PISA testiranje: Odgovara li elitama funkcionalno nepismeno društvo

Bosanskohercegovački učenici će preskočiti još jedan ciklus istraživanja u obrazovanju sa ciljem prikupljanja uporedivih podataka o učinkovitosti obrazovnih sistema. PISA istraživanje (Programme for International Student Assessment – Program za međunarodnu procjenu učenika) je trogodišnji ciklus koji se završava glavnim ispitivanjem, po kojem dobija oznaku (PISA 2015, PISA 2018…) Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) uvela ga je u praksu 2000. godine.

Cilj je da se prikupe uporedivi podaci o učinkovitosti i pravednosti obrazovnih sistema kroz ispitivanje ključnih znanja i kompetencija petnaestogodišnjaka kroz tri ključna područja – čitalačkoj, matematičkoj i pismenosti prirodnih nauka. U svakom od ciklusa se ispituju i dodatna, inovativna područja, kako bi se došlo do rezultata za kompetencije rješavanja problema finansijske pismenosti ili kreativnog mišljenja.

Zapravo se ispituje obrazovni sistem neke zemlje i spoznaja kako bi učenici primijenili stečena znanja i kompetencije u novim i nepoznatim situacijama i okruženjima, u školi i van nje. Indirektno se ispituje i koliko su školski sistemi kompatibilni sa tržištima rada, jer se stvara veza između postignuća i demografskih, socijalnih, ekonomskih i obrazovnih varijabli. Lakše je pratiti i trendove koje pokazuju promjene u nivoima i distribuciji postignuća kroz vrijeme, kako učenika i škola, tako i nastavnika i roditelja.

Školski sistem nudi zaostajanje

Bosna i Hercegovina je u tom istraživanju učestvovala samo 2018. godine i ostvarila loše rezultate. Od 79 zemalja učesnica te godine, BiH je ostvarila 62. rezultat, koji je sugerisao zaostajanje bh. učenika od tri godine za njihovim vršnjacima iz zemalja OECD-a u sve tri oblasti ispitivanja. Najlošija postignuća su ostvarena iz prirodnih nauka. Svaki drugi učenik je bio funkcionalno nepismen, odnosno nije znao naučenu materiju primijeniti u realnom životu.

Politika na Balkanu (ne)svjesno favorizuje nacionalna pitanja i kolektivitet nad individualizmom – jezik, historiju, vjeronauku i opštedruštvenu bazu za rješavanje svojih vlastitih potreba. Sistem i globalni državni aparati nisu poduzeli mnogo da se nastavi sa istraživanjima znanja, kao neophodnih reformi u sektoru obrazovanja i nauke. Zbog toga ovom problemu pokušavaju doskočiti iz nevladinog sektora.

Fondacija „Olimpijada znanja“, na čijem čelu se nalaze akademici i profesori emeritusi iz svojih oblasti, sebi u cilj je stavila da svi srednjoškolci u Bosni i Hercegovini postignu funkcionalnu pismenost do 2040. godine. Oformili su i Savjet Fondacije kao prošireno tijelo, u kojeg su pozvani univerzitetski profesori iz raznih oblasti, poduzetnici, revizori, komunikolozi, novinari…

NVO apeli nadležnima da ‘rade svoj posao’

„Znanje je pokretač svakog društva, a Bosna i Hercegovina mora postati društvo znanja. Moramo razvijati takav obrazovni sistem koji će omogućiti djeci da budu spremni za globalnu tržišnu utakmicu, a ne da, kad završe kod nas fakultet, u Njemačkoj budu poštari. Od toga zavisi budućnost svih nas i budućnost naše države. Fondacija ‘Olimpijada znanja’ je i osnovana da bi doprinijela unaprijeđenju kvaliteta i izvrsnosti obrazovnog sistema. Želimo da pomognemo djeci, roditeljima i učiteljima da znatno unaprijede nivo funkcionalnog znanja“, poručuju iz Fondacije „Olimpijada znanja“.

Predsjedništvu BiH, koji mora odobriti učešće u ovom projektu, uputili su apel po kojem hitno treba usvojiti Odluku o učešću Bosne i Hercegovine u Programu za međunarodno ocjenjivanje učenika (PISA) i Odluku o pristupanju zemlje Međunarodnom istraživanju razvoja čitalačke pismenosti (PIRLS). Svjesni su da se kasni za ovu godinu, ali žele uključenje u ove međunarodne programe provjere znanja za iduću, 2026. godinu.

„Svaki obrazovni sistem se temelji na radu, učenju, sticanju funkcionalnog znanja, kao i na provjerama tog znanja. Kako da znamo gdje se nalazimo i šta treba da unaprijedimo ako ne sudjelujemo u međunarodnim programima objektivne provjere znanja? PISA istraživanje obuhvata gotovo sve napredne zemlje svijeta i ako želimo znati kakav nam je obrazovni sistem, mi jednostavno moramo sudjelovati. Ogromna i nenadoknadiva šteta se nanosi cijelom obrazovnom sistemu i državi u cjelini, a djeci prije svega, jer su izostavljena iz najvažnije međunarodne provjere znanja“, upozoravaju iz Fondacije.

Stidi li se političar neznanja?

Nakon samo jednog učešća u provjerama obrazovnog sistema i znanja učenika se spoznao kvalitativni zaostatak i umjesto da se odmah poduzmu koraci na ispravljanju grešaka, formiranju ili nadogradnji savremenijih nastavnih procesa, uslijedila je blokada učešća. Pod izgovorima drugačijeg, entitetskog predstavljanja u programu, stopirano je sve.

Od pojavljivanja zemlje i učenika u projektima provjere do alibija svima ostalima za nerad u otklanjanju nedostataka kroz kurikularne reforme kojim bi počela bilo kakva strateška realizacija transformacije oblasti obrazovanja, nauke i tehnologije.

„Ovo je sistemski problem. Učenici nisu dio istraživanja. No veći je problem što rezultate niko ne koristi da mijenja obrazovni sistem. Rezultati dođu (PISA, TIMSS i ICLS) i niko ništa. Ni odgovornosti, ni želje da se dodatno analiziraju rezultati“, smatra Namir Ibrahimović iz Centra za obrazovne inicijative „Step by Step“ i jedan od pokretača kurikularne reforme u parcijalnim i ograničenim dijelovima zemlje, poput Kantona Sarajevo i Unsko-sanskog kantona.

Nema društvenog dogovora i nema vizije

Nedoumica je šta se to na osmišljen način i sistemsko djelovanje dogodilo od 2018. godine i negativnih rezultata testiranja? Odgovara li možda bh. elitama „utrnulo“ društvo, funkcionalno nepismeno?

„Ništa se nije dogodilo. Zato što pojedinci političari misle da je obrazovanje samo polje na kojem grade svoju karijeru. Nema društvenog dogovora i nema vizije kako obrazovanje da bude korisnije đacima. Ne znam da li to nekome odgovara, ali vidim da su nadležni inertni prema lošim rezultatima“, konstatuje Ibrahimović.

Kada su 2019. godine objavljeni rezultati jedinog učešća bosanskohercegovačkih učenika, uslijedile su brojne poruke brige i ohrabrenja za studiozniji rad svih aktera procesa, od učenika i roditelja, preko nastavnika i stručnjaka iz sektora obrazovanja, do vlasti. Apelovali su iz OSCE-a, UNICEF-a, OECD-a, Sektora za obrazovanje Ministarstva civilnih poslova BiH, Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH (APOSO)… Bez uspjeha.

Još tada se ispitivanjima ustanovilo da 85 posto učenika vjeruje kako će im obrazovanje osigurati bolju budućnost i zaposlenje te da se trud u obrazovanju isplati. U međuvremenu je nastavljeno iseljavanje stanovništva, a politički narativi zaoštreni. Paralelno s tim, ulagači iz inostranstva u Usori, opštini na samoj entitetskoj granici između Doboja i Tešnja, šire proizvodne kapacitete i zapošljavaju radnike. Koje? One koji znaju raditi i imaju kompetencije. Iz oba entiteta, čak i iz 53 kilometra udaljene Dervente, i bez obzira na ime. Do politike i Predsjedništva BiH je da izaberu tajming za donošenje odluke o provjeri neophodnoj za svaki početak.

„Što je prije moguće. Svaki dan je važan. Čim prije se podnese zahtjev za sudjelovanje u PISA istraživanju, imat ćemo vremena da se provedu neophodne pripreme. Ovo je toliko važna tema od koje zavisi sve ostalo – naš ekonomski opstanak, razvoj i pokušaj da uhvatimo korak sa razvijenim, slobodnim i demokratskim svijetom“, zaključuju iz „Olimpijade znanja“.