Zašto arapski svijet šuti dok se stavovi Zapada prema Izraelu mijenjaju?

Dok zapadne države sve glasnije kritiziraju nastavak izraelske agresije na Gazu, arapski odgovor i dalje izostaje. Taj paradoks otvara pitanja o sve izraženijim promjenama u evropskim stavovima i istovremenoj šutnji arapskih zemalja.

To se događa u trenutku kada zapadne prijestolnice zaoštravaju svoju retoriku protiv Izraela i preispituju svoje političke odnose i vojne sporazume s tom zemljom. Istovremeno, iz većine arapskih prijestolnica stižu tek sporadična saopćenja koja ne prelaze granice izražavanja zabrinutosti, dok je oko 2,3 miliona Palestinaca suočeno sa stalnim masakrima i teškom opsadom.

Evropski stavovi bez presedana pozivaju na uvođenje sankcije protiv izraelskih doseljenika, obustavu sporazuma o sigurnosnoj suradnji s Izraelom i otvaranje graničnih prijelaza radi omogućavanja dostavljanja humanitarne pomoći.

U svjetlu ovih ubrzanih evropskih poteza, sve se glasnije postavlja pitanje: gdje je arapska reakcija? Zašto Arapi šute dok Izrael vrši nezapamćeno kršenje ljudskih prava u Gazi?

Portal Al Jazeera.net konsultirao je nekoliko analitičara i stručnjaka o ovom pitanju i svi su se složili da arapska šutnja nije privremena pojava, već posljedica nagomilanih političkih, sigurnosnih i ekonomskih faktora koji su stav prema Gazi učinili taocem kalkulacija, a ne principa.

Zapadni zaokret

Raghad Altikriti, predsjednica Savjetodavnog vijeća Muslimanskog udruženja Britanije (Muslim Association of Britain-MAB), izjavila je da je promjena u stavovima nekih zapadnih zemalja, poput Francuske, Kanade i Velike Britanije, prema agresiji u Gazi pozitivan razvoj događaja, ističući da je to važna prekretnica koja se trebala dogoditi mnogo ranije.

Dodala je, u razgovoru za Al Jazeeru, da se ova promjena nije dogodila bez razloga, već je rezultat stalnog pritiska javnosti i parlamentaraca, te promjene u stavovima nekih političkih lidera nakon gotovo 20 mjeseci nemilosrdnog izraelskog bombardiranja i razaranja Gaze, uz zabrinjavajuću međunarodnu šutnju.

Napomenula je da Zapad, uključujući Britaniju, igra direktnu ulogu u podršci i naoružavanju Izraela, stoga se promjena u njegovim stavovima nužno odražava i na arapske politike, koje su često pod utjecajem zapadnih strategija.

Altikriti je naglasila značaj nastavka društvenog pritiska, napominjući da MAB nastavlja organizirati demonstracije i druge aktivnosti kako bi se te promjene  dodatno učvrstile. „Ne zanimaju nas riječi, nego stavovi i djela“, rekla je.

Naglasila je da su ljudi sposobni srušiti barijere koje su im nametnute, čak i ako to zahtijeva određene žrtve.

Arapska šutnja

Palestinski istraživač Mohammed Ghazi al-Jamal izjavio je za Al Jazeeru da službena arapska šutnja nije puki izostanak iz javnog prostora, već je to odraz dubokih promjena u političkoj doktrini nekih režima.

Al-Jamal navodi niz razloga koji objašnjavaju ovu šutnju:

1. Palestinski otpor postao je protivnik u kontekstu političkih, sigurnosnih i ekonomskih saveza s okupacijskom državom, zasnovanih na sporazumima o miru i normalizaciji odnosa. Ti sporazumi služe kao sredstvo pritiska i represije protiv svakog narodnog pokreta koji se protivi izraelskoj agresiji.
2. Politički život u arapskim društvima je uništen, a instrumenti kolektivnog djelovanja, kao što su stranke, sindikati i parlamenti, nacionalizirani su i svedeni na prazne forme bez stvarnog sadržaja.
3. Solidarnost s Palestincima i podrška njihovom otporu kriminalizirani su kroz zakone, propise i medijski diskurs u mnogim arapskim zemljama.
4. Povjerenje građana u djelotvornost protesta je narušeno, kao i sposobnost društvenih pokreta da osmisle nove oblike solidarnosti koji bi zaobišli ograničenja koja postavljaju vlasti.
5. Sjedinjene Američke Države i druge zapadne zemlje pomoć arapskim državama uvjetuju njihovim odnosima s Izraelom, a razne oblike pružanja pomoći Palestincima klasificiraju kao podršku terorizmu, te prate i kažnjavaju javne istupe i donacije koje su povezane s takvom pomoću.
6. Al-Jamal smatra da se korijen problema leži u pitanju legitimnosti režima – oni koji svoju vlast temelje na vanjskoj podršci ostaju vezani za vanjske kalkulacije, dok se oni koji se oslanjaju na volju naroda ponašaju u skladu s osjećajima i težnjama vlastitih nacija.

Ograničeni napori

U sličnom osvrtu, palestinski politički analitičar Ibrahim al-Madhoun smatra da su arapski napori, ako postoje, vrlo ograničeni i podložni izrazito složenim kalkulacijama.

U razgovoru za Al Jazeeru, Al-Madhoun ističe da su među razlozima za arapsko odsustvo slabost službenog sistema, umanjena uloga Arapske lige, te unutrašnje podjele među državama – kako u pogledu politike, tako i ideoloških orijentacija.

Dodaje da je cijena podrške Gazi danas postala visoka, i politički i ekonomski, te da se neki vladari plaše unutrašnjih posljedica, pogotovo ako se uzme u obzir krhak legitimitet njihovih režima.

Međutim, Al-Madhoun smatra da evropski potez, iako je spor i dolazi kasno, odražava određenu promjenu političkog raspoloženja na Zapadu, možda zbog pritiska javnosti ili rastućeg moralnog nezadovoljstva ili čak zbog konfuzije koja vlada u odnosima s Washingtonom kao posljedica rusko-ukrajinskog rata.

Ipak, upozorava da nema mjesta za pretjerani optimizam, objašnjavajući da je većina tih zemalja bila partner okupaciji, podržavale su izraelske politike i šutjele na njegove zločine. Čini se da trenutni zaokret ne proizilazi isključivo iz humanitarnih pobuda, smatra Al-Madhoun, već ga određuju osjetljive i složene ravnoteže i težnja za ponovnim pozicioniranjem na regionalnom i međunarodnom planu.

Izgladnjivanje i raseljavanje

Politički analitičar Iyad Al-Qarra smatra da arapske reakcije nisu bile primjerene razmjerima zločina koje je počinio Izrael, posebno od nastavka borbi u martu, nakon čega su uslijedili krvavi masakri i žestoka dvomjesečna opsada, u jednoj od najtežih faza agresije.

Al-Qarra dodaje za Al Jazeeru da službeni arapski stavovi nisu otišli dalje od izražavanja osude, bez pružanja bilo kakve stvarne podrške Palestincima, bilo na diplomatskom ili humanitarnom nivou, i to u vrijeme dok Izrael provodi politiku sistematskog izgladnjivanja i raseljavanja.

Objasnio je da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu uspostavio „Odjel za migracije“ pri Uredu koordinatora, s ciljem provođenja prisilnog raseljavanja u zemlje kao što su Jordan, Egipat i Saudijska Arabija pod krinkom „dobrovoljnosti“, dok se istovremeno vrše ubistva i različiti oblici pritiska kako bi se Palestinci prisilili na napuštanje Gaze.

Tvrdi da su čak i arapski samiti izgubili svoju vrijednost i više ne uživaju povjerenje naroda u njihovu sposobnost da donesu bilo kakvu promjenu, napominjući da su arapske odluke danas pod potpunim utjecajem američke administracije.

Al-Qarra ističe da su neke arapske zemlje počele smatrati Islamski pokret otpora (Hamas) odgovornim za ono što se događa, umjesto da smatraju okupaciju odgovornom za posljedice svoje agresije.

U kontekstu ubrzanih evropskih inicijativa i dosada nezabilježenih zapadnih stavova, Narodna konferencija Palestinaca izvan domovine (PCPA) istaknula je kako dosadašnji evropski stavovi predstavljaju nužne početne korake, ali da još uvijek ne odgovaraju razmjerima humanitarne katastrofe i svakodnevnih zločina koji se čine.

U saopćenju koje je dostavljeno Al Jazeeri, PCPA je pozvao evropske vlade da potpuno i trajno zaustave izvoz oružja i vojne tehnologije okupaciji.

U saopćenju se ponovno izražava odlučno protivljenje bilo kakvim pokušajima fragmentiranja palestinskih prava ili nametanja djelimičnih rješenja, uz poseban naglasak da su sloboda, pravo na povratak i samoodređenje neotuđiva prava o kojima se ne može pregovarati. PCPA je pozvao palestinske i arapske zajednice, kao i sve slobodne ljude širom svijeta, da nastave sa pritiskom – na društvenom, medijskom i pravnom planu – sve dok se ne postignu pravda i sloboda za palestinski narod.