Melanom nije samo mladež, nego i borba za život

U Bosni i Hercegovini, ali i šire na Balkanu, postoje bolesti o kojima se rijetko ili nikako ne priča. Jedna od njih je melanom, najopasniji oblik raka kože, bolest koja često počinje kao bezazleni mladež, a završava kao borba za život.

Malo se o melanomu govori, a još manje zna. Preventivni pregledi su rijetki, svijest niska, a sistemska podrška slabo vidljiva. Ipak, broj oboljelih nije mali – i iza svakog slučaja kriju se lična drama, bol i snaga, te nerijetko smrt.

U pokušaju da skrenu pažnju javnosti na ovaj ozbiljan zdravstveni problem, u Banjoj Luci se tokom vikenda održava konferencija posvećena melanomu i drugim rijetkim bolestima. Tim povodom razgovarali smo s osobama koje su se suočile s ovom bolešću, kao i s onima koje se trude da borba protiv melanoma dobije mjesto koje zaslužuje – i u medicinskom sistemu, i u društvenoj svijesti.

Po riječima Adise Velić, projekt menadžerice konferencije, „tema će biti razmjena iskustava pacijenata, udruženja i predstavnika vlasti iz regiona o problemima sa kojima se susreću pacijenti, ukidanju lista čekanja i sveukupnom poboljšanju položaja pacijenata u zdravstvenom sistemu“.

„Cilj konferencije je iznalaženje načina da se u zdravstvu obezbijede dodatni izvori finansiranja za kontinuiranu nabavku inovativnih lijekova za sve onkološke pacijente i pacijente oboljele od rijetkih bolesti u BiH“, dodaje Velić.

Niska svijest

Jasminka Serdarević je jedna od organizatorica konferencije. I ona takođe misli kako je svijest o melanomu u regiji veoma niska. Po njenim riječima, „nismo ni svjesni koliko je, recimo, UV zračenje opasno“.

„Većina ljudi kupi kreme za sunčanje prije ljetovanja, mažu se tokom sunčanja i to je to, nesvjesni da UV zračenje postoji i u martu, i u oktobru, a kamoli ljeti – i to ne samo na moru“, kaže Serdarević. Dodaje da, čak i u „njenoj porodici, gdje postoji melanom, ne postoji prevelika svjesnost o tome“.

S njom se slaže i Beba Golubović, članica Udruženja pacijenata oboljelih od melanoma u Srbiji, te ističe kako je ustvari „solarijum najštetniji od svega“.

„Samim odlaskom u solarijum povećava se šansa za čak 50 odsto da dobijete rak kože, a sve je veći procenat mladih ljudi koji obolevaju od nekog oblika raka kože, čak i u svojim tridesetim godinama“.

‘S melanomom je sve i prošlost i budućnost’

Golubović boluje od melanoma već deset godina i za tih deset godina imala je deset operacija, te ukazuje kako je „s melanomom nažalost sve i prošlost i budućnost.“

„Trenutno sam na imunološkoj terapiji i cilj je da postanem hronični pacijent, odnosno da ova bolest koju imam ne bude smrtonosna, nego hronična bolest. Poslednju intervenciju sam imala pre mesec i po dana“.

Golubović kaže da postoje lijekovi za pacijente koji su u četvrtom stadiju, a tako je, po riječima Jasminke Serdarević, i u Bosni i Hercegovini. Pacijenti u trećem stadiju dobijaju terapiju koja pomaže da se melanom ne širi dalje, a svi zajedno se sada bore da lijekovi budu dostupniji i da se mogu dobiti i za pacijente koji nisu došli do četvrtog stadija bolesti. Liste čekanja obje sagovornice vide kao veliki problem.

Na naše pitanje da li je moguće u potpunosti izliječiti ovu bolest, Golubović kaže kako „to baš i nije optimistično kada se melanom proširi na druge organe“.

„To je bilo moje prvo pitanje doktorki s kojom sam o tome razgovarala, ali me ona brzo razuverila i rekla kako ću verovatno celi život ostati onkološki pacijent“, kaže Golubović.

Pitali smo i kako neki laik može prepoznati bolest, na šta Golubović kaže kako je “melanom jedini rak koji se vidi”.

„Nastaje na koži, ali je problem što često ne raspoznajemo promene koje se na koži javljaju i onda kasno odemo kod lekara. Kod melanoma je specifično da on liči na mladež, a u malom broju slučajeva nastaje i iz samog mladeža koji smo imali i ranije godinama. Ukoliko se primeti nova promena i ako je asimetrična, ako ivice nisu jasne nego razlivene, ako je boja te promene različita, ako ona raste u bilo kom pravcu, sve su to znaci da moramo da odemo kod dermatologa i da se ispod dermatoskopa vidi o kakvoj je promeni reč“, kaže Golubović. Dodaje i kako je bitno „ne plašiti se lekara, nego otići i proveriti promenu na koži“.

„Melanom se može javiti bilo gde na koži, pa je bitno i da nam neko pregleda mesta koja ne možemo videti sami“.

‘Opušteno govoriti o problemu melanoma’

„Znam koliko je teško suočiti se s takvom dijagnozom, te baš zbog toga potpuno otvoreno pričam o ovome, a posle deset godina mogu sve da kažem“, zaključuje.

Na kraju razgovora Golubović kaže kako ju je „pored dijagnoze, kada je bilo najteže, pogodila i činjenica da u Srbiji tada nije bilo lekova“.

„Odlazak od lekara do lekara, činjenica da ne znate ništa o tome i drugi teški trenuci su se samo nizali. Veliki je to rollercoaster osećanja, a veoma je važno, pored suočavanja s tom bolesti, da pacijenti imaju podršku u porodici, te da slobodno razgovaraju o tome jer će se uvek naći neko ko ima neku dobru informaciju“.

Nažalost, ona nije naišla na podršku u porodici.

„Meni je treći udarac bio to što se moj bivši suprug nije najbolje snašao u svemu tome, pa sam pored dijagnoze, saznanja da nema lekova, i ostalih stvari, morala da prođem i kroz razvod. Međutim, mislim da, što više pacijent upoznaje svoju bolest, više nekako i ojača, i bolje razume prirodu svoje bolesti. Na taj način se mnogo lakše i nositi sa njom“.

Pet kriterija za prepoznati promjenu na koži

Za kraj smo pitali dermatologinju, dr. Aminu Hamzi-Jusić koju vrstu prevencije je najbolje preduzeti. Dr. Hamzi-Jusić kaže kako postoje „A, B, C, D i E kriteriji“, koji predstavljaju sljedeće:

• A – asimetrija, odnosno ako se mladež počne širiti na jednu stranu
• B – borderline, odnosno u prijevodu sa engleskog granica mladeža koja postaje nejasna ili nepravilna
• C – color, predstavlja boju koja se mijenja, te poprima obično crnu, crvenkastu, plavu ili sivu boju
• D – dijametar, odnosno prati se da li mladež raste
• E – evolucija, tj. prati se je li mladež postojao i ranije ili ne.

Osim navedenog, po riječima dr. Hamzi-Jusić, „obično se pojavljuju svrbež i iscjedak, a vrlo je bitno pratiti i porodičnu anamnezu“.

„Ako je neko već imao melanom u porodici, potrebno je detaljnije pratiti promjene na koži“, zaključuje dr. Hamzi-Jusić.

Ne plašiti se otići doktoru

Sve tri sagovornice se slažu kako je prevencija vrlo bitna, te da se ne treba plašiti otići ljekaru, jer se melanom širi velikom brzinom, te mnogi slučajevi nažalost završe kobno.

O svemu ovome će se od 23. do 25. maja govoriti u Banjoj Luci, na Regionalnoj konferenciji pacijenata oboljelih od melanoma.

“Cilj nam je da se nekako svi iz regije udružimo, te da pričamo o tome, kako bi se povećala svjesnost, a postojećim pacijentima što više pomoglo”, zaključuje organizatorica Jasminka Serdarević.