Izraelsko korištenje Palestinaca kao ljudskog štita – zločin nad zločinima

Nedavni izvještaj Associated Pressa, koji je razotkrio “sistemsko” korištenje Palestinaca kao ljudskog štita od strane izraelske vojske, osvijetlio je nezakonitu praksu koja je postala uobičajena tokom 19-mjesečnog rata u Gazi i ofanziva na Zapadnoj obali.

Izvještaj, objavljen ovih dana, sadrži svjedočanstva sedam Palestinaca koji su korišteni kao ljudski štit u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, a dva izraelska vojna oficira potvrdila su prisutnost te prakse, koja se smatra kršenjem međunarodnog prava.

Odgovarajući na optužbe, izraelska vojska odgovorila je novinskoj agenciji da je korištenje civila za štit u njihovim operacijama strogo zabranjeno te da je nekoliko slučajeva pod istragom.

Šta je ljudski štit? Koliko ih je često koristila izraelska vojska? I hoće li Izrael uskoro nešto učiniti po tom pitanju?

Šta je ljudski štit i kako ih je Izrael koristio?

Prema međunarodnom humanitarnom pravu (MHP), pojam “ljudski štit” odnosi se na korištenje civila ili drugih zaštićenih osoba, dobrovoljno ili prisilno, radi zaštite vojnih ciljeva od napada.

Upotreba ljudskih štitova u ratovanju zabranjena je prema MHP-u, ali izraelski vojnici su ih navodno učestalo koristili tokom genocida u Gazi.

Ranije ove godine, izraelske novine Haaretz objavile su svjedočanstvo iz prve ruke izraelskog vojnika, koji je rekao da se ta praksa u njegovoj jedinici koristila “šest puta dnevno” i da je zapravo “normalizirana” u vojnim redovima.

Još u augustu, novine su otkrile da su Palestinci korišteni kao ljudski štit u Gazi uglavnom bili u dvadesetim godinama i da su ih jedinice koje su se ponosile “lociranjem” zatočenika slale u tunele i zgrade, u periodima do sedam dana.

„To je postalo dio [izraelske] vojne kulture“, rekao je Nicola Perugini, koautor knjige Živi štitovi: Historija ljudi na liniji vatre, ističući „ogromnu arhivu“ dokaza koje su pružile ne samo grupe za ljudska prava, već i vojnici, koji su donedavno objavljivali dokaze o tome, s očiglednim osjećajem potpune nekažnjivosti.

„Istrage izraelske vojske su se decenijama pokazivale kao ‘neistrage'“, rekao je Perugini, napominjući da je dokumentiranje prakse zabranjene Protokolom 1 Ženevskih konvencija, počelo tokom druge Intifade početkom 2000-ih.

„Ono što sada imamo u genocidu, koji se prenosi uživo, najdokumentiranija je arhiva ljudskih štitova u historiji različitih ratova između Izraela i Palestinaca“, rekao je. „Ono što smo otkrili je upravo to da je to sistemska praksa.“

Kako je Izrael odgovorio na optužbe?

Cijelim tokom sukoba, izraelska vojska je na optužbe odgovarala suzdržavanjem od komentara, ukazivanjem na nedostatak detalja ili, kada se suoči sa nepobitnim dokazima, najavom istrage.

Prošle godine Izrael je odbio odgovoriti na niz optužbi koje mu je iznijela Istražna jedinica Al Jazeere, koja je pregledala hiljade fotografija i videozapisa, od kojih su većinu objavili izraelski vojnici na internetu, kao i svjedočanstava koja ukazuju na niz potencijalnih ratnih zločina, uključujući korištenje ljudskih štitova.

Među zločinima koje je tim otkrio u dokumentarcu koji je proizašao iz toga, bio je i slučaj Jamala Abu al-Ole, pritvorenika kojeg su Izraelci prisilili da djeluje kao glasnik. Snimak prikazuje mladića odjevenog u bijelo odijelo, sa svezanim rukama i glavom omotanom žutom tkaninom, kako govori raseljenim osobama u bolnici Nasser u Khan Younisu da se evakuiraju. Njegova majka ga je slijedila napolje i svjedočila kako je ubijen iz snajpera.

Komentirajući taj slučaj za dokumentarac, Rodney Dixon, stručnjak za međunarodno pravo, rekao je da je Al-Ola korišten kao „vojno sredstvo“, što je „u mnogim aspektima definicija korištenja osoba kao ljudskog štita“.

Ove godine vojska je odbila pozive za istragu izvještaja o 80-godišnjem muškarcu prisiljenom da djeluje kao ljudski štit u gradu Gazi, rekavši da su potrebni „dodatni detalji“.

Zajednički izvještaj izraelskog portala The Hottest Place in Hell i magazina +972 otkrio je novu užasnu dimenziju takozvanog „postupka komarca“, a anonimni izraelski vojnici prepričali su da je viši oficir stavio eksplozivni konopac oko muškarčevog vrata, prijeteći da će mu raznijeti glavu ako napravi bilo kakav pogrešan pokret.

Nakon što mu je kasnije naređeno da pobjegne iz svog doma u naselju Zeitoun u gradu Gazi, muškarca je zajedno sa suprugom ustrijelila druga jedinica.

Međutim, vojska će priznati kršenja kada se suoči sa nepobitnim dokazima koji izazivaju široko rasprostranjeno ogorčenje, poput prošlogodišnjeg video snimka ranjenog Palestinca Mujaheda Azmija, privezanog za haubu vojnog vozila tokom napada na grad Jenin na Zapadnoj obali.

Taj konkretan slučaj Francesca Albanese, posebna izvjestiteljica Ujedinjenih naroda za okupirane palestinske teritorije, opisala je kao “ljudski štit u akciji”.

U izjavi, izraelska vojska je navela da je na njihove snage otvorena vatra i da su razmijenile vatru, ranivši osumnjičenika i uhapsivši ga. Dodala je da “ponašanje snaga na snimku nije u skladu sa vrijednostima vojske” te da će se incident istražiti.

Međutim, kako je primijetio Perugini, sam razlog zašto je Međunarodni krivični sud (ICC) izdao naloge za hapšenje premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta zbog navodnih ratnih zločina u Gazi jeste taj što pravni stručnjaci sumnjaju u sposobnost Izraela da sam sebe istraži.

Ko izdaje naredbe za korištenje ljudskih štitova?

Uprkos brojnim dokazima, pitanje hoće li vojska pokrenuti obračun sa ciljem ukidanja te naizgled sistemske prakse je nevažno. Čak i ako neće, pritisak na njenu odgovornost raste.

Grupe za ljudska prava tvrde da se praksa korištenja ljudskih štitova na okupiranim palestinskim teritorijima odvija decenijama. „Breaking the Silence“, grupa „zviždača“ koja prikuplja svjedočanstva bivših izraelskih vojnika, navodi dokaze o onome što je jedan visokorangirani oficir koji je poslan u Bethlehem na okupiranoj Zapadnoj obali 2002. godine nazvao “postupkom susjeda”.

„Naredite Palestincu da vas prati i da otvori vrata kuće u koju želite ući, da pokuca na vrata i zatraži da uđe, sa vrlo jednostavnim ciljem. Ako vrata eksplodiraju, Palestinac će biti dignut u zrak, a vojnici neće“, rekao je oficir u činu majora.

Godine 2005, presuda izraelskog Vrhovnog suda decidirano je zabranila tu praksu. Pet godina kasnije, dvojica vojnika osuđena su za korištenje devetogodišnjeg dječaka kao ljudskog štita u provjeri sumnjive situacije u predgrađu grada Gaze. Navodno je to bila prva takva osuda u Izraelu.

No, čini se da se korištenje ljudskih štitova od strane vojske od tada normaliziralo, posebno tokom proteklih 19 mjeseci rata u Gazi.

Zaista, postoje naznake da naredbe možda dolaze sa samog vrha.

U Haaretzovoj istrazi iz augusta prošle godine, citirani su izvori koji su rekli da je bivši načelnik Glavnog štaba Herzi Halevi bio među višim oficirima koji su bili svjesni korištenja Palestinaca u Gazi kao ljudskih štitova.

U nedavno objavljenom izvještaju AP-a citiran je anonimni izraelski oficir koji je rekao da je ta praksa postala sveprisutna do sredine 2004. u Gazi, pri čemu je svaka pješadijska jedinica koristila Palestinca za čišćenje kuća, a naredbe su često izdavane putem radija.

U izvještaju je također citiran anonimni izraelski narednik koji je rekao da je njegova jedinica pokušala odbiti korištenje ljudskih štitova u Gazi 2024, ali im je rečeno da nemaju izbora. Uz to, visokorangirani oficir im je rekao da ne bi trebali brinuti o međunarodnom humanitarnom pravu.

Odgovarajući na tvrdnje iz izvještaja AP-a, izraelska vojska je u nedjelju za The Jerusalem Post navela da će istražiti tvrdnje “ako se dostave daljnji detalji”.

“U nekoliko slučajeva, istrage Odjela za kriminalističke istrage Vojne policije otvorene su nakon sumnje da je vojska uključivala Palestince u vojne misije. Ove istrage su u toku i, naravno, u ovom trenutku ne mogu se dati detalji”, navodi se.

U martu je Haaretz izvijestio da izraelska vojna policija istražuje šest slučajeva u kojima su izraelski vojnici navodno koristili Palestince za ljudske štitove nakon što je ranije ove godine Crveni krst objavio izvještaj u kojem je istaknuta ta praksa.

Izraelska vojska je suočena sa sve više dokaza da se Palestinci sistemski koriste kao „hrana“ za nju, u ratu u kojem je već poginulo više od 54.000 ljudi.

„Kada ste u genocidu, ljudski štitovi postaju alat za nešto drugo. Postaju dio drugačije vrste zločina – zločina nad zločinima“, rekao je Perugini.