Može li Teheran obuzdati pakistansko-indijske napetosti
Teheran nastoji igrati ulogu posrednika, polazeći od uvjerenja da bi svaka eskalacija između New Delhija i Islamabada negativno utjecala na iransku nacionalnu sigurnost i ekonomske interese.

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi počeo je službenu posjetu pakistanskoj prijestolnici Islamabadu, koja će kasnije uključiti i indijsku prijestolnicu New Delhi. Ovaj diplomatski potez odražava zabrinutost Teherana zbog eskalacije između dva nuklearno naoružana susjeda u južnoj Aziji.
Araghchi je objasnio da je cilj posjete „smanjenje napetosti između Indije i Pakistana“, napominjući da će Iran „voditi detaljne konsultacije s pakistanskim vlastima kako bi razgovarali o aktualnim regionalnim pitanjima“. Nakon sastanka sa svojim pakistanskim kolegom izjavio je da je „naša posjeta Islamabadu imala tri glavna cilja, među kojima je i razmatranje odnosa između dvije strane“.
Nastavite čitati
list of 4 itemsIndijska vojska: Mirna noć na granici između Indije i Pakistana
Krhko primirje Indije i Pakistana, Trump nudi pomoć
U razmjeni vatre Indije i Pakistana gađana stambena područja
Dodao je da su „Indija i Pakistan dvije prijateljske zemlje Iranu, a Pakistan je, naravno, i susjed i bratska zemlja“. „Bilo nam je važno da se upoznamo sa stavovima naših prijatelja u Islamabadu prije nego što krenemo u New Delhi“, rekao je.
Uravnoteženi odnosi
Teheran nastoji igrati ulogu regionalnog posrednika u smirivanju situacije, polazeći od uvjerenja da bi svaka eskalacija između New Delhija i Islamabada negativno utjecala na iransku nacionalnu sigurnost i ekonomske interese. Napetosti u južnoj Aziji ugrožavaju sigurnost istočnih granica Irana s Pakistanom i ometaju regionalne projekte povezivanja i saradnje u energetskom i prometnom sektoru, koji čine temeljni stup iranske vanjske politike.
Uprkos čestim napetostima između Indije i Pakistana, Teheran je uspio održati snažne i uravnotežene odnose s objema stranama. S Islamabadom dijeli dugu granicu i održava blisku saradnju na polju sigurnosti i ekonomije, dok ga s New Delhijem spajaju strateška partnerstva, posebno kroz projekte poput luke Chabahar, koja za Indiju predstavlja ključni prolaz prema Srednjoj Aziji preko iranske teritorije.
Araghchi je također naveo da je pakistansku stranu informirao o najnovijem razvoju događaja u pregovorima između Irana i Sjedinjenih Američkih Država (SAD), što odražava želju njegove zemlje za širom koordinacijom s regionalnim saveznicima u svjetlu ubrzanih promjena na međunarodnoj sceni.
U tom kontekstu, istraživač u oblasti međunarodne sigurnosti Aref Dehghandar izjavio je da posjeta iranskog ministra vanjskih poslova Islamabadu ima strateške dimenzije koje upućuju na sve veći značaj koji Teheran pridaje svom nuklearno naoružanom susjedu, Pakistanu, s obzirom na složena regionalna dešavanja.
U razgovoru za Al Jazeeru, istaknuo je da u glavne ciljeve posjete spada razmatranje ubrzanih promjena u napetim odnosima između Indije i Pakistana. Iran, kao važan faktor u regionalnim sigurnosnim kalkulacijama, nastoji steći precizan uvid u stavove obje strane i raditi na smanjenju napetosti kako bi se izbjegla eskalacija koja bi mogla ugroziti stabilnost na Indijskom potkontinentu, regiji od izuzetnog značaja za Teheran zbog njegovih neposrednih ekonomskih i sigurnosnih interesa.
Istakao je da Araghchi također prenosi jasnu političku poruku da Teheran nastoji biti transparentan prema Islamabadu u vezi s tokom indirektnih pregovora s Washingtonom. Cilj ove poruke je uvjeravanje pakistanske strane da bilo kakav budući dogovor sa SAD-om neće biti na štetu regionalne ravnoteže snaga ili bilateralnih partnerstava. Umjesto toga, Iran stavlja jačanje odnosa među svoje glavne prioritete.
Smirivanje zabrinutosti
Prema istraživaču Dehghandaru, Teheran je svjestan moguće zabrinutosti Pakistana u pogledu posljedica iransko-američkog dogovora na regionalnu sigurnost. Zbog toga je ova posjeta važna za otklanjanje tih zabrinutosti i uspostavljanje redovnih kanala konsultacija između dvije strane.
Upozorio je da bi nastavak napetosti između New Delhija i Islamabada mogao imati ozbiljne posljedice po iransku sigurnost, pogotovo kada je riječ o njegovim istočnim granicama i regionalnim trgovačkim rutama, te prijetnjama povezanim s djelovanjem „ekstremističkih“ grupa i mreža za krijumčarenje droge. To bi se moglo negativno odraziti na strateške projekte poput plinovoda Iran-Pakistan-Indija i ukupnu regionalnu ekonomsku saradnju.
Dehghandar je naglasio da Iran stabilnost na potkontinentu smatra sastavnim dijelom vlastite nacionalne sigurnosti, te da njegova uloga neutralnog posrednika u regionalnim sukobima ne teži samo jačanju iranskog geopolitičkog položaja već i očuvanju regije od vanjskog uplitanja koje bi moglo zakomplicirati krize i dodatno pogoršati situaciju.
Bivši iranski diplomata Mohsen Rouhi Safat izjavio je da je Pakistan susjed Irana s kojim dijeli granicu dugu gotovo 800 kilometara. Indija je, sve do Drugog svjetskog rata, također bila neposredni susjed Teherana, a dvije zemlje i danas jedna drugu smatraju susjedima.
Za Al Jazeeru dodaje da Teheran s New Delhijem i Islamabadom povezuju duboke kulturne, društvene, jezičke i civilizacijske veze. Indijski potkontinent predstavlja dio iranskog kulturno-civilizacijskog prostora. Zbog toga se svaka napetost ili nemir u ovoj regiji direktno odražavaju na sigurnost i stabilnost Irana.
Niko ne bi bio imun na posljedice
Prema Rouhiju Safatu, rat između Indije i Pakistana tokom 1960-ih i 1970-ih vršio je značajan pritisak na Iran, prisiljavajući ga da zauzme određene stavove, iako nije bio direktno uključen u sukob.
Upozorio je na činjenicu da obje države posjeduju nuklearno oružje, što svaki potencijalni sukob čini direktnom prijetnjom Iranu, s obzirom na potencijalnu kontaminaciju vode, tla i prirodnog okruženja uslijed širenja radioaktivnih materijala poput uranija. Također je upozorio da bi nuklearni sukob imao dalekosežne geopolitičke posljedice na regiju i svijet, oblikujući međunarodnu i regionalnu politiku tokom decenija, te da Teheran ne bi bio imun na te posljedice.
Bivši diplomata je skrenuo pažnju i na demografsku dimenziju problema, napominjući da Pakistan ima tri puta veću populaciju od Irana. Bilo koji rat, ekonomska ili ekološka kriza mogli bi izazvati masovne migracije prema iranskoj granici, u trenutku kada Iran nema ni ekonomske ni demografske kapacitete za prihvatanje novih valova izbjeglica.
Zaključio je da regija ne može podnijeti još jedan rat te da narodima Indije i Pakistana treba stabilnost kako bi ostvarili ekonomski rast. „Ne može buknuti požar u kući komšije, a da dim ne zahvati i susjede – posebno uzimajući u obzir nagomilane krize u Afganistanu, stalne napetosti na Bliskom istoku i otvoreni rat u Ukrajini“, dodao je.
Naglasio je da bi bilo kakva eskalacija na potkontinentu zakomplicirala regionalnu i međunarodnu scenu više nego ikada prije, ta kako će se svi akteri naći u središtu tih složenosti, a „Iran ne bi bio izuzetak u tome“.