Invazija na Gazu: Izrael između unutrašnjih i vanjskih ograničenja

Izraelska vojska saopćila je u nedjelju da je započela veliku kopnenu operaciju na područjima na sjeveru i jugu Pojasa Gaze, u sklopu nove ofanzive nazvane „Gideonove kočije“. Sve se to događa uprkos činjenici da su pregovori o prekidu vatre ušli u fazu koja se opisuje kao presudna.

Gideon, sin Joašov, historijska je jevrejska ličnost koja je vodila ratove protiv vojski Kanaana, Midjana, Amalečana i drugih naroda, te ih porazila. Gideonova pobjeda smatra se jednom od najvećih historijskih pobjeda za Jevreje. Jevrejski vjerski tekstovi (Mikra) navode da je s 300 boraca porazio vojni savez od čak 135.000 vojnika, što dodatno pojačava mit koji se u izraelskom narativu ponavlja još od 1948. godine: da je Izrael manjina koja se bori protiv većine.

Povodom najavljene izraelske invazije na Pojas Gaze, Al Jazeerin centar za studije (AJCS) objavio je analitičku studiju pod naslovom „Invazija na Gazu: Izrael između unutrašnjih i vanjskih ograničenja“, u kojoj profesor i istraživač Muhannad Mustafa analizira sve slabije nade u postizanje konačnog ili čak privremenog dogovora koji bi odgovarao interesima obje strane, posebno imajući u vidu da je na čelu izraelske vlade i dalje Benjamin Netanyahu.

Ciljevi najavljene operacije

Izrael kroz predstojeću operaciju nastoji ostvariti tri cilja:

• Prvi cilj: Izvršiti pritisak na Islamski pokret otpora (Hamas) da pristane na moguće izraelske prijedloge za primirje. Treba napomenuti da Netanyahu ne pristaje na uvjet završetka rata ili povlačenja iz Gaze u bilo kakvom dogovoru, te da je najviši cilj ovog rata uništenje Hamasa.
• Drugi cilj: Okupacija Pojasa Gaze i faktičko poništavanje izraelskog plana povlačenja iz 2005. godine, nakon što je Knesset prije rata usvojio zakon kojim se zvanično ukida Zakon o povlačenju iz Pojasa Gaze.
• Treći cilj: Raseljavanje stanovništva Pojasa Gaze. Ovo bi mogla biti posljednja faza rata, jer Izrael vjeruje da će okupacija Pojasa, koncentracija palestinskog stanovništva na jugu i ograničavanje distribucije humanitarne pomoći isključivo na tom području omogućiti kasniju provedbu plana o raseljavanju.

U tom kontekstu, Ron Ben-Yishai, vojni analitičar izraelskog lista Yedioth Ahronoth, ističe da se operacija „Gideonova kočija“ sastoji od tri faze:

• Prva faza je već započela i uključuje mobilizaciju rezervista, pripremu vojnih jedinica i uspostavljanje sigurne zone u južnom Pojasu Gaze između koridora Morag i Salah al-Din (Philadelphi), te logističke i inženjerske pripreme. Izrael bi u ovoj fazi trebao pripremiti infrastrukturu za distribuciju humanitarne pomoći.
• Druga faza: U ovoj fazi Izrael koristi pritisak vojnim sredstvima kroz bombardiranje, te humanitarni poticaj tako što ograničava distribuciju humanitarne pomoći na posebno određena područja na jugu Pojasa Gaze, s ciljem da stanovništvo premjesti iz središnjeg i sjevernog dijela Pojasa Gaze prema jugu, južno od koridora Morag.
• Treća faza: Podrazumijeva kopnenu invaziju velikih razmjera s ciljem okupacije Pojasa Gaze i direktne konfrontacije s palestinskim frakcijama otpora, preuzimanje kontrole nad teritorijom u Gazi i ostanak na njoj, te vođenje borbi protiv džepova otpora u Pojasu Gaze.

Izazovi proširenja vojne operacije

Operacija „Gideonove kočije“ suočava se s brojnim izazovima, od kojih je najvažniji problem u funkcioniranju sistema rezervnih snaga, jer se stopa odziva u rezervnu službu smanjila na 50 do 70 posto.

Kriza u sistemu rezervnih snaga dodatno se produbljuje zbog odugovlačenja vlade u donošenju zakona o regrutaciji ultraortodoksnih Jevreja (Haredi). Istovremeno, vlada ne pokazuje nikakvu inicijativu za njihovu mobilizaciju, niti postoji zakon koji bi regulirao ovaj proces.

Produženje rata također predstavlja značajan društveni i ekonomski teret za rezervne snage. Neki od njih osjećaju moralni teret, jer smatraju da bi dalje širenje vojnih operacija moglo ugroziti živote izraelskih zarobljenika. Taj osjećaj tereta doveo je do niza vojnih peticija u posljednjim sedmicama, kojima se poziva na prekid rata i postizanje sporazuma o oslobađanju izraelskih zarobljenika.

Važno je napomenuti da su rezultati većine provedenih anketa pokazali da se otprilike 65 posto Izraelaca protivi proširenju vojnih operacija te preferira zaustavljanje rata i povratak zarobljenika.

Operacija „Gideonova kočija“ suočava se i s međunarodnim izazovima kada je riječ o humanitarnoj pomoći za Pojas Gaze, budući da Izrael odbija dopustiti ulazak humanitarne pomoći preko međunarodnih organizacija ili Ujedinjenih naroda i njihovih agencija. Kako bi ublažile ove kritike, Sjedinjene Američke Države su, u koordinaciji s Izraelom, predložile osnivanje međunarodnog fonda pod američkim pokroviteljstvom, kako bi se pružila podrška humanitarnoj pomoći u Pojasu Gaze i upravljalo procesom njene distribucije isključivo u južnim dijelovima Pojasa.

Šansa za dogovor o Gazi

Direktni pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Hamasa doveli su do postizanja sporazuma o oslobađanju izraelsko-američkog vojnika Edana Alexandera, uoči posjete američkog predsjednika Donalda Trumpa regiji. To je oživjelo pregovarački proces, prisiljavajući Izrael da pošalje delegaciju u Dohu kako bi razgovarala o prekidu vatre ili primirju.

Međutim, Netanyahu je saopćio da je gornja granica pregovora za izraelsku delegaciju „Witkoffov prijedlog“.

Netanyahu pod Witkoffovim prijedlogom podrazumijeva prijedlog koji je usvojila izraelska vlada, a koji sam Witkoff nikada nije potvrdio kao svoj. Iznesen je na pregovorima u Kairu u martu i predviđa oslobađanje polovine izraelskih zarobljenika (živih i mrtvih) prvog dana 40-dnevnog primirja, a druge polovine posljednjeg dana primirja, ako se postigne dogovor o prekidu rata.

Netanyahu je poslao delegaciju koja pokušava nametnuti ovaj prijedlog s ciljem da osujeti pregovore, a ne da ih uspješno okonča. Delegacija koju je poslao nije visokog nivoa, a predvodi je Gal Hirsch, koordinator za pitanja zarobljenih i nestalih osoba u Uredu resornog ministra u vladi. Hirsch je blizak Netanyahuu, ali ne uživa povjerenje porodica izraelskih zarobljenika.

Scenariji

Na temelju prethodno spomenutog, mogu se predvidjeti sljedeći scenariji:

• Prvi scenarij: Potpisivanje Witkoffovog prijedloga, što Izrael želi, a Hamas smatra neprihvatljivim, jer bi ga to prisililo da se odrekne polovine preostalih živih zarobljenika i izgubi snažan adut u pregovorima s Izraelom. Također, izraelski uvjeti za prekid vatre, koji uključuju razoružanje Hamasa, neće biti prihvaćeni, barem bez izraelskog obećanja da će se potpuno povući iz Pojasa Gaze i ukinuti blokadu.
• Drugi scenarij: Postizanje novog sporazum i novi prijedlog koji bi predstavljao kompromis između izraelskog stava i stava Hamasa. Takav sporazum bi predviđao oslobađanje manjeg broja izraelskih zarobljenika, ulazak humanitarne pomoći u Pojas Gaze i ozbiljne razgovore o prekidu vatre. Iako je ovaj scenarij moguć, njegova realizacija bi zahtijevala snažan američki pritisak na Izrael kako bi pristao na ovakvo rješenje.
• Treći scenarij: Neuspjeh pregovora i proširenje vojnih operacija u Pojasu Gaze. Ovaj ishod bi nastupio ako svaka strana nastavi insistirati na svojim stavovima, posebno Izrael, koji i dalje odbija povlačenje iz Pojasa Gaze i ulazak humanitarne pomoći preko međunarodnih organizacija. U tom slučaju, Izrael bi proglasio proširenje vojne operacije i stvari će se vratiti na početak. SAD bi se tada mogao povući iz posredovanja ako ne bude napretka.

Izrael preferira prvi, a zatim treći scenarij, dok je za Hamas najprihvatljivija druga opcija. Kada je riječ o uspjehu pregovora, glavni kamen spoticanja predstavlja Izrael, pogotovo što vjerska doseljenička desnica zagovara nastavak rata s ciljem okupacije Pojasa Gaze, progona stanovništva i izgradnje doseljeničkih naselja.