Granatiranje koje lako može prerasti u sveobuhvatni sukob

Nakon višednevnih prijetnji, Indija je u utorak navečer balističkim raketama izvršila napad na nekoliko džamija i vojnih lokacija u Pakistanu, u kojem je ubijeno 26 civila, a 46 ih je povrijeđeno, čime je započelo intenzivno međusobno granatiranje između dvije strane, te izazvalo strah da bi sukob mogao prerasti u sveobuhvatni rat.

Tenzije između Indije i Pakistana su naglo porasle 22. aprila, nakon što je New Delhi optužio Islamabad da stoji iza napada na turiste u indijskom dijelu regije Kašmir, kada je ubijeno 26 osoba, a nekoliko ih je povrijeđeno.

Pakistanska vlada je negirala odgovornost za taj napad te je optužila Indiju za kampanju dezinformacija protiv Pakistana.

Indijska vojska je u saopćenju navela da su „njene snage izvele raketni napad na devet terorističkih infrastrukturnih lokacija u Pakistanu i pakistanskom dijelu Kašmira, odakle se, prema njenim tvrdnjama, planiraju i vode teroristički napadi na Indiju“.

Pakistan nije oklijevao s odgovorom na indijske napade. Njegov ministar odbrane Khawaja Muhammad Asif izjavio je da je oboreno pet borbenih aviona indijskog ratnog zrakoplovstva i jedan dron te da je uništen komandni štab jednog pješadijskog bataljona indijske vojske.

Pakistanski ministar je dodao da je „tvrdnja Indije o napadu na terorističke kampove lažna“ te da su sve mete indijskog napada bila civilna područja, a ne vojni kampovi.

Pakistan se nije zaustavio na svom prvom odgovoru na indijske napade, pa je glasnogovornik pakistanske vojske istakao da će „njen odgovor na indijski raketni napad na ciljeve u Pakistanu u utorak navečer biti odlučan i sveobuhvatan“.

S obzirom na to da su tenzije eskalirale, indijski premijer Narendra Modi odlučio je odgoditi svoju evropsku turneju, koja je trebala obuhvatati Hrvatsku, Holandiju i Norvešku, dok je Pakistansko vijeće za nacionalnu sigurnost održalo hitnu sjednicu kako bi razmotrilo odgovor na indijsku eskalaciju, ostavljajući prostor za sve scenarije, uključujući i mogućnost prerastanja sukoba u sveobuhvatni rat.

Pripravnost Pakistana

„Pakistanske snage su potvrdile da su na najvišem nivou pripravnosti te da su odredile osam ciljeva u Indiji za napad kao odgovor na indijsku agresiju, a svaki novi napad naići će na odlučan i oštar odgovor“, riječi su kojima je pakistanski istraživač i novinar Huzaifah Farid opisao stav pakistanskih vlasti.

U nizu objava na svom nalogu na X-u Farid je rekao: „Pakistan neće preći preko indijskog napada. Već je oborio pet indijskih borbenih aviona i dva drona, zarobio određeni broj indijskih vojnika, gađao indijsku vojnu bazu u okupiranom Kašmiru i pješadijsku bazu u Pendžabu, ali to nije konačan odgovor.“

Dodao je: „Indija je započela ovaj sukob, a Pakistan će biti taj koji će odlučiti kada će se ova kriza i ova eskalacija završiti.“ Naglasio je da je njegova zemlja otvorena za dijalog i okončanje krize, ali tek nakon što završi s odgovorom na narušavanje pakistanskog suvereniteta.

Prema riječima Farida, trenutna eskalacija neće prerasti u sveobuhvatni rat ili nuklearni rat između dvije strane, ali će biti tačke sukoba i kontrolirana eskalacija. Naglasio je da će obaranje aviona naštetiti indijskoj vladi na predstojećim izborima.

Rat nije opcija

S druge strane, novine The Times of India prenijele su riječi bivšeg šefa Indijskog obavještajnog biroa Amarjita Singha Dulata, koji je rekao: „Ne mislim da ćemo se upustiti u rat. Niko ne želi rat, a najmanje generali, jer bi to značilo samo uništenje. U ratu nema onih koji su na dobitku.“

U novinama je, također, navedeno: „Veoma je neophodno osvijestiti javnost o tome da bilo koja vojna akcija nosi ogromne troškove i rizicike te ako su Islamabad i Lahore u opasnosti od indijskih raketa, onda je i New Delhi u opasnosti od pakistanskih raketa.“

„U kvantitativnom poređenju vojnih kapaciteta, indijska vojska ima jasnu prednost kada je riječ o broju vojnika, budžetu, količini i sofisticiranosti konvencionalnog oružja. Ipak, pakistanski nuklearni arsenal predstavlja snažan faktor odvraćanja“, prema navodima u novinama.

Spomenuta je akademska studija prema kojoj bi potencijalni nuklearni rat između Indije i Pakistana mogao rezultirati smrću 125 miliona ljudi, kolapsom globalne poljoprivrede i globalnom klimatskom krizom.

U novinama je istaknuto da će ishod svakog potencijalnog rata zavisiti od brojnih nepredvidivih faktora, kao što su priroda sukoba, vojne strategije, tehnološki napredak, vanjska podrška i otpornost ekonomije na krizu.

Simbolično ratovanje

Evropski centar za studije o borbi protiv terorizma i o obavještajnim službama (ECCI) iznio je tvrdnju da je mogućnost izbijanja rata prisutna iz nekoliko strateških razloga, od kojih je najznačajniji to što je napad u Pahalgamu bio šokantan i bez presedana u pogledu ciljanja civila i turista, što je stvorilo veliki unutrašnji pritisak na indijsku vladu da odgovori.

U studiji spomenutog centra koja nosi naziv „Vojna eskalacija između Indije i Pakistana: Scenariji vojnog sukoba i posljedice“ navedeno je da su obje zemlje rasporedile snage u blizini linije kontrole u Kašmiru, gdje se odvija razmjena vatre uz gotovo potpuno odsustvo diplomatskih kontakata, što povećava rizik od eskalacije. Također, obje vlade se suočavaju s nacionalističkim i populističkim pritiscima iznutra.

„Trenutna eskalacija je opasna i bez presedana u pogledu simbolike i pritiska javnosti, ali će vjerovatno ostati u okviru ograničenog sukoba ili simboličnog ratovanja (zračni i raketni napadi, atentati i informacijski rat) bez upuštanja u konvencionalni sveobuhvatni sukob“, riječi su autora studije Christiana Wagnera.

Dodao je: „Međutim, najveća prijetnja ostaje nenamjerno klizanje u širi sukob, do kojeg bi mogao dovesti pogrešan vojni udar ili pogrešno protumačena operacija na terenu, što bi moglo potaknuti jednu stranu na pretjeranu reakciju. U nedostatku direktnih i učinkovitih vojnih komunikacijskih kanala između New Delhija i Islamabada, šanse za obuzdavanje eskalacije su ograničene, a simbolički rat bi se brzo mogao pretvoriti u nepredviđeni stvarni sukob.“

Wagner je naglasio da je međunarodni pritisak odlučujući faktor u održavanju sukoba unutar okvira simboličnog rata, posebno pritisak Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Rusije, koje nastoje spriječiti izbijanje novog sukoba u Južnoj Aziji zbog katastrofalnih posljedica koje bi imao na regionalnu i globalnu stabilnost.