‘Populistička taktika donosi uspjeh Milanoviću, ali ruši odnose s BiH’

Prije nekoliko dana pojavile su se informacije kako je Tužiteljstvo BiH podiglo optužnice protiv pet hrvatskih generala i to je došlo ni više ni manje nego od predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića.

„Nešto se očito dogodilo. Pojavljuje se nešto što procesuira Tužiteljstvo u Sarajevu. Kako imate ljude iz raznih sredina u svim organima Bosne i Hercegovine, neko od onih koji surađuju sa hrvatskom stranom je to javio. Stvar sigurno nije potpuno izmišljena“, misli politički analitičar i filozof Žarko Puhovski, povodom izjava predsjednika Milanovića da postoje optužnice protiv pet hrvatskih generala, a za koje su neki bh. mediji objavili da ne postoje, te da se radi o obmani predsjednika Milanovića.

„To odgovara stvaranju jedne atmosfere u kojoj bi se pokazalo da državno vodstvo, vlada i predsjednik, koliko god međusobno bili u sukobu, ipak brinu o suverenitetu Hrvatske i o braniteljima koji su okosnica države“, dodaje Puhovski.

Tim povodom smo kontaktirali i Tužiteljstvo BiH, iz kojeg smo dobili informaciju kako „povodom više zaprimljenih upita, možemo odgovoriti da u 2025. godini iz Tužiteljstva BiH pravosuđu Republike Hrvatske nisu prosljeđivani predmeti u fazi podignute ili potvrđene optužnice“.

Riječi „nisu prosljeđivani“ su podvučene u tom dopisu, tako da nije sasvim jasno da li te optužnice postoje ili ne, te ako „nisu prosljeđivane“, da li to znači da će ipak biti proslijeđene u jednom momentu.

Hrvatska demantira postojanje optužnica

O navodnim optužnicama oglasio se i hrvatski ministar pravosuđa Damir Habijan, koji je demantirao da su podignute optužnice i pojasnio da se radi „o zamolnicama za pružanje međunarodne pravne pomoći u postupcima koji traju od 2009. godine“, javila je Hina. Dodao je da će se, kao i u ranijim slučajevima, detaljno analizirati dokumentaciju i potom donijeti odluku koja će „voditi računa o zaštiti suvereniteta Hrvatske, digniteta Domovinskog rata i onima koji su dali najviše“.

No, Milanović je prije nekoliko dana govorio sasvim drugačije kad je tvrdio da hrvatskim ratnim zapovjednicima i dalje stižu optužnice iz Bosne i Hercegovine, 30 godina nakon rata.

„Kada će prestati dolaziti optužnice protiv hrvatskih ratnih zapovjednika? Trideset godina nakon rata u BiH one i dalje dolaze“, tvrdi Milanović.

Smatra i da su te optužnice politički motivirane te da predstavljaju „zloupotrebu pravosuđa“.

„Neki su od tih ljudi već bili oslobođeni pa se ponovno otvaraju slučajevi s drugim optužbama. To je zulum i politička igra“, smatra Milanović.

I nastavio je o navodnim optužnicama, vraćajući se u prošlost.

„One dolaze. Prije deset godina sam kao premijer imao posla s tim. Uskoro će ljudi, ovo nimalo ne karikiram, koji su oslobođeni, ponovo biti optuženi za neke kvazi događaje, za navodna kaznena djela počinjena protiv srpskih ili bošnjačkih snaga“, dodao je predsjednik Milanović, te zaključio kako je „presuda šestorici (Prlić i drugi) osnova za ove optužnice“.

„To mora prestati. Ta agonija i zulum koji se na Hrvatsku nabacuje, malo jedni, malo drugi, mora prestati. To je čista politička igra“, decidan je bio Milanović.

Bez dokaza o tvrdnjama

Iako nije ponudio nikakve dokaze o svojim tvrdnjama, nije prvi put da Zoran Milanović spominje Bosnu i Hercegovinu u negativnom kontekstu.

Nekako u slično vrijeme, također prije nekoliko dana, Milanović je tokom predavanja na Sveučilištu Sjever u Koprivnici, izjavio kako više niko neće ući u Evropsku uniju.

„Nitko više neće ući u EU, možda još samo Crna Gora. Države obmanjuju lažnim obećanjima o članstvu, kako bi se iz njih izvukli određeni ustupci“.

‘Skandalozno nepismeni dokumenti’

Pitali smo analitičara Puhovskog da li su Milanoviću godine populističkih izjava donijele nešto dobro.

„To je njemu jako koristilo. On je dobio najveći broj glasova koji je ikad itko dobio na predsjedničkim izborima, preko 75 posto. Više od Tuđmana. U postocima pogotovo, on je dobio čitavu naciju na svoju stranu, što znači da je njegova taktika uspjela. Ona se meni ne sviđa, ali je činjenica da je ta taktika ipak uspjela“, mišljenja je Puhovski.

Na pitanje otkud tolika averzija prema Bosni i Hercegovini kod predsjednika Milanovića, Puhovski kaže kako je „iz Bosne i Hercegovine u zadnjih dvadesetak godina stiglo puno doista skandalozno nepismenih dokumenata“.

„Među njima je međutim bilo i nekih koji su bili doista u najmanju ruku blizu istini, poput dokumenta koji se odnosi na bombardiranje ’95. godine u kolovozu kod Bosanskog Novog na Petrovačkoj cesti. To je došlo iz Srbije, ali je dokumentacija pripremljena u Bosni i Hercegovini. Dakle, nije istina što je sve što dolazi iz Bosne i Hercegovine neistina, tako da unaprijed odbacivanje svih tih optužnica ili zamolnica da se pokrene postupak je, po mom sudu, skandalozno s hrvatske strane, bez obzira što su veoma često dolazili nesuvisli zahtjevi“.

‘Trideset godina od rata nisu argument’

Puhovski spominje i potpredsjednika vlade Tomu Medveda.

„Formulacija potpredsjednika vlade Medveda da će Hrvatska štititi svakog veterana, mada oni kažu branitelja iako oni više nisu branitelji nego veterani, znači da hrvatska država unaprijed ne dopušta mogućnost da je bilo tko od hrvatskih vojnika počinio ratni zločin, što je besmislica. Pored toga, svi oni naglašavaju 30 godina nakon rata, ali u biti ratnih zločina je da oni ne zastarijevaju, prema tome tih 30 godina nije argument“.

Na pitanje ima li nešto dobronamjerno kod Milanovića, Puhovski kaže kako je „početkom dvijetisućitih Milanović imao čitav niz jako ljubaznih, gotovo ljubavnih izjava o socijaldemokraciji u Bosni i Hercegovini, o šarmu Sarajeva itd.“

„To je prestalo onda kada je on, s jedne strane, odustao od socijaldemokratske pozicije, a s druge strane kada su se bh. socijaldemokrati katastrofalno osramotili sa Komšićem. Nakon toga doista više nitko iz Hrvatske nije mogao o njima pozitivno govoriti, ali je to Milanoviću služilo da još licitira sa svojim unutrašnjim suparnikom Plenkovićem, da bi dokazao da je on patriotskiji od njega, pa je on, ne samo išao dalje s napadima na tzv. političko Sarajevo, nego je imao, i koliko znam još uvijek ima, veoma prijateljske odnose sa Miloradom Dodikom“.

‘Dodik leti preko Hrvatske’

Pitali smo Puhovskog koliko su duboki ti odnosi između Dodika i Milanovića, na šta je rekao da će se „naći i u hrvatskim i u bh. medijima priču o tome kako Dodik izlazi iz Bosne i Hercegovine, a nitko se ne pita da li je to možda preko Hrvatske“.

„I 600 mađarskih specijalaca sigurno nije došlo preko mora, nego preko Hrvatske. Kad je počeo napad na Dodika, istu večer je Vučić doletio u Banju Luku, i to vjerovatno preko Hrvatske“, kaže Puhovski.

Nameće se pitanje možemo li biti sasvim sigurni u to, na šta Puhovski kaže kako on „nema radare, ali je u bh. medijima objavljeno da u BiH nije data dozvola za prelet, tako da nema kuda drugo doći nego preko Hrvatske“.

„Milanović i Komšić su bili najbolji prijatelji, imao je i njihove crvene vindjakne, i s njima je skakutao, to je sve istina, tako da je on početkom dvijetisućitih s njima bio najbolji prijatelj. Kad je zaključio da to u Hrvatskoj ne prolazi, on je promijenio taj pristup, tako da mu se to jako isplatilo, u demokratskim uvjetima je jako teško dobiti 75 posto glasova, a nije bilo prevare na izborima. Sad su ga čak i u Bugojnu i Mostaru dočekali s oduševljenjem, kada je dijelio odlikovanja jedinicama HVO-a za koje se sumnja da su bile upletene u ratne zločine“, završava Puhovski.