavlja strateški alat za smanjenje njene zavisnosti o Malajskom moreuzu, koji je pod američkim utjecajem.

• Zaštita ekonomskih interesa

Vojna eskalacija u Kašmiru predstavlja direktnu prijetnju kineskim ulaganjima u Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC), čija je vrijednost 46 milijardi dolara. S obzirom na to da dijelovi ovog koridora prolaze kroz pakistanski Kašmir, stabilnost regije je od suštinskog značaja za Peking.

Osim toga, širenje sukoba moglo bi poremetiti kinesku trgovinu s Indijom, koja predstavlja ključno tržište za kineski izvoz. Zbog toga Kina nastoji izbjeći rat velikih razmjera koji bi mogao dovesti do zapadnih sankcija ili ometanja njenih regionalnih projekata.

• Očuvanje regionalne stabilnosti

Liu Zongyi, direktor Centra za južnoazijske studije, očekuje da će Peking nastojati promovirati mirovne pregovore između Indije i Pakistana u svjetlu stalnih napetosti, sa ciljem osiguravanja stabilnog i mirnog regionalnog okruženja koje stvara povoljne uvijete za održivi ekonomski i društveni razvoj.

Liu dodaje da Peking neće tolerirati nikakve prijetnje svojim stranim interesima, pogotovo one koje su usmjerene protiv njegovih projekata i građana u Pakistanu.

Skrenuo je pažnju na naoružane grupe, poput Oslobodilačke vojske Baludžistana i pakistanskih talibana, koje navodno uživaju indijsku podršku, iako nema uvjerljivih dokaza koji bi to potvrdili. Ove grupe su već izvodile napade na kineske projekte i državljane, što je, prema njegovim riječima, dodatno pojačalo osjetljivost Kine na situaciju u Pakistanu.

Ipak, kineska podrška Pakistanu mogla bi se u Indiji protumačiti kao provokacija, što povećava rizik od pograničnih sukoba.

• Jačanje diplomatske uloge

Kina se predstavlja kao odgovorna globalna sila kroz pozive na dijalog, ali američka podrška Indiji ograničava učinkovitost te uloge, budući da Indija vidi Kinu kao dio problema zbog njenog saveza s Pakistanom.

Prema listu South China Morning Post, „mala je vjerovatnoća da bi New Delhi ili Washington podržali veći angažman Pekinga, dok bi američka strana mogla prikazati Kinu i Pakistan kao bliske saveznike, čime bi se ograničila potencijalna diplomatska uloga Kine“.

Implikacije kineskog stava

Prema mišljenju pojedinih analitičara, američka podrška Indiji i savez Kine i Pakistana produbljuju regionalnu polarizaciju i doprinose daljnjem zbližavanju i saradnji između Indije i SAD-a protiv Kine i Pakistana.

Ako američka podrška nastavi ohrabrivati Indiju na poduzimanje oštrih mjera, Kina bi mogla pojačati svoje vojno prisustvo na granici ili pružiti direktnu podršku Pakistanu, što bi dovelo do povećavanja rizika od vojne eskalacije u regiji. To bi moglo potaknuti Peking da se osloni na druge aktere, poput Rusije ili Ujedinjenih naroda, radi smanjenja napetosti.

Orang Wang, kineski novinar i analitičar, kaže da je „Kina nedavno poduzela korake kako bi resetirala svoje odnose s Indijom nakon godina pograničnih napetosti u Himalajima, obustave direktnih letova i uvođenja međusobnih viznih ograničenja, a sve to u kontekstu rastućeg geopolitičkog pritiska administracije Donalda Trumpa“.

Na pitanje o mogućoj ulozi Kine kao posrednika, Wang dodaje: „Kina je već decenijama pouzdan prijatelj Pakistana, kao i partner u svim okolnostima od 2015. godine, što otvara pitanja hoće li Peking nastojati pomiriti ove dvije zemlje ili intervenirati kao posrednik u trenutnoj krizi.“

Lin Minwang smatra da će „kineska uloga vjerovatno biti ograničena u trenutnim napetostima između dvije zemlje“, te isključuje mogućnost da Indija prihvati kinesko posredovanje. Napominje da bi „kineska uloga posrednika zahtijevala pristanak i Indije i Pakistana, ali je mala vjerovatnoća da će New Delhi prihvatiti kineske napore u objašnjavanju stava Islamabada“.