Indija-Pakistan: Brojne države nude posredovanje u smirivanju sukoba i pozivaju na mir

Indija je izvela napade na ono što je opisala kao “terorističku infrastrukturu” u Pakistanu i pakistanskom Kašmiru kao odgovor na prošlomjesečni smrtonosni napad u indijskom Kašmiru, dodatno pojačavajući napetosti između dva nuklearno naoružana susjeda.

Pakistan je u srijedu izjavio da je u indijskim napadima ubijeno najmanje 26 ljudi, a 46 ih je povrijeđeno. U odmazdi pakistanskih snaga u indijskom Kašmiru ubijeno je najmanje 10 ljudi.

Islamabad je izjavio da su civili bili meta indijskih napada, dok je indijsko ministarstvo odbrane izjavilo da njegove snage gađaju baze samo u mjestima s kojih se napadi na Indiju “planiraju i usmjeravaju”.

Indija je okrivila Pakistan za napad 22. aprila u Pahalgamu, Kašmiru pod indijskom upravom, u kojem je ubijeno 26 ljudi. Islamabad je negirao da je igrao bilo kakvu ulogu i pozvao na “neutralnu” istragu o najgorem napadu na turiste u Kašmiru u posljednjih četvrt stoljeća, a taj poziv je Indija odbacila.

Indija tvrdi da je Pakistan pružio utočište naoružanim grupama koje su izvele smrtonosne napade, uključujući napad u Mumbaiju 2008. i napad u Pulwami 2019. U ta dva napada zajedno je ubijeno više od 200 ljudi, uključujući pripadnike sigurnosnih snaga.

Usred rastućih napetosti, međunarodni čelnici pozvali su na suzdržanost nakon najvećeg napada New Delhija na Pakistan i teritorij koji kontrolira u posljednjim desetljećima.

Islamabad je dugo pozdravljao posredovanje ili međunarodno učešće u rješavanju višedesetljetnog sukoba oko Kašmira, koji je u centru njihovog šireg spora, ali New Delhi je pokušao izbjeći internacionalizaciju sukoba. I Indija i Pakistan polažu pravo na Kašmir, ali svaki kontrolira njegov dio, dok Kina također upravlja dijelom sjevernog Kašmira.

Evo šta trebate znati o međunarodnim naporima za smirivanje napetosti između zemalja s nuklearnim oružjem.

Šta su zemlje do sada rekle o eskalaciji?

Dok reakcije međunarodne zajednice i dalje pristižu, postoji ogroman konsenzus da obje zemlje trebaju pokazati maksimalnu suzdržanost.

Sjedinjene Američke Države: Državni sekretar Marco Rubio razgovarao je u srijedu sa savjetnicima za nacionalnu sigurnost Indije i Pakistana, pozivajući dvije strane da “drže otvorene komunikacijske linije i izbjegnu eskalaciju”, saopćio je američki State Department. Rubio je rekao da će nastaviti sarađivati ​​s objema stranama, da pomno prati situaciju između susjeda i nada se “mirnom rješenju”.

Ujedinjeno Kraljevstvo: I Ujedinjeno Kraljevstvo ponudilo je diplomatsku ulogu u sukobu između Indije i Pakistana. „Spremni smo podržati obje zemlje“, rekao je britanski ministar trgovine Jonathan Reynolds za BBC Radio.

„Obje zemlje imaju ogroman interes za regionalnu stabilnost, dijalog, deeskalaciju i sve što možemo učiniti kako bismo to podržali, mi smo ovdje i spremni smo učiniti.“

Sukob datira iz podjele Indijskog potkontinenta na Indiju i Pakistan 1947. godine od strane britanskih kolonijalnih vladara.

Kina: Peking je indijski napad nazvao „žalosnim“ i pozvao obje strane na suzdržanost. „One su i susjedi Kine. Kina se protivi svim oblicima terorizma“, saopćilo je kinesko ministarstvo vanjskih poslova.

Francuska: Ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barrot rekao je da je, iako je želja Indije da se „zaštiti od pošasti terorizma“ razumljiva, pozvao obje zemlje da izbjegnu eskalaciju i zaštite civile.

Ujedinjeni narodi: Generalni sekretar Antonio Guterres rekao je da međunarodna zajednica ne može „priuštiti vojni sukob“ između zemalja s nuklearnim oružjem.

Ko je ponudio posredovanje?

Prije dugo očekivanog indijskog napada, brojne zemlje izjavile su da bi bile spremne uključiti se kako bi pomogle u deeskalaciji krize koja traje.

Kina: Nakon što je Pakistan predložio da bi Kina mogla igrati ulogu u međunarodnoj istrazi napada u Pahalgamu, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Guo Jiakun pozdravio je „poštene i pravedne istrage u ranoj fazi“. Pozvao je na „dijalog i konsultacije kako bi se održao regionalni mir i stabilnost“.

Rusija: Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je svom pakistanskom kolegi Ishaqu Daru da je Moskva spremna „djelovati za političko rješenje situacije“, u slučaju da postoji obostrana spremnost Islamabada i New Delhija, navodi se u izjavi njegovog ministarstva. Lavrov je razgovarao s Darom 4. maja, dva dana nakon razgovora s indijskim ministrom vanjskih poslova S. Jaishankarom.

Malezija: Malezijski premijer Anwar Ibrahim u objavi na X-u izrazio je podršku pakistanskom pozivu na „nezavisnu i transparentnu istragu“ napada u Pahalgamu. „Malezija ostaje otvorena za konstruktivnu ulogu, ako se za to ukaže potreba“, dodao je, sugerirajući spremnost na posredovanje ako je to prihvatljivo New Delhiju i Islamabadu.

Iran: Teheran je bio spreman „iskoristiti svoje dobre veze u Islamabadu i New Delhiju kako bi postigao bolje razumijevanje u ovom teškom trenutku“, rekao je ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi, četiri dana nakon napada u Pahalgamu.

Kakve stavove Pakistan i Indija zauzimaju o posredovanju oko Kašmira?

Indija je rasporedila više od pola miliona vojnika u dijelu Kašmira kojim upravlja kako bi ugušila desetljećima staru oružanu pobunu. Veze između susjeda praktički su zamrznute otkako je indijska desničarska vlada Bharatiya Janata Party (BJP) oduzela Kašmiru njegov poseban status 2019. godine.

Dvije zemlje vodile su tri od četiri rata oko himalajske regije. Nakratko su se našle na ivici rata nakon smrtonosnog napada 2019. na indijske vojnike u Kašmiru kojim upravlja Indija.

Dugogodišnji stav Indije o Kašmiru je da to pitanje ostaje bilateralno pitanje između New Delhija i Islamabada te je Indija historijski odbacivala bilo koju treću stranu od posredovanja u sukobu. Indija se poziva na Simla sporazum, pakt između zemalja iz 1972. koji je govorio o bilateralnom rješavanju sporova, kako bi potkrijepila svoj stav.

Viši analitičar Međunarodne krizne grupe, Praveen Donthi, vjeruje da indijska “sumnja” u strano posredovanje u sukobu u Kašmiru proizlazi iz stava da bi međunarodno izmišljanje značilo “izravnavanje terena”.

“Indija smatra svoje tvrdnje jačima”, rekao je Donthi za Al Jazeeru. Indija, dodao je, sebe vidi kao regionalnu silu i željela bi “iskoristiti svoju težinu za bilateralne pregovore s Pakistanom”.

Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je 1948. godine Rezoluciju 47 kojom se nalaže održavanje plebiscita na tom teritoriju, dajući stanovnicima izbor između pridruživanja Indiji ili Pakistanu.

S druge strane, Pakistan je bio otvoren za posredovanje trećih strana, od pojedinačnih zemalja i globalnih organizacija poput UN-a. Pakistan je redovno pokretao pitanje Kašmira na različitim forumima UN-a, pozivajući organizaciju da pomogne u rješavanju sukoba.

Vijeće UN-a za ljudska prava i međunarodne organizacije za prava optužile su Indiju za kršenje prava u Kašmiru pod indijskom upravom.

Rabia Akhtar, direktorica Centra za sigurnost, strategiju i politička istraživanja na Univerzitetu u Lahoreu, rekla je da Pakistan traži posredovanje treće strane u vezi s sukobom u Kašmiru jer ga smatra „pitanjem od međunarodne važnosti s obzirom na duboke humanitarne, pravne i političke dimenzije sukoba“.

„S ograničenim utjecajem u direktnom bilateralnom angažmanu budući da ga Indija i dalje izbjegava, Islamabad međunarodno posredovanje vidi kao jedini način za izjednačavanje diplomatskih uvjeta i održavanje pitanja živim na globalnom nivou“, rekla je za Al Jazeeru.

Je li treća strana prethodno posredovala između Pakistana i Indije?

Iako se Indija dosljedno protivila posredovanju treće strane u sukobu u Kašmiru, vanjsko posredovanje odigralo je ključnu ulogu u zaustavljanju prethodnih ratova i vojnih sukoba između dva susjeda.

Drugi rat između Indije i Pakistana 1965. godine završio je potpisivanjem Taškentske deklaracije između dviju nacija u januaru 1966. godine, nakon što je posredovao Sovjetski Savez.

Sporazumom su se indijski premijer Lal Bahadur Shastri i pakistanski predsjednik Mohammad Ayub Khan dogovorili o međusobnom povlačenju na predratne položaje i obnovi diplomatskih i ekonomskih veza.

Godine 1999., tokom rata u Kargilu, pobunjenici i vojnici koje je podržavao Pakistan prešli su Liniju kontrole (LoC) – de facto granicu koja dijeli Kašmir između dijelova pod indijskom i pakistanskom upravom – i preuzeli položaje na indijskoj strani. Međutim, bivši američki predsjednik Bill Clinton uspješno je izvršio pritisak na tadašnjeg pakistanskog premijera Nawaza Sharifa da povuče pakistanske snage, koristeći prijetnju međunarodne izolacije.

Desetosedmični sukobi na snježnim visinama Kargila doveli su do smrti gotovo 1.000 vojnika i boraca na obje strane.

Akhtar je rekla da je historijski gledano posredovanje treće strane igralo ključnu ulogu u deeskalaciji napetosti između Indije i Pakistana.

„Obje zemlje nemaju bilateralne mehanizme za krizne situacije i prepustile su kontrolu eskalacije trećim stranama“, rekla je. „Tradicionalno, ove sporedne kanale vodili su SAD, Kina, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija.“

Iako je napomenula da takvi napori nisu uspjeli riješiti problem Kašmira, „pomogli su objema stranama da spase obraz i odmaknu se od provalije“.

„U trenutnoj krizi, diskretno posredovanje putem sporednih kanala, a ne formalno posredovanje, moglo bi biti najodrživija opcija“, dodala je.

Donthi iz Međunarodne krizne grupe rekao je da će posredovanje biti teško jer „obje strane pokazuju veću sklonost riziku, potaknutu domaćim pritiscima“, dodajući da su „već na višoj tački eskalacijske ljestvice“.

„Trebat će koordiniran i trajan međunarodni pritisak svih prijateljskih nacija i velikih sila.“