Bez obzira na ishod rata u Ukrajini: ‘Na Balkanu neće biti promjena granica’

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump i njegovi saradnici, kako ističu, vjeruju da je jedini put prema završetku rata u Ukrajini da Kijev pristane na odricanje dijela vlastitog teritorija, koje su okupirale ruskne snage.

Sve se više i otvorenije govori o takvom ishodu mirovnih pregovora zaraćenih strana, koji su održani nedavno u Istanbulu. Međutim, ozbiljno se upozorava na veoma opasan „domino efekat“, koji bi mogao biti rezultat prekrajanja granica, te izazvati nove sukobe u drugim dijelovima svijeta, tako i Zapadnom Balkanu.

„Nagrađivanje agresora prepuštanjem osvojenog teritorija u Ukrajini bio bi zastrašujući presedan, te bi dao zeleno svjetlo zlostavljačima i otvorio mogućnost bilo kome da od malo slabijeg uzme dio teritorija koji mu se sviđa“, istakao je Andrej Plenković, premijer Hrvatske, slijedeći stav zvaničnika Velike Britanije, kao i najjačih zemalja članica Evropske unije, poručivši „to bi bio kraj međunarodnoga prava“.

Promjena granica na Zapadnom Balkanu je izuzetno osjetljivo i kompleksno pitanje, s dubokim historijskim, političkim i etničkim implikacijama.

Regija ima dugu historiju sukoba povezanih s teritorijalnim pitanjima. Promjena granica u prošlosti – posebno tokom raspada SFR Jugoslavije ‘90-ih godina prošlog vijeka – dovela je do ratova, genocida, etničkog čišćenja, velikih ljudskih stradanja… Bilo kakva nova inicijativa za promjenu granica budi strahove od obnavljanja tenzija i mogućeg nasilja.

“Zamislite samo da je Hrvatska ostala bez, recimo Knina, Petrinje, Vukovara koji su bili privremeno okupirani”, zabrinuto konstatira Plenković.

Teritorijalno prisvajanje

Neven Anđelić, profesor međunarodnih odnosa i ljudskih prava na Regent's Univerzitetu u Londonu, rekao je za Al Jazeeru da je trenutno „srž problema u Evropi u strahovima Rusije i Ukrajine“.

„Rusija se plaši ulaska Ukrajine u NATO, velike ukrajinske armije na njenoj granici. Ukrajina ima strah od nekog novog napada iz Rusije i žele se osigurati. U fokusu pregovora mora se naći način da se uklone strahovi i jednih i drugih. I onda dolazimo do trgovine teritorijom iza koje se nagovještava da bi Trumpova administracija bila spremna da de jure prizna Krim u okviru Ruske Federacije, a de facto ova ostala osvojena područja koje drži ruska vojska, sa nekim manjim modifikacijama sadašnje linije fronta“, mišljenja je Anđelić.

Režim Vladimira Putina, predsjednika Rusije, tvrdi, „ne može sebi dozvoliti da ne prikaže vojnu akciju kao veliki uspjeh“.

„Zbog toga je nekooperativan i megalomanski traži sve, a mali vojni pomaci na frontu uvjeravaju ga da može biti postojan u tome. Ukrajina je u nepovoljnoj poziciji zbog geopolitičkih i promjena u SAD-u“, kazao je Anđelić.

Da je spreman na trgovinu teritorijom, kako kaže bosanskohercegovački profesor nastanjen u britanskoj prijestolnici, Trump je pokazao tokom prvog predsjedničkog mandata, kada je SAD postao jedina država u svijetu koja je priznao izraelsku aneksiju Golanske visoravni u Siriji.

„Trump je to učinio i nijedna druga zemlja nije to slijedila. No, to nam je i tada pokazalo da najmoćnija zemlja svijeta daje hegemoniju i spremna je na trgovine teritorijom“, rekao je Anđelić.

Otvaranje Pandorine kutije

Anđelić ipak sumnja da bi na Zapadnom Balkanu moglo doći do razmjene teritorijem, prekrajanja granica bez obzira na određene velikodržavne projekte.

„Ne vjerujem iz prostog razloga, jer je to u srcu Evrope. Evropa to neće dozvoliti. Štaviše, navest ću primjer Somalidenda u Somaliji. Odvojeni dio te zemlje nije priznala nijedna država, jer bi se otvorila Pandorina kutija i granice svih afričkih država došle bi u pitanje. Čak i zemlje koje imaju direktne interese, poput Etiopije koja koristi luke Somalilenda, ne usuđuju se priznati ga“, pričao je.

Nadalje dodaje „šta god da se dogovori o teritorijalnoj razmjeni u Ukrajini, odnosno ruskom prisvajanju, neće utjecati na teritorijalne promjene na prostorima država naše regije“.

„Dakle, kratko i jasno: bez obzira na Ukrajinu, neće biti teritorijalnih promjena na Balkanu“, decidan je Anđelić.

BiH, Kosovo, Sjeverna Makedonija…

Rusija u ovom trenutku kontrolira 20-ak posto ukrajinske teritorije, uključujući poluotok Krim kojeg je anektirala 2014. godine, kao i velike dijelove četiri druge regije istočne i jugoistočne Ukrajine osvojene u posljednje nešto više od tri godine.

Situacija u Ukrajini i na Kosovu upoređivala se od početka invazije Rusije na Ukrajinu, naglasila je Zulfija Jakupi, urednica programa na srpskom jeziku Radija Kosova.

„I sam Putin na početku rata u Ukrajini kazao je da ako Kosovo može da se odvoji od Srbije, može i Krim od Ukrajine. Ipak, okolnosti Kosova i Ukrajine su potpuno različite. Do NATO bombardovanja Srbije došlo je nakon jedne decenije sprovođenja aparthejda i etničkog čišćenja nad albanskim narodom od strane režima Slobodana Miloševića“, rekla je Jakupi za Al Jazeeru.

Smatra da je brzoj reakciji međunarodne zajednice na Kosovu doprinijelo i prethodno iskustvo „sa krvavim ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, prvenstveno nakon genocida u Srebrenici 1995. godine“.

„Potom, u vezi Kosova je Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija doneo Rezoluciju 1.244, pa smo nakon proglašenja nezavisnosti Kosova imali i presudu Međunarodnog suda pravde, prema kojoj činom proglašenja nezavisnosti nije prekršeno međunarodno pravo. Kosovo se od početka smatralo slučajem ‘sui generis’, odnosno posebnim slučajem, koji se ne može upoređivati sa ni jednom drugom situacijom u svetu. U Ukrajini toga nema, jer ruski narod u Ukrajini nije bio ugrožen. Rusija je okupirala ukrajinske oblasti na jugu i istoku te zemlje, želeći da spreči približavanje NATO-a svojim granicama“, istakla je Jakupi.

Jakupi je, međutim, svjesna da rješenje rata u Ukrajini otvara pitanje mogućeg utjecaja na situaciju i na Zapadnom Balkanu.

„Ruski uticaj na Balkanu je veliki, pre svega kroz hibridni rat preko Srbije i bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Poznato je da se pre nekoliko godina pričalo o mogućnosti korekcije granica, odnosno neke vrste razmene teritorija, da deo severa Kosova pripadne Srbiji, a da se Preševska dolina pripoji Kosovu. O toj opciji se dosta raspravljalo u vreme kada je lider Kosova bio Hashim Thaci, iako takav predlog nikada zvanično nije bio na stolu“, pričala je Jakupi, istakavši da su svi svjesni da bi to dovelo do „domino efekta“.

„Da se tada desila razmena teritorija između Kosova i Srbije, Republika Srpska tražila bi pripajanje Srbiji. I Severna Makedonija bi bila ugrožena, jer bi etnički Albanci mogli tražiti pripajanje Albaniji ili Kosovu. Aktuelna politička elita na Kosovu protivi se korekciji granica“, kazala je.

Trump se još nije bavio regijom

I dugogodišnja novinarka iz Prištine uvjerena je da bez obzira na ishod pregovora i potencijalni „nepravedan mir“ u Ukrajini do promjene granica na Balkanu neće doći.

„Međunarodna zajednica, Evropska unija i SAD, žele da se na Balkanu zadrži stabilnost, posebno kada se zna da se sada svi bave ratovima u Ukrajini i Gazi, pa sigurno neće dozvoliti da se ukrajinski slučaj prenese na naš region. Treba napomenuti da evropske integracije Kosova i Srbije zavise od potpune normalizacije odnosa dve zemlje, što znači potpunu primenu svih do sada postignutih sporazuma u okviru dijaloga koji se vodi posredstvom Evropske unije, uz podršku SAD-a“, rekla je Jakupi.

Podsjeća i da su početni francusko-njemački plan za normalizaciju kosovsko-srpskih odnosa, podržale sve zemlje članice EU, dakle i pet zemalja koje ne priznaju Kosovo, a to su Španija, Grčka, Rumunija, Slovačka i Kipar.

„Poslednji sporazumi iz Brisela i Ohrida iz 2023. predviđaju de facto priznanje Kosova od strane Srbije. Sprovođenje tih sporazuma je u zastoju i očekuje se da će nova administracija u Briselu ponovo pokrenuti dijalog, čim se na Kosovu formiranju nove institucije, nakon februarskih izbora. Ostaje da se vidi kakav će biti pristup dijalogu nove američke administracije predsednika Trumpa, koja se još uvek nije bavila Balkanom zbog gorućih kriza u Ukrajini i na Bliskom Istoku“, istakla je.

Međunarodna zajednica će učiniti sve da se u našoj regiji očuva stabilnost, kako se sukob i dešavanja u Ukrajini ne bi prelila na Zapadni Balkan, uvjerena je.

Jakupi zaključuje da su sve „ovdašnje zemlje“, osim Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova, članice NATO-a, „tako da Alijansa neće dozvoliti da Rusija ostvari još veći uticaj u ovom delu sveta“.