Žene u Katoličkoj crkvi: Kojim će putem ići novi papa

Kada je papa Franjo izabran 2013. godine, suočio se s glasnim pozivima za proširenje uloge žena unutar Rimokatoličke crkve.

Do određene mjere, i ispunio je obećanja. Franjo je ženama otvorio ključne sastanke, dopustio im je veće uloge unutar moćne birokratije Crkve i imenovao prvu ženu na čelu vatikanskog guvernerata.

Za neke su to bili divovski koraci za jednu duboko konzervativnu instituciju. Ali za mnoge druge, Franjini potezi nisu ispunili ono što je bilo potrebno da Crkva postane istinski inkluzivna.

Sada, u periodu u kojem kardinali održavaju dnevne sastanke prije početka procesa glasanja nakon njegove smrti 21. aprila, uloga žena u Crkvi ostaje pitanje koje izaziva podjele. Kada kardinali konačno izađu iz svoje „čahure“ u Vatikanu, hoće li odabrati papu koji će graditi na Franjinim promjenama – ili nekoga ko bi ih mogao poništiti?

„Postoji određena zabrinutost hoće li sljedeće papinstvo donijeti nazadovanje jer postoji stvarna želja da se projekt uključivanja [žena] nastavi, rekla je Kate McElwee, izvršna direktorica Women’s Ordination Conferencea, neprofitne organizacije koja se bavi pravima žena unutar crkvenih institucija.

Nedovršeni projekat

Franjino nasljeđe, kada je riječ o ženama u Crkvi, još je predmet rasprave.

Dao je ženama prvo glasanja o pitanjima vezanim uz Crkvu na Biskupskoj sinodi. Također je imenovao dvanaest žena na visoke položaje, uključujući Barbaru Jattu kao direktoricu Vatikanskih muzeja, sestru Raffaellu Petrini kao predsjednicu Uprave Države-Grada Vatikana i sestru Simonu Brambillu kao prvu prefekticu vatikanskog ureda koji nadgleda vjerske redove i za muškarce i za žene. Sveukupno, tokom Papinog mandata, prisutnost žena u radnoj snazi ​​Crkve porasla je s gotovo 19 na 23,4 posto, prema vatikanskim podacima.

Ali za neke, to su bile samo kozmetičke promjene. Papa nije napredovao po polarizirajućem pitanju zaređenja žena, posebno kao đakona ili sveštenika.

U Katoličkoj crkvi, uloga đakona uključuje određene vjerske funkcije, poput pomaganja tokom mise i obavljanja krštenja.

Papa Franjo osnovao je dvije komisije – prvu 2016. i drugu 2020 – kako bi razmotrio mogu li žene služiti kao đakoni, proučavajući je li to bio slučaj u ranim stoljećima Crkve. Izvještaj koji je izradila prva grupa nikada nije objavljen javnosti jer se komisija nije mogla dogovoriti o tom pitanju, prema Franjinim riječima, dok druga nikada nije završila rad.

Godine 2024, tokom intervjua za američku televizijsku stanicu CBS, papa Franjo izrekao je odlučno “ne” zaređenju žena za đakone. No, nekoliko mjeseci kasnije, potpisao je završni dokument sinode, rekavši da bi to pitanje trebalo ostati “otvoreno”.

“Osjećam se kao da je otključao vrata, ali da ih nije u potpunosti otvorio”, kaže McElwee.

Kada je riječ o ženama koje postaju sveštenice, papa Ivan Pavao II je 1994. izdao zabranu koja je od tada više puta potvrđena.

Klub muškaraca

Ta nedovoljna zastupljenost žena ovih dana je ponovno tema, dok članovi tijela koje se sastoji isključivo od muškaraca raspravljaju o sudbini Crkve. Na pretkonklavnim sastancima u Rimu kardinali raspravljaju o onome što smatraju ključnim pitanjima i prioritetima kojima bi se budući papa trebao pozabaviti – od seksualnih i finansijskih skandala Crkve i globalne krize vjere, do veza s Kinom i važnosti kanonskog prava.

Većinu kardinala koji će ove sedmice glasati za novog papu u Sikstinskoj kapeli imenovao je papa Franjo i slažu se s mnogim aspektima njegove agende, poput socijalne pravde, migracija i klimatskih promjena. Ipak, posmatrači tvrde da nisu jasno izrazili svoje stavove o ženama u Crkvi.

Godine 2023, kardinal Anders Arborelius, biskup Štokholma u Švedskoj, rekao je da je „važno vidjeti da postoje i drugi načini“ za žene da služe Crkvi, „osim zaređene službe“. U govoru na sastanku prije konklave ove sedmice, Beniamino Stella, italijanski kardinal za kojeg se smatra da je bio blizak pokojnom papi, iznenadio je kolege sveštenike, optužujući Franju da je stvorio „haos“ u Crkvi time što je muškarcima i ženama koji nisu bili dio sveštenstva omogućio upravljanje vatikanskim uredima.

Sestra Marie, časna sestra koja je stigla u Vatikan iz Marseillea u Francuskoj, čekajući izbor novog pape, složila se.

„Svako ima svoju ulogu i sretni smo što ostajemo na svom mjestu koje nije unutar hijerarhije Crkve“, rekla je, tražeći da se njeno prezime ne spominje.

„To [žene kao đakoni ili sveštenici] bi denaturaliziralo instituciju Crkve i proces prenošenja vjere“, rekla je.

Tu je i konzervativna garda koja je bila ogorčena Franjinom odlukom da imenuje neklerikalne ljude na visoke položaje. U intervjuu za italijanske novine Repubblica prošle sedmice, kardinal Gerhard Ludwig Muller iz Njemačke, vodeći konzervativac, primijetio je kako je Rimska kurija – administrativno tijelo Rimokatoličke crkve – crkveno tijelo kojim ne bi trebali upravljati laici, vjerovatno misleći na imenovanje sestre Brambille prošle godine.

Stvarnost je već tu

Ipak, Crkva više ne može sebi priuštiti ignoriranje teme žena i njihove uloge, sugerirala je Sabina Pavone, profesorica historije kršćanstva na Univerzitetu L'Orientale u Napulju i članica Italijanskog društva historičara.

„Postoji svijest da se ovim treba pozabaviti jer se i dalje smatra jednom od vrućih tema, ali kako je riješiti – to još nije jasno“, rekla je Pavone.

Pitanje uključivanja žena u Crkvu sve je više i praktično, za samo funkcioniranje katoličkih institucija, istakla je. Žene već vode riječ u mnogim dijelovima svijeta, od upravljanja župama, podrške lokalnim zdravstvenim sistemima i poučavanju, dok u većini mjesta sve manje muškaraca postaju sveštenici.

„Crkva se već promijenila“, rekao je Pavone.

„Ona mora ići ukorak s tom stvarnošću.“