BiH pred novim tužbama: Do kada će država plaćati dugove entiteta

Slučaj Viaduct nije izuzetak, već simptom duboko ukorijenjenog institucionalnog i političkog problema u Bosni i Hercegovini. Sistem u kojem entiteti donose međunarodno obavezujuće odluke, a država snosi posljedice, bez mogućnosti da ih efikasno naplati, ne samo da urušava pravnu sigurnost i međunarodni kredibilitet zemlje već prijeti da je gurne u ozbiljnu finansijsku nestabilnost.

Uz već donesenu presudu koja obavezuje Bosnu i Hercegovinu da isplati više od 50 miliona eura, u pripremi su i novi sporovi vrijedni više od dvije milijarde konvertibilnih maraka [milijardu eura], koji dodatno zaoštravaju pitanje odgovornosti i nadležnosti između državnog i entitetskog nivoa. Pritom, činjenica da arbitražni sudovi ne priznaju entitete, već isključivo državu Bosnu i Hercegovinu, ostavlja državni nivo nezaštićenim, a građane izložene enormnim troškovima nastalim tuđim propustima.

Umjesto da se ovakve situacije preventivno rješavaju, svjedočimo sistematskim opstrukcijama, neodgovornosti i pravno-političkom cinizmu koji svaki novi slučaj pretvaraju u novu rupu bez dna.

Prema informacijama Pravobranilaštva BiH, trenutno su aktivna četiri arbitražna postupka i jedan zahtjev za mirno rješavanje spora, ukupne vrijednosti veće od 2,3 milijarde konvertibilnih maraka. Elektrogospodarstvo Slovenije traži gotovo 695,2 miliona eura odštete zbog prijeratnih ulaganja u Rudnik i Termoelektranu Ugljevik u Republici Srpskoj. Tužba je podnesena 2013. godine pred istim arbitražnim sudom u Washingtonu (ICSID), koji je donio odluku u predmetu Viaduct.

Također, Hrvatska elektroprivreda tužila je Bosnu i Hercegovinu zbog ulaganja u RiTE Gacko, s tužbenim zahtjevom od 100 miliona eura. Ovi slučajevi ukazuju na potencijalnu lavinu sličnih tužbi koje bi mogle dodatno opteretiti finansije i institucije Bosne i Hercegovine.

Hrvatska elektroprivreda je zatražila “mirno rješenje spora” u kojem zahtijeva isplatu 100 miliona eura za prijeratno ulaganje u Rudnik i Termoelektranu Gacko, u protivnom će se obratiti arbitražnom sudu.

Zagrebačka privatna kompanija Kermas energija pripremila je odštetni zahtjev i najavila tužbu protiv Bosne i Hercegovine, vrijednu 102 miliona eura, u vezi s koncesijom za Vjetroelektranu Trusina, koju je Vlada Republike Srpske dodijelila, a potom oduzela od njene kćerke kompanije Eol Prvi.

Namjerna zaduženja

Predsjednik Liste za pravdu i red i zastupnik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Nebojša Vukanović kaže za Al Jazeeru kako političari, nažalost, rade sve da se ti sporovi umnožavaju, a ne rješavaju.

„Ti se sporovi ne gube slučajno, prave se namjerne greške i kardinalni propusti. Firme koje učestvuju često su fiktivne, ‘tašna-mašna’ kompanije koje ne mogu ni kuću izgraditi, a kamoli investirati stotine miliona maraka“, kaže Vukanović.

Dodaje kako im je cilj isključivo pljačka te da je riječ o organizovanom kriminalu koji bi morao biti predmet ozbiljnih istraga.

„Međutim, institucije poput SIPA-e su obezglavljene, a tužilaštva su pod političkom kontrolom. Vlast Milorada Dodika namjerno pravi propuste koji vode do gubitaka u sporovima, vidjeli smo to već, a sad se slično dešava i s projektom vjetroelektrane u Nevesinju.“

Kada je riječ o slučaju u kojem Hrvatska elektroprivreda traži mirno rješenje spora u vezi s predratnim ulaganjem u Termoelektranu Gacko, Vukanović
kaže kako bi u normalnoj situaciji entitet Republika Srpska tužio Hrvatsku elektroprivredu zbog jednostranog raskida ugovora prema kojem je RS trebao dobiti 78 posto, a Hrvatska 22 posto električne energije iz sistema na Trebišnjici.

„Raskid tog ugovora nas je već koštao stotine miliona. Ali Dodik, koji se ponaša više kao hrvatski igrač nego kao lider Republike Srpske, ne želi tužiti Hrvatsku. Poslije presude Slovencima u Ugljeviku, Hrvati će vjerovatno isto uraditi s Gackom. Elektroprivreda Republike Srpske, koja je već pred kolapsom, neće to moći izdržati. Očito je da neko namjerno želi uništiti taj sistem kako bi ga kasnije prodao“, kaže Vukanović.

Odluka državne vlasti samo privremena

Vijeće ministara BiH donijelo je privremenu odluku o rješavanju problema BHANSA-e, ali mnogi ne vjeruju da će to riješiti. Vukanović kaže kako je na čelu BHANSA-e kadar HDZ-a BiH, pa mu je „to njihovo ćutanje – simptomatično“.

„HDZ i SNSD zajedno blokiraju ključne procese, pa tako ni komisije u Parlamentu ne mogu biti formirane da istraže uzroke problema. Čak i kada HDZ direktno trpi štetu, oni se ne distanciraju od politike SNSD-a. Sve to izgleda kao planska pljačka građana – iznose se pare, dijele među akterima i niko ne odgovara. Da smo Vi ili ja sklopili takav štetan ugovor, ne bismo mogli dobiti ni dozvolu za vikendicu, a ne za Viaduct bez prihoda i bez radnika. To je dokaz nemoći države u kojoj se samo prebacuje odgovornost s jednog nivoa na drugi, dok političari akumuliraju lično bogatstvo“, kaže.

Vukanović kaže kako se sporovi planski gube, jer da postoji pravna država, da institucije rade svoj posao, ovo bi bilo riješeno za mjesec dana.

„Oni koji su potpisali štetne ugovore morali bi odgovarati, ali neko namjerno pravi propuste da bismo izgubili spor i platili cijenu“, zaključuje Vukanović.

Entitet mora platiti dug, ne država

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Aziz Šunje kaže za Al Jazeeru kako je način plaćanja duga prema Viaductu tehnički jednostavan i njega je već predložio Šerif Isović, bivši direktor Poreske uprave FBiH.

„Ako je obavezu stvorio jedan ili drugi entitet, u ovom slučaju entitet Republika Srpska, onda se to može tehnički riješiti preko Uprave za indirektno oporezivanje (UIOBiH). To znači da se iz onog dijela indirektnih poreza, koji bi trebao ići entitetu, odvoji onaj dio koji bi trebao ići na izmirenje duga. Prema raspodjeli sredstava, dvije trećine idu Federaciji BiH, jedna trećina RS-u, iz te jedne trećine se odvoji za dug i problem riješen“, kaže Šunje.

Dodaje kako je problem u implementaciji te odluke, koja bi trebala biti vrlo jednostavna.

„Problem je što je ministar finansija na državnom nivou iz SNSD-a, problem je što je direktor UIOBiH iz SNSD-a i problem je što u Upravnom odboru UIO-a od devet članova šest ili sedam njih su članovi SNSD-a i HDZ-a. To je očito vrlo moćna sprega, tako da protiv ovog rješenja postoje opstrukcije unutar samog sistema. Nastranu to što uvijek postoji neriješeno pitanje raspodjele indirektnih poreza, jer očigledno je da Republika Srpska na bazi trenutne raspodjele dobiva veći iznos od realnog“.

Profesor Šunje ističe kako je prijedlog rješenja problema i plaćanja duga Viaductu, koji je predložio državni ministar finansija Srđan Amidžić, „mimo zdrave pameti“.

„Apsurdno je da se profit Centralne banke preusmjerava na entitete. Entiteti imaju svoje budžete. Ovaj problem se mora riješiti na principijelan način, a ne ad hoc, jer ako se odobri prijedlog koji zagovara ministar Amidžić, onda će se stvoriti jedan presedan prema kojem će se sve obaveze [entiteta] Republike Srpske prebacivati na državu Bosnu i Hercegovinu. Ako ovo prođe, onda će se i sve naredne tužbe, kojih očito ima, pokušati rješavati na isti način. Dakle, entitet koji je stvorio obavezu, odnosno dug, treba da ga i rješava“, zaključuje Šunje.

Entitet odlučuje, država ispašta

Mlađen Mandić, profesor ustavnog prava na Fakultetu pravnih nauka u Banjoj Luci i bivši pravobranitelj BiH, rekao je za Al Jazeeru kako se u međunarodnim pravnim sporovima može pojaviti samo Bosna i Hercegovina kao država i presuda glasi na nju bez obzira što je postupak vodio entitet Republika Srpska.

“Kao pravobranilac BiH 2016. godine dobio sam tužbu u kojoj je slovenačka firma Viaduct tražila 42 miliona eura za raskidanje koncesionog ugovora sa Vladom RS-a. Obavijestio sam vlasti na državnom i entitetskom nivou”, kaže Mandić.

“Tužba je dosta opravdana i shvatio sam da ćemo izgubiti spor. Izgledi su nam bili dosta mali. U međunarodnim pravnim sporovima može se pojaviti samo Bosna i Hercegovina kao država i presuda glasi na BiH bez obzira što je postupak vodila Republika Srpska. Problem je što Republika Srpska neće da plati”, kaže Mandić.

Na kraju će Bosna i Hercegovina morati platiti dug, a onda će ona, prema zakonu, tražiti povrat sredstava od Republike Srpske, pojasnio je Mandić.

Ako se hitno ne uspostavi mehanizam efikasne koordinacije, odgovornosti i transparentnosti, upozoravaju sagovornici, Bosna i Hercegovina će sve češće biti meta arbitražnih tužbi koje će biti plaćene iz džepova njenih građana – dok politički akteri ostaju nekažnjeni i netaknuti.

Reforma sistema upravljanja međunarodnim ugovorima, odgovornost za štetne odluke i pravovremeno djelovanje institucija ne bi trebali biti luksuz, već imperativ. U suprotnom, „Viaduct“ će biti tek prvi u nizu presuda s kojima će se Bosna i Hercegovina suočiti.